Dzemat Oberhausen | www.dzemat-oberhausen.de

Premda se Kur'an kao vječna Božija riječ i Dojava Gospodara svjetova ne može svesti u okvire jedne definicije - jer one ono što definiraju ograničavaju po mjeri ljudskoga razuma - ipak su islamski učenjaci dali jednu uvjetnu definiciju Kur'ana, koju ćemo ovdje navesti i ukratko prokomentirati. Dakle, Kur'an je: Allahov govor, nadnaravan i objavljen Muhammedu, alejhi' s-selam, zapisan u zbirkama, prenesen vjerodostojno, a samo njegovo učenje pobožno je djelo (Subhi Salih i Musa Šahin Lašin). Nekoliko elemenata iz ove definicije obrazložit ćemo u nastavku.

U nedelju, 25. 11. 2012. god. poslije podne namaza održan je godišnji mevlud u našem džematu. Pozivu da prisustvuju ovom tradicionalnom skupu se odazvalo više od 250 džematlija iz Oberhausena i okolnih bosanskih džemata iz savezne pokrajine Sjeverna Rajna Vestfalija (NRW). Mevlud su proučili imami iz ovih džemata, ukupno njih 11. Va'zu nasihat je održao  docent dr. Almir Fatić, predavač na katedri za tefsir na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. Dr. Fatić je veoma nadahnuto govorio o principima islamskog vjerovanja i morala. Nakon mevludskog programa prisutne džematlije su počašćene ručkom. Deset naših džematlija su sa različitim povodima i nijjetima zaklali kurbane, čije meso je ispečeno i servirano na ovom sohbetu. Nakon ručka i ikindije namaza druženje je uz kahvu i kolače nastavljeno do akšama. Ovo je bio jedan od onih skupova koji se zbog svog sadržaja, topline i dobrodošlice domaćina pamte i nose u najljepšim uspomenama. Video snimak predavanja dr. Almira Fatića možete pogledati ovdje.

Poslanik nije bio fatalist niti je bio nemaran. Njegovo povjerenje u Boga bilo je apsolutno, ali to nikada nije uzrokovalo da se on prepusti valovima događanja. Objava ga je podsjećala da ne smije zaboraviti reći „inšallah“ (ako Bog hoće) kad planira neku aktivnost i da sjećanje na Boga mora biti udruženo s poniznošću (posebno kad je u pitanju moć njega kao ljudskog bića).

Ovo nikako ne podrazumijeva da bi trebao zaboraviti pokazati odgo­vornost i dalekovidnost u svojim izborima u svijetu ljudskih stvorenja. Tako je Muhammed, a. s., planirao svoju seobu u Medinu (hidžru) skoro dvije godine i ništa nije prepušteno slučaju.

Tek nakon inteligentnog i temeljitog korištenja svojih ljudskih sna­ga prepustio se božanskoj volji, razjašnjavajući nam značenje tevekkula (pouzdanja u Allaha, dž. š., oslanjanja na Njega): odgovorno uposliti sve kvalitete (intelektualne, duhovne, psihološke, sentimentalne i dr.) koji su svakome od nas dati i ponizno se sjetiti da samo Allah, dž. š., može učiniti da se dogodi nešto izvan onoga što je ljudski moguće.

Ovo učenje je potpuno oprečno zovu fatalizma: Bog će djelovati tek nakon što ljudi, na svom nivou, ulože i iscrpe sve potencijale djelovanja. To je dublje značenje kur'anskog ajeta: „Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.“[1]