Dzemat Oberhausen | www.dzemat-oberhausen.de

Grupa muslimana je otišla na Crveno more da lovi ribu. Na lađi su proveli tri dana i noći, ali nisu upecali nijednu ribu. Uredno i na vrijeme su obavljali pet propisanih namaza, a kraj njih je bila grupa ljudi koji nisu nikako klanjali, a imali su jako dobar ulov. Tako jedan iz grupe koja je klanjala reče: "Subhanallah! Mi obavljamo svih pet namaza koje nam je Allah odredio, a ništa nismo ulovili. A ovi do nas ništa ne klanjaju, a imaju tako dobar ulov."

Onda ih šejtan navede, i oni ne klanjahu ni sabah, ni podne ni ikindiju, i predvečer pođoše pecati. Tu večer uloviše jednu ribu. Kada su joj rasporili utrobu, nađoše u njoj jedan dragulj. Jedan čovjek uze dragulj, poljubi ga i pogleda u njega kazujući: "Subhanallah! Hvala Mu na svemu što nam daje i pored toga što smo Mu neposlušni! U ovoj opskrbi je opomena za nas." Potom baci dragulj u more: "Allah će nam dati nešto bolje od ovoga, ja ga ne želim uzeti jer sam ga stekao tako što sam propustio namaze."

Potom svi odoše u svoje šatore na kopnu i obaviše namaz. Poslije namaza opet krenuše da pecaju i uloviše ribu u kojoj također nađoše dragulj i kazaše. "Hvala Allahu na dozvoljenoj i lijepoj opskrbi koju nam je podario nakon što smo klanjali, spominjali ime Njegovo i oprost od Njega zatražili."

O ličnosti Muhammeda alejhisselam i njegovom odnosu prema vjeri može se govoriti na temelju Kur'ana (onoga što je o njemu kazao Bog), Sunneta (onoga što je on rekao sam o sebi) i na temelju toga što su o njemu kazali ljudi iz različitih vremena i s različitih stanovišta. U ovom eseju mi ćemo se uglavnom držati ovog prvog izvora, ali i oslanjati na odgovarajuća mjesta iz Poslanikovih sira.

Postoji jedno zanimljivo pitanje: Da  li se o poslaniku Muhammedu alejhissselam može valjano govoriti kao o pojedincu u vjeri, kao ličnosti koja, da bi vjerovala, ne treba druge ljude, ne potrebuje zajednicu, jer je, našavši se u društvu s Bogom, za nju svaka druga zajednica suvišna?

Potvrdan odgovor na ovo pitanje može se dobiti iz Kur'ana samo na taj način da se ajeti koji se odnose na Poslanika i njegovu osobnu vjeru pretpostave drugim ajetima u kojima se o njemu govori kao o Poslaniku jedne ljudske zajednice, štaviše, cijeloga čovječanstva. Svaki ozbiljni proučavalac Kur'ana rekao bi da ovakva vrsta pretpostavljanja jednih ajeta drugim ajetima nije valjana i vodi u grešku.

Premda se Kur'an kao vječna Božija riječ i Dojava Gospodara svjetova ne može svesti u okvire jedne definicije - jer one ono što definiraju ograničavaju po mjeri ljudskoga razuma - ipak su islamski učenjaci dali jednu uvjetnu definiciju Kur'ana, koju ćemo ovdje navesti i ukratko prokomentirati. Dakle, Kur'an je: Allahov govor, nadnaravan i objavljen Muhammedu, alejhi' s-selam, zapisan u zbirkama, prenesen vjerodostojno, a samo njegovo učenje pobožno je djelo (Subhi Salih i Musa Šahin Lašin). Nekoliko elemenata iz ove definicije obrazložit ćemo u nastavku.