Fikhski propisi o kurbanu

Pojam kurban dolazi od arapske riječi karibun što znači bliskost, blizina. Češći fikhski termin za ovaj pojam je udhijje što znači žrtva. Svaki od ova dva pojma upuć uje na obavezu klanja kurbana. Kurban se definira kao obaveza svakog muslimana-mukellefa da zakolje kurban u dane Kurban-bajrama, ako posjeduje količinu imovine koja mu omogućava da kurban nabavi u zadatom vremenu.

Ova obaveza proizlazi iz 2. ajeta sure El-Kevser, koji glasi: „I obavi namaz i učini žrtvu.“

Također Muhammed, a.s., kaže: „Žrtvujte (kurban), to je sunnet vašeg praoca Ibrahima.“

Kao islamska ibadetska obaveza kurban se definira vadžibskom obavezom. Da bi neko bio obveznik kurbana on treba da ispuni sljedeće uvjete:

  • da je musliman;
  • da je mukellef (punoljetan i umno zdrav);
  • da se u dane Bajrama nalazi kod kuće (da je mukim);
  • da je materijalo situiran, toliko koliko mu je potrebno da nabavi kurban.

Šta može biti zaklano za kurban

Za kurban može biti zaklano:

  1. bravče (ovca i koza);
  2. goveče (krava, bivol);
  3. deva.

Kurban je pojedinačna ili porodična obaveza. To je pojedinačna obaveza onda kada pojedinac ima svoje prihode i živi sam bez obaveza prema bilo kome drugome. Kurban je porodična obaveza onda kada jedan član porodice izdržava ostale članove. Za jednog obveznika kurban može biti jedno bravče, ovca ili koza. Ako se radi o bravčetu onda ono treba da je staro najmanje godinu dana. Ako se radi o govečetu onda ono mora biti staro najmanje dvije godine. Ako se radi o devi onda ona mora biti stara najmanje pet godina.

Goveče ili deva može biti kurban za sedmero udruženih obveznika pod uvjetom da su svi zanijetili da to bude kurban i ništa drugo. Nije dopušteno udruživanje sa različitim nijetom, kao, npr., kada bi neko od udruženika rekao: „Ja ću se sa vama udružiti, ali meni meso treba za druge stvari a ne za kurban.“ Svi koji bi na to pristali izgubili bi kurban a dobili bi obično meso koje nema veze sa kurbanom. Kod govečeta ili deve može se udružiti i manje osoba od sedam, dvoje, troje… Ako bi neko ko se udružio sa drugima u klanju kurbana, naknadno saznao da je bio prevaren, odnosno da je neki njegov udruženik meso usmjerio u drugom pravcu a ne u kurban, njegov kurban bi bio valjan jer on nije ničim doprinio tom incidentu.

Na šta treba paziti prilikom nabavke kurbana

Prilikom nabavke kurbana valja voditi računa da životinja nema sljedeće nedostatke:

  • da nije slijepa;
  • da nije sakata;
  • da nije bez noge;
  • da nije bez roga, čitavog ili većeg dijela, koji je nasilno odstranjen;
  • da nije bez uha njegovog ili većeg dijela koje je nasilno odstranjeno;
  • da nije bez repa njegovog ili većeg dijela koji je nasilno odstranjen;
  • da ne bude posve mršava.

Svi ovi nedostaci su mahana za kurban jer kurban treba da svojim lijepim izgledom privlači pažnju. Međutim i kod ovih nedostataka neke stvari se mogu tolerirati ako se radi o prirodnim nedostacima kao što je ćulavost i šukavost kod ovaca. Naime, postoje vrste ovaca koje imaju prirodno zakržljale uši ili rogove. To nije smetnja za kurban ako su svi ostali uvjeti ispunjeni. Također postoji vrsta ovaca koje imaju kraći rep ili je taj rep prirodno pretežak, što smeta napretku životinje pa uzgajivač te repove odstrani još u ranoj mladosti životinje, kako bi ista bolje napredovala.

To, također, nije zapreka za kurban jer se radi o vrsti stoke koja je vrlo kvalitetna i mesnata, a kurban je socijalni ibadet te je količina njegovog mesa vrlo važna.

Vrijeme klanja kurbana

Vrijeme klanja kurbana počinje iza bajramskog namaza prvi dan Bajrama i traje sve do pred noć treći dan Bajrama. Izuzetak iz ovog pravila je slučaj kada se u jednom mjestu ne klanja Bajram, i to se unaprijed zna. U tom slučaju kurban se može zaklati odmah poslije sabah-namaza, ako ima potrebe, kao što je neki nužan posao ili put koji će trajati više nego što traje vrijeme u kome se kurban može zaklati. Ukoliko se desi da kurban nije zaklan u svom propisanom vremenu onda se isti mora živ pokloniti sirotinji ako je već nabavljen, ili će se istoj pokloniti njegova protuvrijednost u prehrambenim artiklima ili u novcu.

Način klanja kurbana

Svaki obveznikje dužan da osobno zakolje svoj kurban. Ako to nije u stanju iz opravdanih razloga onda u njegovo ime to može učiniti drugo lice koje on ovlasti. To drugo lice treba da bude musliman, i to praktični musliman a ne samo po imenu. Ako takvih nema u datoj sredini onda kurban može zaklati pripadnik ehlu-l-kitaba (kršćanin ili jevrej). Kurban nikako ne može zaklati bezbožnik. Vrlo je važno da osoba koja kolje kurban bude vješta u tom poslu kako bi se izbjeglo mučenje životinje. Prije samog klanja kurbana nužno je obaviti neke pripreme koje se sastoje u sljedećem:

  • da se dobro naoštri kurbanski nož;
  • da se iskopa rupa u zemlji, dovoljno duboka da u nju mogu stati svi dijelovi kurbana koji se ne koriste kao što su: rogovi, papci, unutrica koja se ne jede i krv;
  • kurban se povali na njegovu lijevu stranu tako da mu glava bude okrenuta prema sjeveroistoku da bi njegov vrat i lice osobe koja kolje kurban bili okrenuti prema kibli.

Kada se ove pripreme izvrše onda se već pripremljenim nožem brzo i precizno presijecaju vratne žile životinji, uz izgovaranje: Bismillahi – Allahu ekber – „U ime Allaha – Allah je iznad svega!“

Lijepo je da se tom prilikom prouči dio tridesetog ajeta sure Er-Rum, koji glasi: „Okreni lice svoje ti, kao vjernik pravi, čistoj vjeri, prirodi, prema kojoj On ljude stvori…“

Pošto se tijelo životinje smiri, slijedi odvajanje kože i mesa a potom klasifikacija samog mesa. Kurbansko meso se obično podijeli na tri jednaka dijela. Prvi dio se namijeni sirotinji u bližem i daljem komšiluku. Drugi dio se namijeni prijateljima i komšijama. Treći dio se ostavlja za svoju porodicu.

Kožica je dio kurbana i ona se predaje Islamskoj zajednici jer je to praksa više od trideset godina, i to po fetvi Rijaseta koja je važeća i koja je obavezujuća za svakog mukellefa. Koža se može zadržati za sebe, ali se njena protuvrijednost mora uplatiti tamo gdje je koža bila namijenjena.

Postoje tri vrste kurbana od kojih se meso u cjelosti mora podijeliti sirotinji, a to su:

  1. na vrijeme nezaklani vadžibski kurban, odnosno bajramski kurban;
  2. zavjetni kurban. To je slučaj kada se neko zavjetovao da će zaklati kurban iz bilo kojih razloga. Kada ga zakolje, meso mora podijeliti u cijelosti;
  3. oporučeni kurban. To je slučaj kada je neko lice dok je bilo živo oporučilo drugom licu da mu kolje kurban i za tu namjenu ostavilo materijalna sredstva. Tada izvršilac oporuke mora sve meso od tog kurbana podijeliti sirotinji;
  4. kurbani koji se kolju za propuste prilikom obavljanja hadža.

(Poglavlje iz knjige: FIKHU-L-IBADAT, udžbenik za prvi i drugi razred medrese, Autor: prof. Mustafa Sušić, Izdavač: El-Kalem, Sarajevo, 2005. god.)