Islam i globalizacija

Globalizacija„Muslimani i muslimanske zemlje suočeni su sa golemim i zastrašujućim izazovom. Globalizacija u svom sadašnjem obliku prijeti i nama i našoj vjeri. Mi svoj gnjev i frustracije ne smijemo ispoljavati uzaludnim, izoliranim nasiljem. Umjesto toga, mi treba da planiramo i ostvarujemo razvoj svojeg ummeta tako da bude osnažen informacijskom tehnologijom i sposoban da se nosi sa izazovima informacijskog doba.“

GLOBALIZACIJA, kako je formulirana i predstavljena danas, izum je sjeverno-atlantskih zemalja, a jasno je kao dan da joj je namjera dalje obogatiti upravo te zemlje i učvrstiti njihovu dominaciju nad svijetom. One, naravno, već dominiraju svijetom. Ali, one žele učvrstiti tu dominaciju kako bi osigurale da im ni velike istočnoazijske zemlje, a kamoli slabe muslimanske zemlje ne predstavljaju konkurenciju.

Evropljani su oduvijek bili agresivan svijet sklon sticanju i posjedovanju. Prije no što su bili kadri prelaziti okeane, oni su neprekidno međusobno ratovali u nastojanju da u Evropi jedni drugima zauzmu teritorije. U protekla dva milenija, nije prošla godina a da oni nisu medusobno ratovali.

Sveukupna njihova kultura i ekonomija zasnovani su na osvajačkim ratovima. Oni oduvijek smišljaju veće i bolje oružje za ubijanje. I dan-danas smo svjedoci kako oni konstruiraju stalno nove paklene mašine za što efikasnije ubijanje ljudi. Kada god mogu, oni će to oružje ispitivati u drugim zemljama i tako izazivati smrt desetaka, čak stotina hiljada ljudi. Sad se služe izgovorom da žele očuvati mir u svijetu.

Kad su naučili ploviti okeanima, svoju su agresivnu volju za posjedovanjem usmjerili prema ostatku svijeta. Početkom prošlog stoljeća, gotovo cijeli svijet pao je pod njihovu vlast. Praktično, svaka evropska država imala je teritorije koje je zvala svojom kolonijom. Azija, Afrika i obje Amerike nisu bile samo podvrgnute njihovoj imperijalnoj, i često brutalnoj vlasti, nego su im sva blaga i resursi oduzeti kako bi se bogatile evropske zemlje. Evropljani su druge rase tretirali kao inferiorne a u mnogim slučajevima su ih jednostavno istrebljivali. U Australiji su Aboridžini ubijani kao životinje. Danas je stoga Tasmanijac potpuno istrijebljen. Naravno, kada su to činili, oni nisu pričali o ljudskim pravima, jer to ne bi služilo njihovom cilju.

Nakon Drugog svjetskog rata počeli su odustajati od svojih kolonijalnih teritorije. Nije to bilo stoga što su se iznenada promijenili, kako su nastojali uvjeriti ostatak svijeta, već, naprosto, zato što su se bojali da bi se njihovi kolonijalni podanici mogli prikloniti drugom bloku, s obzirom na hladnoratovsku konfrontaciju izmedu zapadnih kapitalista i istočnih socijalista.

Čak i kad su oslobađali svoje kolonije, oni su se konsolidirali ne bi li osigurali svoju trajnu dominaciju nad svijetom. Stisnuli su redove i formirali Evropsku ekonomsku zajednicu (EEC), koja će s vremenom postati Evropska unija (EU). Također su uspostavili NATO, te na kraju, kada je hladni rat okončan porazom Istočnog bloka, udružili su se i postali jedan čvrst evropski entitet koji predvodi sedam najjačih zemalja među njima.

Sada su do kraja pokazali svoje kapitalističke zube. Pošto ih više ne brinu socijalisti, sad su počeli propovijedati religiju slobodne trgovine. Slobodna trgovina je sve. Ona će obogatiti cijeli svijet. Ona će nas odvesti do ovozemaljskog raja. Mnogi su zaboravili da su i oni nekoć obećavali ovozemaljski raj, kada su propovijedali komunizam i apsolutnu jednakost. Sada nam se vraćaju sa istim obećanjem a čini se da su se ljudi „upecali“ na to staro obećanje.

Slobodna trgovina, kako je oni zagovaraju, znači uklanjanje svih trgovinskih barijera, tako da se robe i usluge mogu slobodno kretati preko državnih granica. Slobodna trgovina se definira kao jednaka šansa za sve. To bi trebalo podrazumijevati da jednake šanse osiguravaju pravičnu konkurenciju, ali se ne spominje veličina igrača.

Priča im je tako primamljiva da mnoge siromašne zemlje pričaju o jednakim šansama, zaboravljajući da siromašni nemaju gigantske korporacije, ni banke, niti proizvode koje bi mogli ponuditi tržištu. Jasno, samo će oni koji imaju novac i proizvod odredivati tržište.

Postupno i podmuklo, slobodna trgovina je postala svetinja – zahvaljujući Općem sporazumu o tarifama i trgovini (GATT) i Svjetskoj trgovinsko organizaciji (WTO). Svjetska banka, MMF i međunarodni mediji koje kontrolira Zapad, propovijedaju ovu novu religiju. Svako ko se usudi suprotstaviti slobodnoj trgovini postaje heretik, nevjemik ili bezvjernik koji pokušava osiromašiti sirotinju.

Pravog značenja i implikacija slobodne trgovine nismo bili svjesni sve dok slobodna trgovina valutom nije dostigla vrhunac, tokom istočnoazijske finansijske krize. Iznenada su se te bogate nove privrede srušile kao kule od karata, pošto je njihovim valutama trgovano i nakon što su devalvirale. Trgovci valutama su tvrdili da su ekonomski sistemi tih istočnoazijskih tigrova truhli, korumpirani, zasnovani na vezama i poznanstvu. Zato su njihove valute bile osuđene na propast i same su od sebe devalvirale.

Činjenica je, zapravo, da su trgovci valutama vidjeli priliku da izvuku ogromne profite time što će devalvirati valute tih zemalja. Izvukli su milione dolara tako što su uništili bogatstvo koje su te zemlje gradile decenijama. Ali, što je još gore, osiromašili su milione, gurnuli ih na ulice, potakli ih na nemire, ubijanje i zbacivanje njihovih vlada. I dan-danas se taj – nekoć bogati – svijet guši u siromaštvu i nestabilnosti.

Unatoč jasnim dokazima da je slobodna trgovina izazvala neviđenu bijedu, ona se i dalje nudi kao rješenje ekonomskih problema siromašnih. I, što je još gore, sad je dobila novo ime: globalizacija, svijet bez granica. Opet nam se govori da će nas sve globalizacija učiniti bogatijim.

Da provjerimo malo šta je to što čini globalizaciju. To je ukidanje granica, odnosno zemlje će izgubiti svoje utvrđene teritorije i postati tek naziv za određeno područje na Globusu. Zemlje se, stoga, neće više moći zabarikadirati iza svojih granica kako bi zaustavile invaziju hordi iz bogatih zemalja koje bi da ih prosto pregaze svojim golemim korporacijama, bankama i industrijama.

Prije same invazije, njihove propagandne mašinerije već govore da će monopol dat tim stranim divovima nad svim ekonomskim aktivnostima poboljšati efikasnost, kvalitet proizvoda i usluga koje dobijamo, time i kvalitet naših života.

Možda će kvalitet našeg života i biti poboljšan; možda ćemo zarađivati više, ali ćemo svi biti sluge stranaca. A, što je još gore, te velike strane kompanije kontrolirat će našu ekonomiju, s vremenom i naše vlade. Mi ćemo postati poput banana-republika gdje su direktori stranih korporacija moćniji od predsjednika ili premijera. I doista, oni će određivati ko će biti naš predsjednik i premijer.

Hoćemo li tada moći pošteno reći da smo još nezavisni? Samo budale među nama tvrdit će da smo slobodne zemlje koje svoju sudbinu drže u vlastitim rukama. Opet ćemo de facto postati kolonije evropskih država. I krug će se zatvoriti.

Na početku sam ukazao na to da je, kada Evropljani dođu na neku ideju, to nepogrješivo sa ciljem njihove dominacije nad svijetom. Dakle, globalizacija je njihova ideja a mi možemo vidjeti kako će ona dovesti do obnove njihovog Svjetskog carstva. Zemlje u razvoju platit će visoku cijenu, „progutaju“ li bez razmišljanja evropske ideje.

Sve muslimanske zemlje su zemlje u razvoju i sve će postati dio Sjevernoatlantske imperije, prođe li globalizacija, onako kako je danas zamišljena. Moja slika jeste turobna, ali ja ne pretjerujem. Muslimanske zemlje su slabe. Nijedna od njih nema nikakvog utjecaja na svjetske poslove. Već cijelo stoljeće one trpe šutke, dok su muslimani i muslimanke u podređenom položaju.

Situacija u Palestini je tipična. Djecu koja bacaju kamenje ubijaju mecima. Mnoga su već ubijena. I nema ništa što bi milijarda muslimana na svijetu mogla s tim u vezi učiniti. Mi možemo slati apele da se zaustavi pokolj, a odgovorit će nam samo da natjeramo djecu da ne bacaju kamenje. Niko ne govori Izraelcima da prestanu pucati. To kao da je najprirodnija stvar – da ljudi, kada se na njih baca kamenje, ubijaju one što na njih bacaju kamenje. A opet, ti ljudi koji toleriraju ubijanje djece koja bacaju kamenje ne prestaju pričati o ljudskim pravima, pravdi i vladavini zakona.

Ja sam oslikao najturobniju sliku globalizacije, onako kako nas ona može potčiniti, kako nas opet može pretvoriti u kolonije bogatih. Ali, nije neizbježno da globalizacija do toga dovede. Globalizacija se može učiniti takvom da radi za nas.

Prvo što moramo učiniti jeste razumjeti kako će globalizacija, kako se ona danas tumači, djelovati.

Nakon što je Malezija napadnuta od trgovaca valutom, mi smo bili šokirani kada smo ustanovili koliko malo znamo o međunarodnom finansijskom sistemu; kako se trguje valutama; kako se novac kreće a da se nikada fizički ne premješta sa mjesta na mjesto.

Sada čitamo o tome kako kompanije plaćaju stotine milijardi dolara za druge kompanije, u želji da se kupovinom uvećaju. Čitamo o divovima koji se spajaju kako bi postali još veći giganti. Mi, zapravo, ne znamo kako oni to postižu i otkud im novac. Našli su načine, ili su izmislili načine da ogromne sume novca rade za njih.

Naučimo li dovoljno o tom mešetarenju, bit ćemo i mi u stanju igrati te igre, prema našim pravilima. Možemo čak kao virus ući u njihove sisteme, da bismo ih paralizirali ili frustrirali. Oni jesu veliki, ali veličina sama nije garancija da se neuspjeh neće dogoditi. I oni mogu doživjeti neuspjeh. I oni mogu izgubiti milijarde dolara. I oni mogu u tom procesu sami sebe uništiti.

Poznata nam je priča o Long-Term Capital Managementu (LTCM), golemom zaštićenom fondu. Bio je doista golem. Baratao je milijardama. A iznenada je propao i, da nije bilo pomoći njihovih mentora u vladama, mogao je cijele finansijske sisteme bogatih za sobom povući na dno. Treba samo vješto manipulirati tim divovskim bankama i gigantskim korporacijama i one će doživjeti istu sudbinu kao i LTCM. A kako se oni budu rušili, za sobom će povući i moćne zemlje.

Bilo je jedno vrijeme kada su muslimanske zemlje dominirale svijetom. Onda je došlo do opadanja. Do njega je došlo zato što smo bili zaokupljeni međusobnim sukobima o tumačenju naše vjere. Muslimani ekstremisti stalno napadaju muslimanske vlade. Zaokupljeni nastojanjem da odbrane svoj islamski „akreditiv“, muslimani i njihove zemlje potpuno su propustili industrijsku revoluciju koja se dešavala u evropskom svijetu. Mi nismo učestvovali u njoj, a rezultat je naša retrogresija. Mi nismo mogli iz te revolucije izvući korist. Osiromašili smo, ne samo u pogledu bogatstva, već i u industrijskim kapacitetima, izumima, dizajnu i proizvodnji instrumenata progresa. Postali smo potpuno ovisni o drugima, čak i za najjednostavnije potrebe kao i za potrebe naše odbrane.

Sad gledamo kako informacijska era osviće u svijetu. A čini se da ćemo i tu revoluciju propustiti. Mi smo i dalje previše zaokupljeni beskonačnim sporenjima o našoj vjeri i našoj politici. To je tužno, jer smo mi sposobni sudjelovati u razvoju informacijske tehnologije i njenih bezbrojnih primjena. Velik broj visokoobrazovanih muslimana sad žive u zemljama Sjevernog Atlantika. Tamo su zato što za njih kod nas nema mjesta. I tako oni doprinose razvijanju znanja i umijeća informacijske tehnologije koja bi se, vjerovatno, mogla koristiti protiv nas.

Mi ih možemo vratiti. Mi možemo njihovo znanje iskoristiti za jačanje naše sposobnosti i naših kapaciteta informacijske tehnologije. Sa njihovim znanjem i njihovim umijećima mi bismo mogli biti kadri suprotstaviti se nekim od štetnih efekata globalizacije.

Ima još načina da se ujedinimo kako bismo zaštitili naše ekonomije i naše zemlje. Možemo zatvoriti dijelove naših granica. Možemo sve zaustaviti dok ne budemo spremni. Možemo promijeniti tumačenje globalizacije. Možemo, naprimjer, tumačiti globalizaciju potpunije insistiranjem na pravima naših siromašnih ljudi da prelaze granice i odlaze u bogate zemlje.

Tako, transferom novca onih među nama koji su otišli u inozemstvo, mi možemo smanjiti naše siromaštvo. Važno je da muslimanske zajednice u inozemstvu budu dovoljno velike da očuvaju svoju vjeru i kulturu a, vjerovatno, i svoj utjecaj u zemljama u koje su otišli.

Za nekoliko decenija svjetska demografija će se promijeniti. Neće postojati zemlja čiji je narod etnički čist. Ako budemo dovoljno mudri, mi to možemo iskoristiti u svoju korist.

Globalizacija može rezultirati time da velike korporacije preuzmu cijele zemlje u kojima djeluju. Ali, s druge strane, migranti iz siromašnih zemalja će, ako ne preuzeti, onda barem igrati neku ulogu u upravljanju zemljama u kojima žive. Mogli bi čak smanjiti potčinjenost muslimana u cijelom svijetu.

Hoće li muslimani izgubiti u toj globalnoj državi bez nacionaInih država, uključujući i muslimanske? Izgubit će, ako i dalje budu samo posmatrači.

Nas ima cijela milijarda. Svaka šesta osoba u svijetu je musliman. Istinski problem s kojim se mi suočavamo u jednom globaliziranom svijetu je to što mi odbacujemo bratstvo islama. Tužno je da smo mi podijeljeni i sve dalje jedni od drugih, dok se drugi ujedinjuju i konsolidiraju snage.

Muslimani i muslimanske zemlje suočeni su sa golemim i zastrašujućim izazovom. Globalizacija u svom sadašnjem obliku prijeti i nama i našoj vjeri. Mi svoj gnjev i frustracije ne smijemo ispoljavati uzaludnim, izoliranim nasiljem. Umjesto toga, mi trebamo planirati i ostvarivati razvoj svoje umme tako da bude osnažena informacijskom tehnologijom i sposobna da se nosi sa izazovima informacijskog doba. To je naš stvarni džihad. Ja vjerujem da imamo i dara i sposobnosti da osiguramo uspjeh tog džihada.

Allah ne pomaže onima koji ne pomažu sami sebi. Zaveži kamilu i onda je prepusti Njemu. Mi doista moramo sami sebi pomoći, vezati svoje kamile. Mi možemo citirati Kur’an i hadis i sporiti se oko njihovog značenja, ali bez obzira na naše sporenje mi moramo djelovati da ublažimo izazove globaliziranog svijeta. Mi čak možemo njime ovladati i vratiti Zlatno doba islama.