Vrijednost mjeseca ramazana i unutarnji smisao islamskog posta

lepine„U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz lju­dima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla.“ (Kur’an, El-Bekare, 185.)

Ramazan je mjesec savma, islamskog posta ili treća i osnovna praktična dužnost islama. Ramazan je mjesec posta i mjesec početka objave Kur’ana, pu­tokaza ljudstvu i jasnog i nepobitnog razmeđa između dobra i zla, istine i neistine, pravde i nepravde, svjetla i tmine, pravog puta i zablude, vjere i nevjerovanja. Do Sudnjeg dana Kur’an ljude vodi jedinom ispravnom putu, vjeri i moralu. Dakle, ramazanom se ulazi u mjesec posta i mjesec objave Kur’ana. Pošto su prve riječi Objave: Čitaj u ime Gospodara svoga, Koji stvara“ – ramazan je i mjesec znanosti u ime i radi Svevišnjeg Allaha. Mjesec je ramazan i mjesec pobjede istine nad zabludom i laži:

„I reci: ‚Došla je istina, a nestalo je laži; laž, zaista, nestaje.’” (Kur’an, El-Isra‘, 81.)

Mjesec ramazan kao mjesec početka objave Kur’ana, mjesec je lijeka i Allahove milosti, dobrote, upute i svjetla vjernicima.

„Mi objavljiijenio u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjer­nicima on samo povećava propast.“ (Kur’an, El-Isra‘, 82.)

„O ljudi, već vam je stigla poruka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i uputstvo i milost vjernicima.“ (Kur’an, Junns, 57.)

Kao što je Kur’an savjet, uputa, dobrota, lijek za srca vjernika i Allahova milost prema njima, tako je i određivanje Muhammeda, a.s., za vjerovjesnika u ramazanu također Allahova milost svim svjetovima.

„A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.“ (Kur’an, El-Enbija,107.)

Držeći hutbu uoči ramazana posljednjeg petka u šabanu, Poslanik se obra­ćao vjernicima sljedećim riječi na:

– O ljudi, prikučio vam se časni mjesec, mjesec blagoslova, sreće i napretka, mjesec u kome je noć Lejletu-l-kadr, koja je vrednija od hiljadu mjeseci. Allah vam je naredio da postite danju u ramazanu, a njegove noći da provodite u dobrovoljnom ibadetu. Ko obavi nafilu uz ramazan, kao da je obavio farz u nekom drugom mjesecu, a ko obavi farz u ramazanu, kao da je obavio sedamdeset farzova izvan ramazana. Ramazan je mjesec strpljivosti, a nagrada je za strpljivost džen­net. To je mjesec međusobnog ispomaganja muslimana, mjesec u kome se uve­ćavaju prihodi i opskrba vjernika. Uz ramazan posebno prakticirajte četiri stvari: dvije kojima ćete zadovoljiti svoga Stvoritelja i dvije bez kojih vi nikako ne možete. One kojima ćete zadovoljiti svoga Stvoritelja jesu stalno ponavljanje (učenje) kelimei­-šehadeta i istigfara, a ono bez čega vi nikako ne možete jeste da molite Allaha za džennet i tražite spas od džehennema. Ko priredi iftar postaču, imat će za to nagradu kao da je roba oslobodio, i bit će mu oprošteni svi manji grijesi učinjeni prema Allahu, dž.š.

– Božiji Poslaniče – reče jedan od prisutnih – nije svako od nas u mogućnosti pripremiti iftar drugom (postaču).

– Allah daje ovu nagradu – odgovori Muhammed, a.s. – i onome ko radi iftara pruži postaču čašu mlijeka ili vode ili hurmu. Ako postača nahrani večerom, Allah će mu oprostiti sve manje grijehe i napojit će ga s moga izvora, tako da nikada više neće ožednjeti, a i u džennetu će imati za to posebnu nagradu.

– Kad bi znali ljudi kakva sve dobra donosi ramazan, sigurno bi moji sljedbe­nici zaželjeli da cijela godina bude ramazan. Prvih deset dana ramazana Allah, dž.š., prosipa Svoju milost među ljude, drugih deset dana Allah, dž.š., oprašta grijehe svojim robovima, a posljednjih deset dana ramazana oprašta i onima koji su zaslužili džehennemsku kaznu.”

Ova Vjerovjesnikova hutba ističe veličinu i značaj ramazana i noći Lejletu-l­-kadr, koja je u njemu, a zatim naglašava sve dužnosti i ibadete koje smo dužni činiti u ramazanu. Posebno se ističe odlika strpljivosti kod vjernika, ali i značaj saradnje, sloge, solidarnosti i međusobnog ispomaganja vjernika. Vjerovjesnik dalje naglašava stalno potvrđivanje tevhida učenjem kelimei-šehadeta i potrebu istigfara te dova za zadobijanje dženneta i spasa od džehennema. Pri kraju hutbe ukazuje se na vrijednost pripremanja iftara postačima. Zato je mjesec ramazan mjesec Objave, mjesec upute, mjesec istine, mjesec razmeđa između dobra i zla, mjesec milosti, dobrote i lijeka za srca; mjesec sadekatu-l-fitra, teravih-namaza, mukabela, iftara, strpljivosti, vjerske obnove; mjesec sloge, ljubavi i razumijevanja među vjernicima. Ono što je među vjerovjesnicima Muhammed, a.s., među me­lekima Džebrail, među ženama h. Merjema, među objavama Kur’an, među da­nima petak, među surama Fatiha – to je među mjesecima ramazan. Kao nikada do sada u svome životu, ramazane u ovom vremenu, uz Allahovu milost i pomoć, trebamo dočekivati smirenih, iskrenih i vjerom upotpunjenih srca, čistih od gri­jeha, rasterećenih duša, međusobno bratski i islamski povezani i udruženi u ime Allaha, dž.š., u neprobojni zid. Nikada nismo bili u većim iskušenjima, pa zato nam Kur’an i post kao uputa, pouka, poruka, pomoć i milost i nisu bili ovoliko potrebni. Od četiri vrste postača mi moramo biti oni koji, posteći, stalno žive u strahu od Allahove kazne, ali nikada ne gubeći nadu u Njegovu pomoć, zaštitu, spas, milost i dobrotu, predavši se dušom i tijelom Allahu na takav način da su na Njegovom putu uvijek spremni, čineći dobro u korist ljudi, sagorjeti. Naravno, pri tome ćemo postiti i od hrane, pića, strasti, ali i čuvati svoje organe tijela, kao i riječi, namjere, želje i misli od haram djela.

„O vjernici! Propisuje varn se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili.“ (Kur’an, el-Bekare, 183.)

Ovaj ajet iznosi tri osnovne istine. Njime Allah propisuje savm, ali nas i podučava da je nama post propisan kao i svim prijašnjim narodima, od Adema, a.s., čime se potvrđuje vjerski, duhovni, moralni, obredni, šerijatski i ibadetski kontinuitet čovječanstva. Također se naglašava da je naredbodavac posta uvijek isti, dakle Allah, da se post isključivo naređuje objavom i da je cilj, svrha, smisao i nakana posta svakom narodu jedna i ista. Post se naređuje isključivo u ime i radi Allaha, da bi ljudi pomoću njega postigli pravu i potpunu vjersku svijest, da bi stalno mislili na Allaha, da bi se grijeha klonili i izvršavali ono što im se naređuje.

Šta znači postiti? Postiti znači svjesno, slobodno, namjerno, po svojoj volji i htjenju isključivo u ime i radi Allaha, dž.š., suzdržavati se od jela, pića, strasti, svih tjelesnih, bioloških i fizičkih ugodaja i zadovoljstava od zore do akšarna (zalaska Sunca), ali, također, suzdržavati se i kloniti tokom cijelog ramazana, i danju i noću, laži, prenošenja tuđih riječi, ogovaranja, klevetanja, strastvenih požudnih po­gleda, kao i lažnog govora i lažne zakletve.

Svako stvoreno biće na zemlji može gladovati, ali jedino ljudi svjesno, na­mjerno i slobodno mogu postiti pod uvjetom da posteći tijelom poste i dušom, srcem, mislima i namjerama tako što će se u ramazanu, u ime Allaha, kloniti laži, ogovaranja, prenošenja tuđih riječi, lažne zakletve, strastvenih pogleda i griješenja uopće. U protivnom, ko ne ostavi lažan govor uz ramazan i djela koja su posljedica takvog govora, Allah nema potrebe za njegovim gladovanjem i žeđu. Moramo postiti cijelim bićem, kao osobe, a ne samo dijelom, od hrane i pića, jer bi u ovom drugom slučaju post bio naređen i životinjama. Naredni ajet određuje vrijeme i trajanje posta:

„…i to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje; a bolje vam je, neka znate, postiti. U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti, Allah vam želi olakšati, a ne da poteškoća imate, da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na pravi put, i da zahvalni budete. „ (Kur’an, El-Bekare, 183 -185.)

Na osnovu ovih ajeta, vrijeme je posta mjesec ramazan. Posti se cijeli mjesec, a on može iznositi trideset ili dvadeset devet dana. Dužnost je posta fardi ajn, stroga, obligatna, pojedinačna, nezamjenjiva dužnost, svakom zdravom punoljet­nom, slobodnom, umno i fizički sposobnom muslimanu koji nema zapreka da posti. Post mogu odgoditi i kasnije dan za dan napostiti trenutni, a izljećivi bolesnici, musafiri, ratnici, ljudi koji rade teške neodgodive poslove i žene koje imaju mjesečni ciklus ili su u stanju poslije porođaja. Stare iznemogle osobe, koje više ne mogu postiti, kao i neizlječivi bolesnici, za svaki dan posta nahranit će po jednog siromaha. Pored toga što pomoću posta, kao instrumenta, postižemo svijest o Allahu, dž.š., post nam olakšava mnoge životne situacije i poteškoće kojih smo svjesni, a i one kojih nismo svjesni. Pomoću posta tekbir činimo, veličamo i slavimo Allaha, dž.š., zato što nam se smilovao i što nas je uputio na pravi put. Za svakog vjernika post je blagodat, jer Vjerovjesnik kaže:

„Džennet jedva čeka četvericu: učača Kur’ana, onog ko čuva jezik od grešna govora, džometa koji nahrani gladnog i postača u mjesecu ramazanu.“

O težini i veličini posta jasno kazuje i sljedeći hadis:

“Ko isposti ramazan u ime Allaha s čvrstim i iskrenim imanom, vjerujući i nadajući se Allahovoj nagradi – Allah će mu oprostiti ranije učinjene grijehe prema Njemu.“

S druge strane, post je, po hadisu, jedini ibadet koji ne prestaje i kada se spava.

„Postačevo je spavanje ibadet, njegova je šutnja tesbih (veličanje Allaha, dž.š.), njegovo se djelo udvostručuje, dova mu se prima, a grijesi opraštaju.”

Dakle, tokom cijelog ramazana postač je u ibadetu. Pored kur’anskih ajeta kojima se naređuje post, on i na osnovu sahih hadisa spada u islamske šarte. „Islam se zasniva na pet temelja: šehadetu, salatu, zekatu, hadžu i savmu ili ramazanskom postu“, kaže Resulullah.

„Oni se kaju, i Njemu klanjaju, i Njega hvale, i poste, i molitvu obavljaju, i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i Allahovih se propisa pridržavaju – a vjernike obraduj!“ (Kur’an, Et-Tevbe, 112.)

U prave muslimane i muslimanke, vjernike i vjernice koji su Allahu poslušni i pokorni, potpuno iskreni, odani, predani i strpljivi, skrušeni i darežljivi, koji se grijeha i bluda klone i koji mnogo Allaha spominju – spadaju svakako i postači. Ovakvim ljudima Allah, dž.š, obećava oprost i neizmjernu nagradu. Post je, po hadisu, takav fadilet da Allah svako djelo prepušta čovjeku, ali post uzima Sebi i za njega obećava posebnu, neodređenu, za čovjeka nepoznatu nagradu; a na­jmanja je nagrada za učinjeno dobro djelo deseterostruka, jer, kako dalje navodi hadis, postač radi Allaha ostavlja hranu, piće i strasti, čineći to svjesno u ime Allaha. Čovjek se tako na jedini način, što se hrane tiče, izdiže i odvaja od životinje.

Svaki postač posti od zore do akšama. Vrijeme ustajanja na ručak naziva se SEHUR, vrijeme kada se zanijeti post – IMSAK, a vrijeme kad se prestaje posti­ti – IFTAR. Ko ima mogućnosti, lijepo je da se iftari hurmom ili vodom.

Ove godine mnoga naša braća postit će ramazan pod šatorima, u vagonima, u rovovima; neki u logorima, neki i po raznim zemljama svijeta. Ima onih koji nikada nisu u svojoj vjeri bili iskreniji, njene veličine i potrebe svjesniji, a želja da poste nije u njima nikada bila jača. Međutim, da li će imati mogućnosti, načina i opskrbe da poste? Mnogi ne mogu čuti ezana. U ovom ramazanu moramo iskrenije i ljudskije nego ikada razmišljati o svakom svom bratu, izbjeglici, mu­hadžiru, ranjeniku; svima koji su ubijeni, poklani i popaljeni samo zato što su muslimani. Pa ako mi nismo svjesni veličine svoje vjere, njene snage i moći, svjesni su naši i Allahovi neprijatelji, te nas, samo zato što smo muslimani, spaljuju i uništavaju. Njih nije strah nas ovakvih kakvi jesmo, nego ih je strah islama i Kur’ana. U tome je spas, utjeha, lijek i pobjeda. Cijeli je ramazan dova, istigfar, neprekidno ponavljanje šehadeta, učenje Kur’ana i ibadet.

„A kada te robovi Moji za Mene upitaju – ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravorne putu.“ (Kur’an, El-Bekare,186.)

Allah je uvijek blizu nas. Muka je, drama i tragedija naša to što smo bili daleko od Allaha, što smo se najmanje pola stoljeća molili svakome osim Njemu. Oni kojima smo se približavali – oni su se sve više od nas udaljavali. Na sve naše želje oni nam uzvraćaju granatama i uništavanjem. Zato, braćo, da bi nam dova bila primljena i da bismo ispravno vjerovali i na pravom putu bili, obratimo se Allahu, Onom Kome se jedino dova može i činiti, i udovoljimo Njegovu pozivu.

 

Smisao i unutarnja strana posta 

 

Treća, osnovna i bitna dužnost islama kao dina -religije muslimana jeste stalno i redovno postiti mjesec ramazan.

„O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili.“ (Kur’an, El-Bekare,183.)

Savm ili post treći je islamski šart, te, uz salat, i bitni obred islama. „Islam se, kao religija (din), temelji na pet stubova: vjerovanju, svjedočenju i izgovaranju kelimei-šehadeta, uspostavljanju i klanjanju salata – namaza, postu ramazana, davanju zekata i obavljanju hadža“, kaže Vjerovjesnik. Svi vjerovjesnici imali su potpuno isti, od Allaha, dž.š., naređeni način izvršavanja obreda. Takav je slučaj i sa savmom ili postom, koji je propisan svakom poslaniku i svakom ummetu u svakom vremenu.

„O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili.“ (Kur´an, El-Bekare, 183.)

S te strane savm ili post, sa salatom – namazom, na ravni obreda predstavlja jednu jedinstvenu, iskonsku, neprekidnu tradiciju čovječanstva, koja kao živa historija povezuje sve generacije ljudskog roda u jednu jedinstvenu duhovno-vjer­sku, moralno-etičku, obredno-običajnu, kulturno-civilizacijsku i pravno organizi­ranu zajednicu i porodicu. Izvor i topos svakog obreda jesu Allahove objave – suhufi i veliki kitabi. Kako je u svakom vremenu izvor obreda jedan i isti, ne­izmjenjivi, tako i svrhu, smisao, nakanu i cilj svakog obreda određuje Objavitelj objave – Allah, dž.š. Kao što je postiti mjesec ramazan, koji traje trideset ili dvadeset devet dana, obavezna, pojedinačna, fardi ajn dužnost svakome musli­manu i muslimanki koji su potpuno umno i fizički zdravi (‚akil), punoljetni (bulug), slobodni (hurrijjet) i nalaze se kod svoje kuće (mukim) – tako je i svrha, smisao i cilj posta za svakog muslimana isti, tj. le’allekum tettekun – da se u svakom vjerniku pomoću savma ili posta kao najjačeg Allahovog lijeka, instrumenta i sredstva, izgradi, učvrsti i zaokruži potpuno čista, autentična, prava i iskrena vjerska svijest. Takvaluk istodobno znači potpuno svjesno, slobodno, namjerno, svojom voljom, unutarnjim htjenjima, osjećanjima, mislima, osjetilima, umom, razumom – dakle pameću ili cjelokupnim bićem – živjeti u skladu s Allahovom voljom, šerijatom i Vjerovjesnikovim putem – sunnetom. Et-takva također znači bojati se Allaha i Njegove kazne i uzdati se u Njegovu milost i nagradu, kao i izvršavati sve ono što Allah naređuje, a kloniti se onoga što On zabranjuje. Dakle, et-takva znači potpuno svjesno i slobodno življenje u krugu i okviru od Allaha objavljenih i od Vjerovjesnika demonstriranih i primijenjenih propisa. Takvu svi­jest kao cjelokupno i, istodobno, integralno funkcioniranje svih elemenata čovjeka: srca (vjere), duše (etike), osjetila i razuma kao kopči i antena za vanjske stvorene svjetove, na jednoj, i uma, kojim se misli i razmišlja, na drugoj strani – u svakom čovjeku, na svakom mjestu i u svakom vremenu izgrađuje, čini je jasnom, izvjesnom, sigurnom, iskrenom, pravom i iskonski prirodnom savm ili post. Post je obred u kome, po hadisu, nema prijetvornosti, glume niti transparentnosti. „Es-sijamu la rija’e fihi.“

Kada se hoće iftariti u duhu i smislu ovog hadisa, postač iza bismille uči: „Allahu moj, Tebi postih. U Tebe vjerujem, uzdam se u Tebe i iz Tvoga se obilja iftarim.“ Logično ovome, ko uz ramazan, bilo danju ili noću, ne ostavi lažan govor i sva nedjela koja su rezultat i posljedica takvog govora, Allah nema nikakve potrebe za njegovim gladovanjem i žedu.

Uistinu, svaki musliman posti na dva nivoa i plana: od zore do zalaska Sunca ili akšama suzdržava se od hrane, pića, duhana, svih tjelesnih ugodaja i zadovolj­stava te odnosa sa ženom u toku cijelog mjeseca ramazana i, drugo, cijelog života suzdržava se od laži, ogovaranja i klevetanja ljudi, prenošenja tudih riječi radi zavađanja ljudi, strastvenih pogleda i svjesne lažne zakletve. Laž, lažna zakletva, ogovaranje, prenošenje tuđih riječi i strastveni pogledi pogani su otrovi koji ne samo da razaraju, truju i pogane međuljudske odnose već kvare post i prekidaju Allahovo svjetlo njihovim nosiocima. Zato je mjesec ramazan, pored ostalog, i mjesec istine i iskrenosti, ali i unutarnje čovjekove borbe protiv laži, lažne zakletve i bestidnog govora, mjesec borbe protiv svađa, psovke, smutnje, ogovaranja i ismijavanja ljudi.

Vjerovjesnik će post nazvati bedemom i štitom, te zbog toga postač ne smije činiti sramotna ni ružna djela, jer je zadah iz usta postača kod Allaha bolji od mirisa miska. Post je najjača i nesalomljiva poluga u svim situacijama u izgradnji, učvršćenju i održanju moralno-etičkih kategorija čovjeka, moralnog suda, pos­tupka, karaktera, savjesti, dužnosti, pravila i moralnih vrijednosti. Pomoću posta čovjekova savjest kao integrirano funkcioniranje osobnog sistema moralnih vri­jednosti na osnovu kojih se kritički objektivno, iskreno, pošteno i pravedno pro­cjenjuje svoje ili bilo čije ponašanje, postupci, držanje – karakter postaje i do­životno ostaje jasna, čista i prirodna. Takvu savjest hrani post, a vodi je i inspirira uvjerenje da govori, vrednuje i sudi o svemu i svakome, pa i o samoj sebi, isključivo u ime Allaha, dž.š., a nje nema i nikad je neće biti bez savma ili posta. „Post je uzvišenje duše“, kaže Gazalija, a Muhammed Abduhu veli: „Post stvara kod postača osjećaj stalnog Božijeg nadzora i tako povećava stid. Ovaj osjećaj Božije prisutnosti najveća je garancija očuvanja duše od griješenja, ustrajnosti na Božijem putu i sreće na ahiretu. Pogledaj hoće li onaj koji posti iskreno vjerujući u Allaha, znajući da On budno prati sve njegove postupke, varati i zavaravati ljude; je li mu svejedno kada ga Allah vidi kako nečija dobra nepravedno jede; hoće li odbiti dati zekat; uzima li kamatu; čini li prijestupe – grijehe, bilo tajno ili javno. Ne! Sigurno ne, jer onaj ko je svjestan da ga Allah, dž.š., stalno prati i nadzire neće počiniti nijedan od ovih grijeha, a ako bi slučajno i počinio neki od njih, brzo će tevbu Allahu učiniti i grijeha se proći.“

Doista, ko ispravno i kompletno posti, njegovo je spavanje, po hadisu, ibadet, njegova šutnja-slavljenje i veličanje Allaha, dova mu se kod Allaha prima, grijesi mu se opraštaju, a nagrada za dobra djela uvećava. Uistinu, mjesec ramazan mjesec je savma ili posta, mjesec takvaluka, svijesti i odgoja ljudske duše. To je mjesec etike, istine i iskrenosti, ali i mjesec sadekatu-l-fitra, sveopće solidarnosti i međusobnog ispomaganja muslimana. Ramazan je, također, mjesec objave Ku­r’ana, kao putokaza i pravog puta čovječanstvu, ali i mjesec u kome su objavljene sve ranije objave – suhufi i veliki kitabi. To je mjesec naredbe kurbana, jer je Ibrahim, a.s., prve noći ramazana usnio da je zaklao stotinu ovaca u kurban, pa mu nisu primljene, zatim sto kamila, pa mu nisu primljene, da bi mu, konačno, u snu bilo naređeno da sina učini kurbanom. Za muslimana je klanje kurbana Božija dužnost i sunnet Ibrahima, a.s. Mjesec ramazan, mjesec je dvije najznaćajnije noći u islamu. U njemu je noć Lejletu-l-kadr, noć početka objave Kur’ana, bez koje vjerskog, duhovnog, idejnog, tradicijskog, kulturnog, obrednog i pravnog bića muslimana nikada ne bi bilo. U njemu je, također, i Lejletu-l-bedr, noć najveće i najpresudnije pobjede u povijesti islama, jer bez te pobjede muslimani fizički i biološki ne bi postojali. Ujedno, to je prvi slučaj da jedan vjerovjesnik izvodi ummet islama u borbu.

_______________________________________

* Poglavlje iz knjige: „KORACI U ISLAM“, Izdavač: Sejtarija, Sarajevo, 1995