Hafiz Mensur Malkić – Kud god da se okrenem

 

 

KUD GOD DA SE OKRENEM

 

Kud god da se okrenem,
Tvoj me znak opomene:
valja, bogme, broditi,
gole ruke sklopiti,
iz praha se roditi…

Vela havle, šta mi je?
Nista nije ko prije:
Gorkne voda, tamni dan,
pod nebesim‘ ja sam sam,
gdje li je moj vječni stan?

Svugdje jedan glas čujem,
ko kad kiša dobuje,
i on mene savjetuje
da su pošle jengije*,
da poredim avlije.

Vela havle, šta mi je?
Ko dunja kad sazrije,
samo što ne opane,
sa čardaka, sa grane,
u vrtove prostrane…