Islamsko učenje o Uzvišenom Bogu

Ihlas_2Na samom početku moramo dati neke napomene zašto baš ovakav naslov:

Prvo, postoje brojna učenja o Bogu. Neka se mogu identificiratikao religiozna, a neka su, opet, nereligiozna. Islamsko učenje o uzvišenom Bogu je bitno različito: u suštini, jednostavnije i razumljivije za ljudski razum. Osnova islamskog učenja koje obilježava vjeru – akidu jednog muslimana jeste tevhid – učenje o jednom i jedinstvenom uzvišenom Bogu. Razne religije, društva imaju svoja učenja i poimanja Boga. Poznata su politeistička učenja koja su u biti mitološka, zatim dualističko učenje o postojanju dva principa, pa do paganskih učenja. Postoje različita filozofska učenja, zatim učenja koja su antropomorfistička – nešto prikazati u ljudskom liku. Za razliku od ovih učenja, islamsko učenje je  jednostavno, prihvatljivije za ljudski razum, shvatljivo: (a) uzvišeni Bog je jedan, (b) On je stvoritelj svijeta i upravlja s njim, (c) On je jedinstven po svojim svojstvima jer ništa nije Njemu slično. Islamsko učenje je čisto monoteističko učenje: ilm et-tevhid – učenje o Božijoj jednoći i jedinstvenosti.

Allah svjedoči da osim Njega drugi bog ne postoji, i meleki i ljudi učeni svjedoče isto i da pravedno postupa! Nema boga osim Njega, silnoga, mudroga!” (Alu Imran, 18)

 

 Kelima tehlila

 

Učenje o tevhidu je sadržano u jednoj rečenici koju najčešće izgovaraju vjernici: La ilahe illallahu. Ovu rečenicu (u daljnjem tekstu kelima tehlila) su najviše tumačili islamski učenjaci. Ustvari, to je temeljna kelima u akaidu. U arapskom jeziku riječ ilah znači onaj koji se obožava. Ustvari, kroz povijest ljudi su uzimali za svoje ilahe ona bića koja su zbog svoje moći i veličine bila obožavana. Pojam ilah uključuje, dakle, posjedovanje bezgranične moći koja može zaprepastiti druge. I drugi jezici imaju riječi koje označavaju skoro ista značenja. La na početku kelime znači negaciju. Riječ Allah je vlastito ime za Boga. Stoga, La ilahe illallah prevodimo u značenju: nema drugog ilaha osim Vrhovnog Bića, poznatog pod imenom Allah. Svako izgovaranje kelime je naše prisjećanje i potvrđivanje da ništa nije dostojno naše sedžde, klanjanja, našeg ubudijjeta osim Allaha, dž.š. Tehlilom mi potvrđujemo da nema bića u čitavom svemiru dostojnog da bude obožavano osim Allaha, dž.š. Zato musliman svakodnevno izgovara kelimu tehlila. U ovom smislu trebamo razumijevati Poslanikove riječi o fadiletima tehlila, poput onih da je La ilahe illallah teže na tasu mizana od sedam nebesa i zemlje, te da iskreno izgovaranje kelime tehlila vodi čovjeka u džennet.

Tevhid kao potvrda jedinosti Božije jeste središnja istina islama, osovina oko koje se okreće sve što je islamsko. Uzvišeni Allah je iznad svake dvojnosti ili relativnosti. On je iznad razlika spola i iznad svih osobina koje razlikuju bića jedna od drugih na ovom svijetu. Ipak, On je izvor sve egzistencije i svih kosmičkih i ljudskih osobina. Također, On je Cilj Kojemu se sve stvari vraćaju.

Kako mi shvatamo tevhid ili kakva su dejstva kelime tehlila u našim srcima, samo su neka od pitanja koja trebamo sebi postavljati? Ukoliko se vjerovanje osnaži i ojača srcem naziva se jekinom -uvjerenjem. Kapija jekina nije ništa drugo nego tevhid kojeg pojašnjavaju riječi La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu – Nema drugog boga osim Allah, Jedinog, Koji nema ortaka. Ove riječi postaju preovlađujuće svojstvo u vjerničkom srcu. Na tragu ovoga imam Gazali ubraja znanje o tevhidu u znanosti o otkrovenju. U svom Ihjau on će zapisati da tevhid ima četiri stepena.

Prvi stepen tevhida jeste da čovjek izgovara svojim jezikom kelimu tehlila a da njegovo srce to neprihvata ili je, pak, nemarno i bezbrižno prema tome. Takav je tevhid licemjera.

Drugi stepen tevhida jeste da čovjekovo srce potvrđuje riječi kelime. To je vjerovanje običnog svijeta. Srce na ovom stepenu vjeruje u Allahovu jednoću po značenju riječi kelime, čisto je od nijekanja.

Treći stepen jeste da čovjek gleda u mnoštvo i raznovrsnost stvari putem srčane spoznaje i da vidi da su sve te stvari tvorevina Jednoga, moćnog Stvoritelja. Ovo jestepen mukarrebina – uzvišenom Allahu bliskih robova. Oni ne vide u stvarnosti drugog stvoritelja, a niti činioca osim uzvišenog Allaha. Takvima se zasigurno razotkrila istina onakva kakva je ona u suštinskom značenju kelime. Na ovom stepenu srce spoznaje da je uzvišeni Allah prvi i jedini kreator stvorenog, živih bića, nafake, života, smrti, bogatstva, siromaštva i svega drugog.

Na četvrtom stepenu čovjek vidi samo Jednoga, to znači da ne vidi ni sebe. To je osvjedočenje iskrenih koji su poništili sebe u tevhidu.

Nadalje, Gazali naglašava da je prvi stepen poput zelene ili vanjske ljuske oraha. Drugi je poput unutrašnje, prave ljuske. Treći je poput jezgre i četvrti je poput orahovog ulja. Zelena (vanjska) ljuska nije za jelo jer je gorka, takav je tevhid licemjera. Unutrašnja ljuska je vrednija, osim što štiti jezgru, ima i druge koristi. Jezgra je sama po sebi skupocjenija u odnosu na ljusku, ali orahovo ulje koje se dobiva iz nje je vrednije.

 

 Načela tevhida

 

Sura Ihlas – iskrenost na upečatljiv način govori o načelima tevhida. Sami naziv sure upućuje nas na zaključak da samo iskreni mogu dohvatiti sva značenja, dakako, i živjeti u okrilju tevhida.

Prvo načelo jeste: On je Allah, jedini Bog. On je jedan – vahid, oduvijek, vječno jedan u iskazu brojevima. On je jedini – ehad. Jedan jedini. Tevhid stalno naglašava jednoću Božijeg Zata – ehadenijjet i jedinstvenost Božiju u svijetu mnoštva – vahdanijjet.

Drugo načelo tevhida: On je utočište svakomes-Samed. Es-Samed označava Gospodara u smislu da sve što postoji potrebuje Njegovo utočište. Uzvišeni Allah je neprouzročeni Uzrok svega što postoji. Sve što postoji vraća se Njemu kao svome izvoru, zavisno je od Njega za svoj početak i za svoje postojanje. Razlika između stvorenja u čemu oni gospodare i veličine Njegove je da stvorenja dijele od onoga što im je Allah podario pa njihova darivanja presahnu. Onaj koji je es-Samed daje iz riznica Svojih blagodati koja nikada ne presahnu.

Treće načelo: On ne rađa niti je rođen. Uzvišen je On da bi Mu se pripisalo svojstvo rađanja, On je iznad poimanja da ima porijeklo. Božija Veličina ne može se porediti ljudskim zakonitostima. Čovjek ulazi u ovaj svijet rađanjem i sam rađa, umire a potom biva nasljeđivan. On je sasvim daleko od svake nesavršenosti i nepotpunosti koju implicira pojam potomstva. Uzvišeni Allah postoji oduvijek, vječno. Bespočetan je. Pojmovi kojima označavamo početak, prije, poslije, vrijeme, prostor ne odnose se na Njega. Kao što je postojao prije toga, postojat će i poslije vremena i prostora.

Četvrto načelo: I niko Mu ravan nije. Činjenica s početka sure da je on Jedan Jedini ima svoju potvrdu u iskazu na samom kraju; ne postoji ništa što bi se moglo usporediti s Njim. Ovim se isključuje mogućnost da Ga se opiše ili definira. Prema tome, svojstva Njegova Bića su izvan domašaja ljudskog shvatanja ili imaginacija. Dio kur’anskog ajeta “Ne postoji ništa što bi bilo ravno Njemu, i samo On sve čuje i sve vidi.” (eš-Šura,11) potvrđuje nam da je uzvišeni Allah fundamentalno “različit” od bilo čega što postoji ili bi moglo postojati, ili bilo čega što čovjek može pojmiti, ili zamisliti, ili definirati. On je uzvišen, iznad svake sličnosti.

__________________________________

*  Tekst je objavljen u časopisu „Semerkand“, br. 14, Sarajevo, februar 2010. god.