Hadž

hadzijaUvod

Pojam hadž dolazi od arapskog glagola hadždže – jehudždžu što znači uputiti se, poći prema, posjećivati. Fikhska nauka hadž je definirala kao obavezu svakog muslimana-mukellefa da jednom u životu hodočasti Kabu. Obaveza hadža proizlazi iz 97. ajeta sure Alu Imran, u kome se kaže: Allaha radi nek‘ ljudi Kabu hodočaste, ko god se tamo zaputiti može.”

Ko je obavezan obaviti hadž?

Iz spomenutog ajeta se vidi da se obaveza hadža proteže na osobe koje su to u mogućnosti. To praktično znači da su hadž dužni obaviti svi punoljetni i umno zdravi muslimani, ako imaju materijalnu podlogu da mogu podnijeti troškove puta te osigurati svoju porodicu u toj mjeri da u vrijeme njihovog odsustva ne oskudijeva ni sa čim u čemu inače uživa izvan hadžskog vre­mena. Obavljanje hadža nije uvjetovano zdravljem jer se hadž može obav­iti i preko izaslanika – bedela. Hadž obavljen preko bedela, sa šerijatskog stanovišta, jednako je validan kao i kada je osobno obavljen, ako je obveznik bio spriječen da osobno obavi hadž. Ovu obavezu nije lijepo odgadati do starosti, ako za to nema valianog razloga.

Za žensku osobu postoji dodatni uvjet za izvršenje hadžske obaveze u odnosu na muškarca a to je da osigura sebi pratioca na putu koji se zove mahrem. Mahrem može biti muž ili neko od bliskih rođaka, bili oni rođaci po krvi ili po mlijeku ili putem srodstva nastalog po ženidbi, sa ko­jima ta osoba ne može stupiti u brak. Ovaj uvjet postavljen je prije svega radi sigurnosti na putu te raznih usputnih poslova koje bi ženi bilo teško samoj bez muškog lica obaviti. Nema zapreke da se za neka ženska lica koja žele obaviti hadž a ne mogu osigurati propisanog mahrema, organizira putovanje u kome će im biti garantirana puna sigurnost sa svih strana. To je danas uobičajena praksa, koja nalazi svoj oslonac u malikijskoj pravnoj školi. U poznatom fikhskom djelu Fikh četiri mezheba od Abdurahmana Džezirija, strana 634, stoji: “Pravo je žene da u svojoj pratnji ima muža ili nekog od svojih srodnika ili sigurno društvo.“

Iako je ovo stav samo malikijske pravne škole, on je danas prihvaćen i od drugih jer omogućava obavljanje hadža i onim ženskim osobama koje ne mogu osigurati mahrema kojeg uvjetuju druge pravne škole. U našim uvjetima organizacije hadža, dugogodišnja je praksa organiziranja hadžskog puta u kome mnoge žene putuju bez svog prirodnog mahrema. Rijaset Islam­ske zajednice osigurava sigurnu pratnju svakom hodočasniku neovisno da li se radi o muškoj ili ženskoj osobi, kako u pogledu sigurnosti na putovanju u svakom pogledu tako i u pogledu osiguranja stručnih vodiča, ljekara pa sve do kuhara. Sa šerijatskog gledišta, ovoj organizaciji, u pogledu sigurnosti za ženske hodočasnike, nema se šta prigovoriti.

Vrijeme izvršenja hadža je vrijeme hidžretskog mjeseca zu-l-hidždžeta.

Hadžska terminologija

Prije nego što počnemo govoriti o načinu izvršenja hadžske obaveze, potrebno je da se upoznamo sa hadžskom terminologijom sa kojom ćemo se stalno susretati kod svih faza izvršenja hadžske obaveze:

  1. Bejtullah ili Kaba je kockasta građevina veličine 11x11x13 metara. Prvi put je sagrađena od strane Ibrahima, a.s., i njegova sina Is­maila. To je prvi monoteistički hram u povijesti ljudskog roda.
  2. El-hadžeru-l-esvedu ili crni kamen veličine 20x20x20, ugrađen u južnom kutu Kabe, u visini oko osamdeset centimetara od zemlje.
  3. Er-ruknu-l jemanijju to je strana Kabe okrenuta ka Jemenu.
  4. El-hatimu to je polukružni zid sa sjeverne strane Kabe, visine oko 50 centimetara, koji je udaljen svega par metara od same Kabe.
  5. El-Mesdžidu-l-haramu je cjelokupan prostor oko Kabe u kome se obavljaju hadžski obredi, uključujući tu i sa’j.
  6. Mekamu Ibrahim to je tačka u Haremu gdje postoje ljudske stope utisnute u tlo.
  7. Es-Safa ve-l-Merva su dvije humke unutar Harema koje su jedna od druge udaljene oko šest stotina metara, gdje se obavlja obred sa’ja.
  8. Arefat je prostrana visoravan koja se nalazi izvan grad­skog područja.
  9. Mina je manje mjesto koje se nalazi između Meke i Are­fata.
  10. Muzdelifa je također gradić koji se nalazi između Arefata i Mine.
  11. El-Meš’aru-l-haram je uzvišenje na samoj Muzdelifi.
  12. El-Muhassab ili El-Ebtah je predgrađe Meke idući iz pravca Mine, koje ima dva naziva.
  13. Ihram je specijalna hadžska odjeća.
  14. Muhrim je osoba koja je na sebe obukla hadžsku odjeću i prihvatila na sebe obavezu poštivanja posebnih pravila u toku izvršenja hadžske obaveze.
  15. Telbije su posebne riječi zikra koje se izgovaraju u toku obavljanja hadža.
  16. Mikat je naznačeni prilaz Meki odakle formalno počinje obavljanje hadža. Mikata ima više i oni se nalaze sa svih stranana prilazima Meki.
  17. El-Harem je prostor Meke i njenog predgrađa.
  18. Hall je prostor između Harema i Mikata.
  19. Tavaf je obredni obilazak oko Kabe.
  20. Reml je postupak ubrzanog hoda sitnim korakom, tresući ramenima pri obrednom obilasku Kabe.
  21. Sa’j je obredni hod između Safe i Merve.
  22. Džemreta su naznačena mjesta na Mini na kojima se obavlja propisano bacanje kamenčića.
  23. Remj je čin bacanja kamenčića na džemretima Mine.
  24. El-Akabe je jedno od mjesta na Mini gdje se obavlja bacanje kamenčića.
  25. Vukuf je propisani boravak na Arefatu devetog zu-l-­hidžeta.
  26. Ifrad je čin obavljanja samo hadža, bez umre.
  27. Kiran je istovremeno obavljanje i hadža i umre.
  28. Umra je sunnetska obaveza hodočašća, izvan hadžskog vremena.
  29. Temett’u je obavljanje umre u hadžskim mjesecima uz obavezu da se u istoj godini obavi i hadž.
  30. Hedj je kurban koji se kolje na ime propusta u hadžskom obredu.
  31. Ihsar znači spriječenost hodočasnika da dovrši hadžski obred koji je već počeo obavljati.
  32. Muhsar je osoba koja je spriječena da dovrši hadžski obred.
  33. Ševt je jedan obilazak Kabe ili jedan hod između Safe i Merve.

Hadž kao cjelovit obredni čin sastoji se od više komponenata. Neke od tih komponenata su hadžski farzovi, neke su vadžibi a neke hadžski sunneti.

Hadžski farzovi

Da bi se hadž mogao tretirati kao valjan sa šerijatskog stajališta potrebno je da on sadrži tri ključna hadžska obreda, i to:

  1. Učiniti hadžski nijet, u šta je uključeno i oblačenje ihrama;
  2. Boravak na Arefatu devetog zu-l-hidžeta;
  3. Glavni obredni obilazak Kabe, tavafu-z-zijare.

Hadžski vadžibi

Dobar dio hadžskih obreda, prema našem mezhebu, definirani su kao vadžibske obaveze. To praktično znači da ako bi hodočasnik izostavio je­dan ili više hadžskih vadžiba ili neki od njih krivo učinio a ne bi uradio ono što je propisano u takvoj situaciji, njegov hadž bi bio neispravan. Hadžski vadžibi su sljedeće radnje:

  1. obredni hod između Safe i Merve;
  2. boravak na Muzdelifi u noći između devetog i desetog zu-l-­hidždžeta;
  3. posljednji, oproštajni obilazak Kabe -Tavafu-l-veda’i
  4. brijanje i šišanje na Mini – desetog zu-l-hidždžeta, nakon prvog obrednog bacanja kamenčića na prvom džemretu zvanom Džemretu-Akabe;
  5. klanje kurbana na Mini – desetog dana zu-l-hidždžeta, nakon prvog bacanja kamenčića na Džemretu-l-Akabi, ako je hadžija, do tog trenutka, eventualno napravio neku grešku zbog koje je dužan zaklati kurban;
  6. obredno bacanje kamenčića na Mini

Hadžski sunneti

U hadžske sunnete spadaju, prema hanefijama:

  1. Noćivati na Mini, u bajramske dane;
  2. Prenoćiti na Muzdelifi uoči Bajrama;
  3. Sa Muzdelife stići na Minu prije izlaska Sunca, prvi dan Bajra­ma;
  4. Poštovati propisani redoslijed na Mini

Hadžski adabi

Sve ono što ulazi u hadžske obrede a nije dio farzova, vadžiba ili sunneta spada u adabe hadždža.

NAČIN IZVRŠENJA HADŽSKE OBAVEZE

Ifradski način obavljanja hadža

Ako se hodočasnik odluči da obavi samo hadž, bez umre, onda će način tog njegovog izvršenja biti ovdje pojašnjen. Formalno, hadžski obredi počinju onoga trenutka kada hodočasnik stigne na jedno od mikatskih mjesta. Tom prilikom hodočasnik prvo obavi ličnu higijenu koja se sastoji od kupanja (koje je sunnetska obaveza), brijanja, skraćenja kose, brade i brkova i po­drezivanja nokata. Zatim, hodočasnik oblači hadžsku odjeću koja se naziva ihramom i koja se sastoji od dva velika frotirna peškira. Jedan od njih se obmota oko gornjeg a drugi oko donjeg dijela tijela, ostavljajući desnu ruku slobodnom. Hadžija (muškarac) sada više ne može imati na sebi bilo kakve druge odjeće niti obuće osim lahkih papuča. Jedino što mu je dopušteno jeste prigodan pojas u kome su smješteni njegovi lični dokumenti. Ženska osoba nije obavezna oblačiti ihrame i ona može obaviti hadž u svojoj svakodnevnoj odjeći, pod uvjetom da zadovoljava šerijatski minimum. Nema zapreke da žena na svoju odjeću navuče lahke bijele čaršafe kako bi se uklapala u opći ambijent. Nakon toga hodočasnik klanja dva rekata nafila-namaza, a zatim se prouči hadžski nijet koji glasi: Allahumme inni uridu-l-hadždže fe jessirhu li ve te­kabbelhu minni!
„Moj Allahu, želim obaviti hadž, pa mi to olakšaj i primi od mene.“

Nakon oblačenja ihrama i izvršenih priprema hadžija – muhrim na sebe preuzima obavezu pridržavanja posebnih pravila ponašanja u toku hodočašća koja se sastoje u sljedećem:

  1. ne smije imati fizički odnos sa supružnikom;
  2. ne može se brijati, šišati, skraćivati bradu, kosu ili brkove;
  3. ne može obrezivati ručne ili nožne nokte;
  4. ne može (muškarac) oblačiti bilo koju vrstu odjeće osim ih­ramske, koju može mijenjati radi održavanja lične higijene;
  5. ne može se baviti lovom;
  6. ne smije drugog nagovarati na lov;
  7. ne smije napraviti bilo kakvu štetu na infrastrukturi Harema;
  8. ne smije ubijati insekte ili bilo koja druga živa bića, osim ako mu život ugrožavaju;
  9. ne smije na glavu stavljati bilo kakvu vrstu kape ili pokrivača osim suncobrana;
  10. ne smije upotrebljavati bilo koju vrstu jakog mirisa;
  11. ženska osoba ne smije prekrivati lice dok je muhrim;
  12. ne smije izgovarati bilo koju vrstu nepristojnog govora;
  13. ne smije ništa uraditi što odudara od vremena i prostora u kome se nalazi.

Kada hodočasnik ovo primi na znanje on svoj hadž počinje i praktično obavljati time što će proučiti telbije koje glasi:Lebbejkellahumme lebbejke, lebbejke la šerike leke leb­bejke. Inne-l-hamde ve-n-ni’mete leke ve-l-mulku la šerike leke!

„Odazivam Ti se, Gospodaru, odazivam. Odazivam Ti se, Ti nemaš nikakva druga. Odazivam Ti se. Tebi pripada svaka hvala, blagodati i vlast, u tom nemaš sudruga.“

Od ovog momenta, hodočasnik neprekidno obnavlja učenje telbije, tehmida, tehlila i salavata. Muškarac to čini glasno a žena u sebi tiho, sve dok ne obave prvo obredno bacanje kamenčića na Mini, prvi dan Bajrama.

Sada je hodočasniku otvoren put ka Meki. Kada ugleda Kabu proučit će tekbir (Allahu ekber), tehlil (La ilahe illellah) i tahmid(El-hamdu lillahi) a nakon toga započinje prvi od tri obredna tavafa oko Kabe. Ovaj prvi od tri obavezujuća tavafa, sunnetska je obaveza svima osim Mekelijama. Tavaf počinje od hadžeru-l-esveda, i to podignutih ruku, kao kod iftitahi-tekbira
u namazu, uz učenje po tri puta tekbira i tehlila. Potom će hadžija okrenuti svoju desnu otvorenu šaku prema Hadžeru-l-esvedu, uz ponovno učenje tekbira, tehlila i salavata. Zatim će svoju podignutu ruku spustiti i poljubiti je iskazujući, na taj način, posebno poštovanje prema njemu. To se naziva istilam Hadžeru-l-esveda ili selam Hadžerul-esvedu. Sada se hodočasnik usmjerava ka obilasku Kabe, držeći se stalno svojom lijevom stranom tijela njenog zida. On će u jednom tavafu obići sedam puta oko Kabe. Prva svoja četiri obilaska oko Kabe hadžija će svoj korak usitniti, ali i ubrzati uz tresući ramenima, čineći (reml). Posljednja tri hoda oko Kabe obavit će normalnim tihim hodom. Svaki put kada prođe pored Hadžeru-l-esveda, učinit će isti­lam (iskaz poštovanja) prema Hadžeru-l-esvedu. Nakon završenih sedam obilaženja Kabe, prvi tavaf je završen. Tada će on, negdje u blizini Kabe gdje bude slobodnog prostora, klanjati dva rekata nafila-namaza. Sada će se hodočasnik ponovno vratiti Hadžeru-l-esvedu i još jednom ga istilam učiniti. Potom se spušta do vrela Zemzem, gdje će popiti čašu njegove vode. Potom se hadžija upućuje do Safe, gdje će izučiti tekbir, tehlil, tahmid i sala­vat na Poslanika, a.s. Tada diže svoje ruke, kao kod učenja dova, i obrati se Svevišnjem izražavajući svoje čežnje i svoje želje. Potom se upućuje prema
Mervi, prema kojoj ide normalnim hodom sve do mjesta koje je označeno kao saj. To je hodočasniku znak da korak treba ubrzati. Kada stigne do Merve i tu će proučiti i uraditi sve što je uradio i učio na Safi. Time je obavljen jedan hod između Safe i Merve. Ovaj jedan hod od Safe do Merve naziva se šeft. Istim imenom se naziva i jedan hod oko Kabe. Sada treba obaviti još šest ovih šeftova, ponavljajući sve radnje kao i kod prvog hoda i time je sa’j između Safe i Merve, kao vadžibska obaveza, završen. Sada je hodočasnik slobodan i ostaje u Meki, ako je eventualno ranije stigao, sve do osmog zu­-l-hidždžeta, do predvečerja, kada se upućuje ka Arefatu. Ovaj osmi dan zu-l-hidžeta naziva se Jevmu-t-tervije. Na Arefat se obično stiže u predvečerje osmog zu-l-hidždžeta. Da bi hadž bio formalno valjan nužno je da hodočasnik tamo proboravi makar i najkraće vrijeme, tek toliko da proputuje preko visoravni Arefata. Međutim u normalnim okolnostima svaki hadžija proboravi na Arefatu bar veći dio tog devetog zu-l-hidždžeta. Čitav prostor arefatske visoravni, prostor je hadžskog obreda, osim lokaliteta zvanog Batnu Urene.
Dok boravi na Arefatu hodočasnik nema nikakvih propisanih obreda, ali mu je ostavljena mogućnost da uz redovne ibadete taj dan provede u zikru po vlastitom izboru te da klanja prigodne nafila-namaze. Uobičajeno je da svaki hadžija posjeti uzvišenje na Arefatu koje se naziva Džebelu-r-rahme ili Brdo Božijeg milosrđa. Jedina specifičnost vezana za boravak hodočasnika na Arefatu je u tome što se tu spajaju podnevski i ikindijski namazi u podnevskom vaktu uz jedan ezan i dva ikameta, ali samo ako se ovi vaktovi klanjaju u džematu. Ovo je usvojeno mišljenje hanefija. Međutim imami Ebu Jusuf i Muhammed smatraju da se to odnosi i na munferida, odnosno osobu koja samostalno klanja.

U predvečerje, devetog zu-l-hidždžeta, hodočasnici polahko kreću ka Muzdelifi. Kada tamo stignu oni će obaviti akšam i jacija-namaz na isti način kao što su to uradili na Arefatu sa podnevskim i ikindijskim namazom, i to u akšamskom vaktu. Poslije ovako obavljenih namaza, svaki hodočasnik prikuplja po četrdeset i devet kamenčića veličine lješnika koji će mu trebati sutradan na Mini. U toku boravka na Muzdelifi, hodočasnici će se popeti na uzvišenje zvano Mešari-l-haram i obaviti zikr koji se sastoji od tekbira, tahmida, tehlila, telbije i salavata. U kasne noćne sahate kreće se ka Mini jer se tamo mora stići prije svitanja. Kada se stigne na Minu, nakon kla­njanja sabah-namaza, hodočasnici se upućuju na prvo bacanje kamenčića, i to na mjesto zvano Džemretu-l-Akabe. Ovdje se obavlja ukupno, za ovaj put, sedam bacanja, i to prema kamenom stupu koji simbolizira zlo. To se u narodu zove stup šejtana. Pri početku ovog čina prestaje obaveza učenja telbije. Kamenčić se uzme između srednjeg prsta, kažiprsta i palca te se baca prerna spomenutom stupu. To se ponovi još šest puta tako da bude ukupno sedam bacanja. Nakon ovog čina hodočasnici su oslobođeni svih pravila ponašanja koje su na sebe preuzeli na mikatu osim fizičkog odnosa sa supružnikom. Tada hodočasnici pristupaju ličnom uređenju: brijanju, šišanju, podrezivanju nokata, što im je inače bilo zabranjeno u prethodnom periodu. Ako je hadžija napravio neki propust ili previd u toku dosadašnjeg obavljanja hadža, sada je dužan da to ispravi, i to na taj način što će zaklati kurban na ime tog propusta. Redovni bajramski kurban hadžija nije dužan klati jer je on putnik, a putnik je te obaveze oslobođen. Ovo je inače vrijeme bajram-namaza kojega također hadžija nije dužan obaviti iz istih razloga zbog kojih nije dužan ni kurban klati.

Sada se hodočasnici upućuju ponovo ka Meki gdje će obaviti centralni tavaf koji se naziva Tavafu-z-zijare, koji je inače farz-obaveza, i to bez remla, ako je ovaj obavljen prilikom nastupnog tavafa – Tavafi-kuduma. Nakon obavljenog ovog tavafa, hadžija je oslobođen i posljednje zabrane koju mora ispoštovati kao muhrim. Vrijeme u kojemu se može obaviti Tavafu-z-zijare je vrijeme od sabaha, prvog dana pa do isteka bajramskog vremena, a to je četvrti dan Bajrama do u predvečerje. Drugi dan Bajrama hodočasnici se upućuju ponovo na Minu, gdje će sada obaviti bacanje kamenčića na sva tri lokaliteta koji se nazivaju džemretima, i to počevši od onog koje nosi ime Džemretu-l-Hajf, preko srednjega, da bi se bacanje okončalo na Džemretu­-l-Akabi. Svako od ova tri bacanja obavlja se na isti način kao što je obav­ljeno ono prvo u prethodnom danu. Isti postupak će se ponoviti i sutrašnji, odnosno treći dan Bajrama. Sva ova pojedinačna bacanja kamenčića nazivaju se remjom. Svaki put kada se vraćaju u Meku, sa Mine, hodočasnici će se zaustaviti i malo odmoriti u mjestu zvanom El-Muhassab, koje se nalazi na tom putu, a to je u predgrađu Meke. 

Sada je hočasniku još ostalo da obavi posijednji tavaf koji se naziva Tavafu-l-veda‘ ili Oproštajni tavaf. On se još naziva i Tavafu-s-sadr i on se obavlja bez remla. Ovaj tavaf je vadžib svima osim Mekelijama. Nakon obavljenog Oproštajnog tavafa hodočasnik ponovo silazi do vrela Zemzem da bi ponovo popio čašu njegove vode. Ovakav način obavljanja hadža naziva se ifradski. Uobičajeno je za hadžije iz naših krajeva, nakon što istekne bajramsko vrijeme, a to je u akšam četvrtog dana Bajrama, da izađu u predgrađe Meke, a to je, izvan Harema u prostor Hilla, i da zanijete umru nakon čega se ponovo vraćaju u Mesdžidu-l-haram, gdje će obaviti umranske obrede koji se sastoje od tavafa oko Kabe i sa’ja između Safe i Merve. Ovaj umranski tavaf i sa’j obavljaju se na isti način kao i kod hadža.

Prilikom obavljanja hadža, za ženu su specifični sljedeći postupci:

  1. obavezno ima pokrivač za glavu, što muškarac ne smije imati;
  2. telbije i druge zikrove izgovara u sebi, a ne naglas;
  3. ne ubrzava korak pri hodu između Safe i Merve, tamo gdje je to označeno kao obaveza za muškarce, niti čini reml kod tavafa;
  4. ne obavlja šišanje kose, kao što čine muškarci na Mini prvi dan Bajrama, nego to učini samo simbolično odsijecajući jedan manji pramen svoje kose;
  5.  hadž obavlja u svojoj redovnoj odjeći, koja zadovoljava avretni minimum;
  6.  izbjegava tiskanje oko Kabe kada je velika gužva oko nje;
  7. ako joj se dogodi hajz, u toku muhrimskog vremena, okupat će se i nastaviti obavljati sve obrede osim Tavafu-z-zijareta kojega će obaviti po isteku hajza. Ukoliko njen hajz nastupi nakon Tavafu-z-zijareta onda je ona oslobođena obaveze obavljanja Oproštajnog tavafa.

Kiranski način obavljanja hadža

Ako se hodočasnik na mikatu odluči da zajedno obavi i hadž i umru onda on postupa na sljedeći način. Na mikatu će zanijetiti ovako:

Allahumme inni uridu-l-hadždže ve-l-’umrete fe jessir­huma li ve tekabbelhuma minni!

„Moj Allahu! Hoću da obavim hadž i umru, pa mi to olakšaj i učini kabulnim.“

Kod kiranskog hadža, na mikatu se obavlja i uči sve kao i kod ifrad­skog. Kada karin stigne u Meku prvo će obaviti umranski tavaf i umranski sa’j. Zatim će obaviti hadžski Tavafu-l-kudum i hadžski sa’j između Safe i Merve. Svi ovi obredi su istovjetni kao i kod ifradskog hadža. U slučaju stiske sa vremenom karin može obaviti istovremeno umranski i hadžski Tavafu-l-kudum na taj način što će obaviti po četrnaest obilazaka Kabe i četrnaest hodova između Safe i Merve. Ipak, ovo se smatra mekruhom. Poslije ovoga čina, hadžija nastavlja obavljati hadž onako kako je propisano, a to znači onako kako je činio i kod ifradskog hadža. Kada stigne na Minu i nakon obavljenog prvog bacanja kamenčića na Džemretu-l-Akabi, karin ima obavezu da zakolje poseban karinski kurban na koji ga je obavezao njegov kiranski nijet. Meso od ovog kurbana se dijeli na tri dijela kao i kod vadžibskog bajramskog kurbana. Ako iz bilo kojih opravdanih razloga, hadžija ne bude u stanju da zakolje ovog karinskog kurbana onda će biti dužan da posti deset dana, i to tri prije samog Bajrama a najbolje je da treći dan od tog posta bude Jevmu-l-Arefe. Ostalih sedam dana hadžija-karin ispostit će kada se vrati kući. Nakon klanja ovog kurbana hadžija dovršava hadžske obrede na propisan način.

Temettu’ski način obavljanja hadža

Ako se hodočasnik odluči da obavi umru u hadžskim mjesecima (ševvalu, zu-l-ka’detu ili prvih par dana zu-l-hidždžeta), a ima namjeru da iste godine obavi i hadž, onda njegov nijet glasi:

Allahumme inni uridul’umrete fe jessirha li ve tekab­belha minni!

„Allahu moj, želim obaviti umru pa mi to olakšaj i primi od mene.“

Poslije ovakvog nijeta, hadžija na mikatu čini sve što čini mufrid i karin a zatim odlazi u Meku, obavlja umru na propisan način i trenutno prestaje biti muhrim, osim ako je odlučio da odmah sa sobom dopremi svoj temett’uski kurban. Tada neće prestati biti muhrim sve do okončanja hadžskog obreda, a to znači do iza prvog džemreta na Mini prvi dan Bajra­ma. Kada dođe vrijeme hadža, osmi dan zu-l-hidždžeta, mutemetti’u nijeti hadž, i to u prostoru Harema, u šta je uključeno sve ono što radi hadžija na mikatu. Ostalo radi potpuno isto što radi i mufrid. Kada dođe vrijeme oslobađanja od muhrimskih pravila ponašanja, a to je prvi dan Bajrama, nakon prvog bacanja kamenčića na Mini, on kolje svoj temett’uski kurban, na šta ga obavezuje njegov temetti’uski nijet. Ako mutemetti’u ne bude u stanju zaklati svog temett’uski kurban na vrijeme, onda će biti dužan da isposti deset dana, i to tri prije i sedam poslije Bajrama, isto kao karin. Ne bude li ispostio tri prva dana uoči Bajrama, od propisanih deset, ne ostaje mu ništa drugo nego da zakolje temettu’ski kurban, inače će se smatrati da sve hadžske obrede nije valjano obavio, čak i ako je hadžske farzove i hadžske vadžibe propisno izvršio. Kiranski i temettu’ski hadž mogu obaviti svi osim stanovnika Meke. Njima ostaje jedino ifradski hadž.

MUHRIMSKI PROPUSTI ILI PREVIDI I NAČIN NJIHOVOG SANIRANJA

Prilikom obavljanja hadža hodočasniku se mogu dogoditi određeni propusti zbog kojih će morati da, na ime pokajanja, uradi neke radnje koje su u suštini njegovi pokajnički postupci kojima on dokazuje da je te propuste učinio nenamjerno te ih na taj način ispravlja. Ti propusti su dvojaki, i to oni koje on učini kao muhrim i njegovi propusti u samom Haremu. Međutim ove druge može učiniti i osoba koja nije muhrim.

Što se tiče propusta muhrima, oni se dijele u nekoliko kategorija i to:

a) Previdi ili propusti koji zahtijevaju klanje govečeta starog dvije ili deve stare najmanje pet godina. Ti propusti su:

  1. Ako muškarac u stanju džunupluka ili žena u stanju hajza ili nifasa, obave Tavafu-z-zijare a isti ne bi nadoknadili u danima Bajrama. Ovaj kurban, ako do njega mora doći, zaklao bi se nakon isteka vremena u kojem bi se ovaj tavaf mogao obnoviti a to su bajramski dani;
  2. Ako bi hodočasnik, nakon boravka na Arefatu a prije brijanja i šišanja na Mini prvi dan Bajrama, imao spolni odnos sa supružnikom. U slučaju da se to hodočasniku dogodi prije boravka na Arefatu, hadž mu je u cijelosti neispravan i mora ga obnoviti u narednim godinama.

b) Propusti koji obavezuju hodočasnika da zakolje bravče staro najmanje godinu dana su:

  1. Ako bi se hodočasnik-muhrim namjerno namirisao jakim mirisom po čitavoj jednoj cjelini tijela kao što je ruka, noga, glava…;
  2. Ako bi bradu ili glavu farbao jakim mirisavim bojama;
  3. Ako bi hodočasnik (muškarac), nosio na glavi čitav dan kapu ili kakav drugi prekrivač;
  4. Ako bi hodočasnik (muškarac) čitav dan nosio nemuhrim­sku odjeću;
  5. Ako bi hodočasnik (muškarac) obrijao četvrtinu ili više od toga: glave, brade ili drugih maljavih dijelova tijela;
  6. Ako bi hodočasnik podrezao pet ili više nokata na svojim rukama ili nogama;
  7. Ako bi hodočasnik (muškarac) u stanju džunupluka ili žena u stanju hajza ili nifasa obavili Tavafu-l-kudum ili Tavafu­s-sadr;
  8. Ako bi hodočasnik Tavafu-z-zijare obavio bez abdesta;
  9. Ako bi izostavio Tavafu-s-sadr u cjelini ili četiri i više nje­govih obilazaka oko Kabe;
  10. Ako bi izostavio jedan, dva ili tri hoda oko Kabe od Tavafu­z-zijareta;
  11. Ako bi se sam, bez svoga vođstva, vratio sa Arefata u Meku;
  12. Ako bi izostavio sa’j između Safe i Merve;
  13. Ako bi izostavio boravak na Muzdelifi;
  14. Ako bi potpuno izostavio sva tri džemreta, sva tri dana;
  15. Ako bi izostavio jedan remj, od propisana tri dana;
  16. Ako bi na Džemretu-l-Akabi izostavio četiri i više hitaca ili ga ne bi izvršio nikako;
  17. Ako bi umranski sa’j ili tavaf obavio bez abdesta;
  18. Ako bi imao spolni odnos sa supružnikom prije Arefata, iako mu je hadž neispravan, on je tada dužan da čitav hadž ponovo obavi, i to u narednim godinama;
  19. Ako bi imao spolni odnos sa supružnikom nakon brijanja i šišanja na Mini prvi dan Bajrama a prije obavljenog tavafu­z-zijareta;
  20. Ako bi ulazio u emotivne igre sa supružnikom i bez samog odnosa;
  21. Ako bi nakon obavljenog umranskog tavafa, a prije umran­skog sa’ja, imao spolni odnos sa supružnikom;
  22. Ako hadž ne bi obavljao po propisanom redoslijedu.

Valja znati da kod ove vrste propusta, karin ima obavezu zaklati, za svaki od ovih propusta, po dva kurbana i to zbog njegovog kiranskog nijeta.

c) Kada će muhrim biti obavezan da izdvoji sadaku u iznosu vri­jednosti sadekatu-l-fitra zbog svojih muhrimskih propusta? To su sljedeći slučajevi:

  1. Ako bi se namirisao jakim mirisom samo po jednom dijelu jedne cjeline tijela kao po dijelu ruke, noge.
  2. Ako bi (muškarac) nosio na sebi nemuhrimsku odjeću samo dio dana, nekoliko sati.
  3. Ako bi (muškarac) na glavi nosio kapu ili drugi prekrivač samo neki dio dana, npr. par sati.
  4. Ako bi (muškarac) obrijao neki dio tijela, glave brade, do jedne četvrtine.
  5. Ako bi odrezao bilo koji nokat u ruke ili noge. Za svaki nokat dužan je posebno izdvojiti po jednu gore definiranu sadaku.
  6. Ako bi obrijao ili ošišao drugo lice ili mu podrezivao nokte.
  7. Ako bi tavafu-l-kudum ili tavafu-s-sadr obavio bez abd­esta.
  8. Ako bi kod tavafu-s-sadra izostavio jedan, dva ili tri obi­laska oko Kabe. Za svaki izostavljeni hod ili ševt dužan je izdvojiti po jednu propisanu sadaku.
  9. Ako bi izostavio po jedno, dva ili tri bacanja kamenčića na džemretima od predviđenih sedam. Za svaki hitac treba izdvojiti po jednu sadaku.

Ako bi muhrim morao, zbog neodložnog posla, obući svakodnevnu odjeću, obrijati se ili ošišati, on bi na to ime bio dužan da zakolje kurban. Ako to ne bi mogao da uradi iz bilo kojih razloga onda će biti dužan da izdvoji po šest sadaka ili će postiti tri dana, makar taj prekid muhrimskog ponašanja bio i iz opravdanih razloga.

Ako bi muhrim ubio makar i najmanje živo biće kao što je skakavac i tada je dužan izdvojiti bar neznatnu sadaku jer se on kao muhrim nalazi u potpunom miru sa samim sobom i sa svim živim svjetovima oko sebe: ljudskim, biljnim i životinjskim, te se shodno tome mora i ponašati.

Hodočasnik je također dužan da nadoknadi svaku vrstu štete koju bi eventualno nanio infrastrukturnim objektima u prostoru hadžskih ob­reda, i to u visini učinjene štete. Visinu štete utvrduju stručne službe države koja upravlja infrastrukturom hadžskih objekata. Ako je šteta načinjena građaninu pojedincu onda će nezavisna komisija procijeniti štetu koju će počinilac platiti. Ovom nadoknadom učinjene štete hodočasnik se i samog grijeha oslobađa.

U slučaju kada bi hodočasnik ulovio neku divlju životinju a postoji slična domaća, prema Imami-Muhammedu, mogla bi se ta domaća životinja zaklati i podijeliti njeno meso sirotinji na ime tog prekršaja. Ako je ulovljena životinja jednaka kurbanu (ovci ili kozi) onda prekršitelj treba zaklati taj kurban i onda njegovo meso podijeliti sirotinji, i to u visini sadekatu-l-fi­tra za svakog siromaha. Druga mogućnost za prekršitelja je da kupi hrane u vrijednosti jednog kurbana i da je onda podijeli sirotinji u visini od po jednog sadekatu-l-fitranskog iznosa. Treća mogućnost za prekršitelja je da posti onoliko dana koliko ima sadekatu-l-fitranskih dijelova u jednom prosjećnom kurbanu.

Ako osoba koja nije muhrim napravi neku štetu u Haremu ona ne može ćiniti iskup bilo koje vrste, nego mora štetu nadoknaditi u novcu. Muhrim ne smije kupovati niti prodavati lovinu koju je drugi ulovio u vri­jeme hadža.

SLUČAJ KADA SE UĐE U PROSTOR MIKATA BEZ NIJJETA I PREUZIMANJA NA SEBE MUHRIMSKIH OBAVEZA

Kada bi se desilo da pojedinac prede mikatsku granicu bez nijeta ili kada bi neko ušao u taj prostor bez namjere da obavi hadž ili umru pa se kasnije predomisli i odluči da obavi hadž ili umru, onda on ima obavezu da se vrati na mikat i tamo uradi sve što je potrebno uz uvjet da nije u vremenskom tjesnacu, odnosno da mu ne prijeti opasnost da će zakasniti na hadžske ob­rede koji su vezani za tačno naznačeno vrijeme. Ako bi pak u ovom slučaju hodočasnik zakasnio da na vrijeme obavi nastupajući tavaf, tavafi-kudum, onda bi bio obavezan da na ime ovog propusta zakolje kurban – brave ili kozu.

U slučaju da se hodočasnik ne može povratiti na mikat, zbog oskudice u vremenu, on će nijet i sve ostalo što se čini na mikatu učiniti na mjestu na kome se zatekao uz uvjet da zakolje kurban zbog ulaska u prostor hadžskih obreda bez nijeta.

IHSAR I MUHSAR

Pod pojmom ihsar podrazumijeva se stanje u kome se nađe muhrim, koje mu onemogućava nastavak hadžskih obreda, svejedno iz kojih je razloga to stanje nastalo. Razlog tome može biti njegovo naglo oboljenje, neredi na putu, elementarne nepogode ili druge nezgode koje onemogućavaju hodočasniku da nastavi izvršavati svoje obaveze na hadžskom putu. Kada se to desi, onaj kome se to desilo naziva se muhsar. Osoba koja postane muhsar dužna je da na ime oslobođenja od muhrimskog stanja nabavi kurban i da ga pošalje u Meku, gdje će biti zaklan na ime njegovog oslobođenja od muhrimskog stanja. Ako je to teško izvodivo onda on može poslati novac za koji će biti nabavljen kurban i zaklan u njegovo ime. Kada se to obavi hodočasnik je slobodan i može krenuti u pravcu u kome želi. U ovom slučaju postupak je uvijek isti, bez obzira iz kojih je razloga nastala ihsarska situacija. Ako je hodočasnik bio zanijetio kao karin ili mutemetti’u, onda će on u slučaju njegovog ihsara biti dužan da zakolje po dva kurbana na ime oslobođenja od svog ihsarskog stanja. Svi ovi kurbani kolju se prvi dan Bajrama nakon obavljenog bacanja kamenčića na Džemretu-l-Akabi. Meso od ovih kurbana se u cjelini dijeli sirotinji jer se radi o iskupljenju za propust. Kome se desi ihsar, svejedno je da li je bio zanijetio hadž ili umru, on je dužan da iste obavi u sljedećim godinama kada bude mogao jer mu se djelimično obavljeni hadž ne uzima u obzir. Pri ponovnom obavljanju hadža, ako je hodočasnik u prvom slučaju kada je došlo do prekida obreda bio zanijetio ifradski nijet onda će tako i postupati kod obavljanja hadža naknadno. Ako mu je nijet bio kiranski onda je dužan da pri naknadnom obavljaju hadžskog obreda obavi jedan hadž i dvije umre. Ako se muhsaru desilo da su nastale zapreke prestale te on stigne obaviti sve hadžske obrede na vrijeme, a njegov poslan i ili za njega kupljeni kurban još nije zaklan, onda on može sa njim raditi šta hoće jer ga više nije dužan klati za ono što je bila njegova nakana. Ako muhsar na vrijeme ne stigne na Arefat onda će na ime oslobađanja od ih­sarskog stanja biti dužan da obavi umru, što znači da mu nije više obaveza klati kurban.

BEDEL

Kao što smo već rekli, svaki musliman kada dosegne godine biološkog punoljetstva, ako je umno zdrav i ako ima materijalne mogućnosti, postaje obveznik hadža. Međutim od tog trenutka mogu nastupiti okolnosti koje ga onemogućavaju, u fizičkom smislu, da sam osobno obavi hadž. To je, naprimjer, bolest koja nije trenutačnog karaktera, duboka starost ili neki drugi razlog, kao što je nemogućnost da se dobiju putne isprave iz bilo kojih razloga. Tada obveznik-mukellef može odabrati osobu koja će u njegovo ime obaviti hadž. Ta osoba nazivi se bedel. Za bedela se bira ono lice koje je poznato kao dosljedan vjernik i koje svakodnevno dokazuje da mu je životni cilj biti musliman u svakom životnom trenutku. Sve troškove hadžskog put­ovanja snosi sam mukellef dok bedel, na to ime, ne troši svoj novac. Bedel ne može tražiti dnevnice ili plaću za svoje usluge jer mu je sama ta ukazana čast da bude poslan u ulozi bedela na sveta mjesta, dovoljna plaća za taj trud. Mukellef, međutim, može dati svom bedelu na ime zahmeta određenu hediju koju on sam odredi. Jedan od uvjeta za bedela je i to da je dotično lice već obavilo hadž za sebe. Ovaj uvjet postavlja se zbog toga što je potrebno da on zna obaviti sve hadžske obrede onako kako je to propisano. U današnjim uvjetima, kada ima mnogo ljudi koji imaju islamsko obrazovanje i sigurno je da mogu obaviti hadž na propisani način, ovaj uvjet je relativna stvar. Ipak u praksi, za bedela se uvijek bira lice koje je već obavilo hadž.

Kada bedel kreće na hadž on kreće iz kuće obveznika – mukellefa, sa svim onim što je uobičajeno u datoj sredini a to znači da prisustvuje ikrar-dovi i ostalim uobičajenim adetima za tu priliku. Kada bedel stigne na mikat zanijetit će ovako:

Allahumme inni uridu-l-hadže ‚an (ime i prezime mukellifa) fe jessirhu li ve tekabbe-l-hu minni!

„Allahu moj! Želim obaviti hadž za (navede se ime mukellefa i ime njegovog oca) pa mi to olakšaj i primi od mene.“

(Poglavlje iz knjige: FIKHU-L-IBADAT, udžbenik za prvi i drugi razred medrese, Autor: prof. Mustafa Sušić, Izdavač: El-Kalem, Sarajevo, 2005. god.)