Čudni su putevi Allahove odredbe…

ajetul-kursijjJedan pobožni musliman iz Meke je zapao u tešku materijalnu situaciju. Ostao je bez ičega i bio je na granici života. Skapavajući od gladi, lutao je brojnim mekanskim sokacima ne bi li našao kakvu nafaku. Odjednom je ispred sebe ugledao veliku i jako vrijednu ogrlicu. Uzeo je ogrlicu i radostan se zaputio ka Haremu. Tamo je vidio kako se jedan čovjek žali da je izgubio ogrlicu. Tačno je opisao ogrlicu koju je pobožni čovjek malo prije našao, tako da mu nije ostalo ništa drugo nego da mu je vrati. Iako se nadao da će dobiti kakvu nagradu, čovjek je otišao sa svojom ogrlicom sav sretan ne osvrnuvši se na onoga koji mu je to vratio. Ostavši opet bez ičega, vjernik je digao ruke i proučio dovu: „Bože, ovo sam za Tebe uradio, pa daj mi zauzvrat nešto bolje.“ Tražeći nafaku uputio se na put ka moru. Došavši do obale, ukrcao se na jedan čamac i zaplovio u nepoznato. Odjednom se digla strašna oluja koja je razbila čamac i čovjeka bacila u more. Nakon što je neko vrijeme plutao po uzburkanom moru, dospio je do jednog otoka. Kada je došao sebi i pretražio otok, naišao je na džamiju i mnogo klanjača u njoj. Klanjao je s njima i počeo učiti Kuran. Ljudi iz džamije su ga pitali da li bi podučavao njihovu djecu učenju Kurana i kaligrafiji, što je on rado prihvatio.

Nakon određenog vremena ponudili su mu da oženi jednu djevojku koja nije imala roditelja, na što je on pristao. Kada je prvi put vidio svoju ženu, primjetio je na njenom vratu istu onu ogrlicu koju je vratio čovjeku u haremu. Ona mu je ispričala kako je to nasljedstvo od oca koji je nedavno umro, a ogrlicu je njen otac jednom bio izgubio u Meki, pa mu je vratio jedan dobar čovjek. Otac je poslije toga dugo molio Boga da mi podari muža poput njega. On joj je iznenađen onim što je čuo kazao da je on taj čovjek. Njihovoj sreći nije bilo kraja.