Propisi o bajramu i bajram namazu

bajramKlanjanje bajram-namaza je propisano prve godine po Hidžri. Bajram-namaz je sunneti muekkede.[1] I Allahov Poslanik je redovno klanjao bajram-namaze i naređivao bi ljudima i ženama da izađu na mjesto klanjanja. Po pitanju bajrama i bajram-namaza ukratko ćemo spomenuti sljedeće propise:

 

1. Okupati se, namirisati i obući najljepše odijelo

 

Džafer b. Muhammed prenosi od svoga djeda da je Allahov Poslanik, s. a. w. s, svakoga bajrama oblačio najljepše odijelo (jemenski ogrtač). Ovo prenose Šafija i Begawi. Hasan es-Sebt je rekao: „Allahov Poslanik nam je za bajrame naređivao da obučemo najljepše odijelo, da se namirišemo najljepšim mirisom i da zakoljemo (kao kurban) najvrijednije što imamo.” (Prenosi el-Hakim). U lancu prenosilaca ovoga hadisa nalazi se i Ishaq b. Berzeh, koga Ezdi smatra slabim a Ibn Hibban pouzdanim prenosiocem. Ibnu’l-Qajjim veli: „Allahov Poslanik bi na bajrame oblačio najljepše odijelo. Imao je poseban ogrtač kojeg je oblačio za bajrame i petkom.“

 

2. Pojesti nešto prije klanjanja namaza ramazanskog bajrama

 

Sunnet je pojesti neparan broj hurmi prije izlaska radi klanjanja ramazanskog bajrama, a kod kurbanskog bajrama jelo ostaviti do iza bajram-namaza, a oni koji kolju kurban pojesti meso od svoga kur­bana. Enes kaže: „Allahov Poslanik ne bi izlazio da klanja ramazanski bajram prije nego što bi pojeo hurmi i to neparan broj.“ (Ahmed i Buhari)

Od Burejde se prenosi da je rekao: „Allahov Poslanik ne bi izlazio da klanja ramazanski bajram prije nego bi nešto pojeo, a ne bi ništa jeo prije namaza kurbanskog bajrama sve dok se ne bi vratio.” (Prenose Tirmizi, Ibn Madže i Ahmed, sa dodatkom „pa bi jeo od svog kurbana“).

U Muwetti se od Sejjida b. Musejjeba navodi: „Ljudi bi jedni drugima naređivali da nešto pojedu prije izlaska radi klanjanja ramazanskog bajrama.” Ibn Qudame kaže: „Po ovom pitanju mi ne znamo za razilaženje među učenjacima.”

 

3. Izlazak na musallu – mjesto gdje se klanja bajram-namaz

 

Dozvoljeno je bajram namaze obaviti u džamiji, međutim obaviti ih na musalli izvan naseljenog mjesta je vrijednije[2] ukoliko ništa ne spriječava obavljanje namaza npr. kiša i sl., jer je Allahov Poslanik bajram­namaze klanjao na musalli. Samo je jednom zbog kiše obavio bajram-namaz u džamiji. Od Ebu Hurejre se prenosi da je jednom na bajram padala kiša pa su sa Vjerovjesnikom, a. s., klanjali bajram-namaz u džamiji. (Ebu Davud,  Ibn Madže i el-Hakim) U lancu prenosilaca ovoga hadisa ima nepoznata osoba tako da el-Hafiz u Telhisu kaže da je sened ovoga hadisa slab, dok Zehebi odbacuje ovaj hadis.

 

4. Izlazak žena i djece na musallu

 

Izlazak žena – bile one udate ili neudate, stare ili mlade, ili u stanju mjesečnog ciklusa – i djece, prilikom klanjanja bajram-namaza na musalli, ustanovljeno je na osnovu hadisa od Ummu Atijje u kojem ona kaže: „Naređivano je neudatim ženama i onim u stanju mjesečnog ciklusa da izađu prilikom klanjanja bajram-namaza kako bi prisustvovale dobru i dovi muslimana. One žene u mjesečnom ciklusu izdvojile bi se na posebno mjesto musalle.” (Muttefekun ‚alejh)

Od Ibn Abbasa se prenosi da je Allahov Poslanik, a. s., izvodio svoje žene i kćeri prilikom klanjanja bajram-namaza. (Ibn Madže i Bejheqi) Također se od Ibn Abbasa prenosi da je rekao: „lzašao sam sa Vjerovjesnikom, a. s., na ramazanski ili kurbanski bajram, klanjao je, zatim održao hutbu a onda je otišao ženama te ih posavjetovao, podsjetio i zapovijedio im da dadnu sadaku.“ (Buhari)

 

5. Otići na bajram-namaz jednim a vratiti se drugim putem

 

Većina islamskih učenjaka smatra da je lijepo na bajram-namaz otići jednim a vratiti se drugim putem; ovo se odnosi na imama i muktedije. Od Džabira, r. a., se prenosi da je rekao: „Allahov Poslanik bi na bajram-namaz otišao jednim a vratio se drugim putem.“ (Buhari) Od Ebu Hurejre se prenosi da je rekao: „Allahov Poslanik se ne bi vratio istim putem kojim bi otišao na bajram-namaz.“ (Ahmed, Muslim i Tirmizi) Također, dozvoljeno je otići i vratiti se istim putem. Ebu Dawud, el-Hakim i Buhari u svom Tarihu navode da je Bekr b. Mubeššir izjavio: „Sa ashabima Allahovog Poslanika išao sam na ramazanski i kurbanski bajram na musallu medinskom dolinom Batn Bathan, pa kada bi sa Allahovim Poslanikom klanjali bajram-namaz vraćali bi se svojim kućama istim putem.” Ibnu´s-Sikkin kaže da je ispravan sened ovoga hadisa.

 

6. Vrijeme klanjanja bajram-namaza

 

Vrijeme bajram-namaza je kada se sunce podigne koliko tri koplja u smjeru svoga kretanja po do zevala. Ahmed b. Hasan el-Bena‘ navodi hadis od Džundeba: „Vjerovjesnik, a. s., bi sa nama klanjao ramazanski bajram, a sunce bi odskočilo koliko dva koplja, a kurbanski bajram kada bi odskočilo za jedno koplje.“ Imam Šewkani kaže da je ovaj hadis nešto najbolje što se prenosi o određivanju vremena klanjanja bajram-namaza. U hadisu se navodi i da je lijepo obaviti kurban-bajramski namaz nešto prije a ramazanski-bajram namaz nešto kasnije. Ibn Qudame o ovome veli: ”Sunnet je nešto prije obaviti kurbanski bajram-namaz kako bi ostalo više vremena za klanje kurbana, dok je ramazanski bajram­namaz sunnet klanjati kasnije kako bi ostalo više vremena za davanje sadekatu’l-fitra. I po ovom pitanju ne znam za nesuglasja.”

 

7. Ezan i ikamet bajramskog namaza

 

Ibnu’l-Qajjim kaže: „Kada bi Allahov Poslanik došao na musallu pristupio bi namazu, bez učenja ezana i ikameta i poziva na zajednički namaz. Dakle, sunnet je da se oni ne uče.”

Od Ibn ‚Abbasa i Džabira se prenosi da su rekli: „Nije učen ezan za ramazanski niti Kurban­ bajram-namaz.” (Muttefequn ‚alejh) Muslim prenosi od Ata’a da je rekao: „Obavijestio me je Džabir da se za ramazanski bajram-namaz, kada istupi imam, ne uči ezan niti ikamet, niti se tada poziva na namaz.” Od Sa’da b. Ebi Weqasa se prenosi da je rekao: „Allahov Poslanik je klanjao bajram-namaz bez učenja ezana i ikameta. Održao bi stojeći dvije hutbe rastavljajući ih jednim sjedenjem.” (Bezzar)

 

8. Nafila prije i poslije bajram-namaza

 

Nije potvrđeno da bajram-namaz ima svoj sunnet prije ill poslije bajram-namaza, jer ni Poslanik, a. s., a ni njegovi ashabi nisu ništa klanjali na musalli prije ili poslije bajram namaza. Ibn Abbas kaže: „Na dan bajrama Allahov Poslanik je došao na musallu i klanjao dva rekata, prije i poslije njih nije ništa klanjao.” Od Ibn Omera se prenosi da je izašao na bajram-namaz, a prije ili poslije nije ništa klanjao, te je spomenuo da je tako postupao Allahov Poslanik. Buhari spominje da je Ibn Abbas nije volio klanjati prije bajram-namaza. Što se tiče općenito nafile, Hafiz b. Hadžer u Fethu kaže da zabrana nafile nije potvrđena nekim specifičnim dokazom, izuzev ako se ona klanja u vremenu kada je pokuđeno klanjati.

 

9. Kome je ispravan bajram-namaz

 

Bajram-namaz je ispravan muškarcima, ženama i djeci, bili oni putnici ili boravili u svom mjestu, klanjali džematile ili pojedinačno[3] u kući, džamiji ili musalli. Ako osoba zakasni u džemat, klanjat će po sebi dva rekata. Buhari u poglavlju „Ko zakasni na bajram-namaz klanjat će po sebi dva rekata, to će učiniti i žene i oni koji su ostali u kućama“ – zbog Poslanikovih riječi:’Ovo je blagdan sljedbenika islama’ – navodi predaju da je Enes b. Malik naredio svom štićeniku Ibn ebi ‚Utbetu da ode (na bajram-namaz) u džamiju, ovaj je sakupio svoju porodicu i sinove te (u kući) klanjao, onako kako klanjaju stanovnici Misira. Ikrime kaže: „Sudanci bi se okupili na bajram-namaz i klanjali bi za imamom dva rekata.” ‚Ata veli da ako osoba zakasni na bajram-namaz, klanjat će (po sebi) dva rekata.

 

10. Bajramska hutba

 

Održati kao i slušati hutbu poslije bajramskog-namaza je sunnet. Od Ebu Se’ida se prenosi da je rekao: „Allahov Poslanik, a. s., kada bi izašao na na musallu radi klanjanja ramazanskog ili kurbanskog bajram-namaza, prvo s čime bi počeo je namaz , zatim bi se okrenuo i ustao prema ljudima, koji bi sjedili u svojim safovima, te ih savjetovao, oporučivao im i naređivao. Ukoliko je želio da jednu skupinu vojnika isturi kao izvidnicu; naredio bi i njima nešto i otišao.” Ebu Se’id dalje kaže: „Ljudi su neprestano ovako postupali sve dok se nije pojavio Merwan, zapovijednik Medine, na bajram-namaz. I tada mi dođosmo na musallu, kad ono – minber – kojeg je napravio Kesir b. Salt. I kada zapovijednik htjede da se popne na minber prije namaza, ja ga povukoh za odjeću a on mene odgurnu, te se ipak ispe na minber i održa hutbu prije namaza. Poslije mu rekoh: ‚Allaha mi, vi promjeniste propis!‘ On odgovori: ‚Ponestalo ti je znanja, o Ebu Se’ide!“ Ono što znam, tako mi Allaha, bolje je od onoga što ne znam!‘ – uzvratih mu. On potom reče: ‚Ljudi nisu s nama sjedili poslije namaza pa neka to čine makar prije namaza.” (Muttefequn ’alejh) Prenosi se od Abdullaha b. Sa’iba slijedeće. ‚Klanjao sam bajram-namaz s Allahovim Poslanikom, a. s., i kada je završio sa ktanjanjem reče: „Mi ćemo držati hutbu, pa ko želi da ostane i sjedi da sasluša hutbu neka ostane, a ko želi da ide, neka ide.” (en-Nesa’i, Ebu Dawud i Ibn Madže)

Newewi kaže da su slabe predaje koje govore o tome da za bajram-namaz imam drži dvije hutbe koje se rastavljau kraćim sjedenjem. Ništa nije potvrđeno o ponavljanju hutbi.

Hutbu je lijepo početi sa zahvalom Allahu dž. š. jer nije zapamćeno od Poslanika, a. s., da je nekim drugim riječima počinjao hutbu. Ibnu l-Qajjim veli: „Allahov Poslanik, a. s., bi svaku hutbu počinjao zahvalom Allahu, dž.. š, i od njega nije upamćen ni jedan hadis da je bajramske hutbe počinjao tekbirom. Samo Ibn Madže u svom Sunenu prenosi od Sei’da, Poslanikovog mujezina, da je Vjerovjesnik, a. s. učio tekbir između dvije (džumanske) hutbe, a na bajramskim hutbama bi donosio više tekbira. Ovo ne znači da je on počinjao hutbe tekbirima. Učenjaci se razilaze po pitanju otpočinjanja bajramskih hutbi kao i hutbe prilikom dove za kišu (istisqa‘). Jedni vele: treba donijeti dva tekbira; drugi kažu da se hutba prilikom dove za kišu otpočinje istigfarom; treći pak smatraju da bajramske hutbe treba početi sa hamdelom. Šejhu’l-islam Teqijjuddin zaključuje: ‚Sve je ovo ispravao, jer je Allahov Poslanik, a. s., rekao: ‚Svaki posao koji se ne započne sa zahvalom Allahu je krnjav.‘ Allahov Poslanik je svaku hutbu počinjao sa zahvalom Allahu. Što se tiče mišljenja mnogih šerijatskih pravnika – da je Poslanik hutbu pnlikom dove za kišu započinjao istigfarom a bajramske hutbe tekbirom – oni nemaju u tom pogledu dokaz u sunnetu Allahovog Poslanika, zapravo u sunnetu se prenosi suprotno: džumansku hutbu Poslanik je otpočinjao sa elhamdulillah.

 

11. Kako postupiti ako se bajram-namaz ne klanja prvi dan Bajrama

 

Ebu ‚Umejr b. Enes kazuje od ensarije ashaba ‚Amumeta: „Bilo je oblačno i nismo primijetili mlađak mjeseca ševvala. Krajem toga dana dođe jedna skupina ljudi i potvrdi Allahovom Poslaniku da su oni jučer primijetili mlađak, pa je Poslanik naredio ljudima da se omrse toga dana i da sutradan izađu i klanjaju bajram-namaz.” (Ahmed, en-Nesa’i i Ibn Madže – sa ispravnim senedom) U ovom hadisu je dokaz za one koji kažu da ukoliko se desi da jedna skupina ljudi, zbog nekih razloga, propusti klanjati bajram-namaz prvoga dana bajrama oni će izaći i klanjati sutradan.

 

12. Igra, zabava, pjevanje i jedenje u bajramskim danima

 

Dozvoljena igra, umjerena zabava i lijepo pjevanje jesu islamska znamenja koje je Uzvišeni Allah propisao u bajamskim danima da bi se tijelo ojačalo a duša odmorila. Enes kaže: „Kada je Allahov Poslanik došao u Medini Medinlije su imali dva dana u kojima su održavali svoje igre, pa Poslanik reče: „Allah vam je ta dva dana zamijenio boljim danima: ramazanskim i kurbanskim bajramom.” (en-Nesai i Ibn Hibban sa ispravnim senedom)

’Aiša r. a. je rekla: „Abesinci bi se Bajramom igrali kod Allahovog Poslanika a ja sam ih, oborivši glavu uz rame, posmatrala iznad njihovih ramena dok mi nije dosadilo pa bih otišla.” (Ahmed, Buhari i Muslim)

Od ’Aiše se također prenosi slijedeće: „Ušao je Allahov Poslanik, a. s., a kod mene su bile dvije sluškinje koje su pjevale o Bu’asu.[4] Poslanik je prilegao na postelju okrenuvši svoje lice. Zatim uđe Ebu Bekr i koreći me kaza: ‚Zar šejtanske frule kod Vjerovjesmika, a. s.!‘ Poslanik se okrenu Ebu Bekru i reče: ‚Pusti ih!‘ Kada osjetih da Poslanik ne obraća pažnju na njih, dala sam im znak da izađu. Također bi se Abesinci u u danima bajrama igrali i zabavljali sa kopljima i štitovimna, pa me je Vjerovjesnik upitao: ’Želiš da ih gledaš?‘ ‚Da, želim‘ – odgovorih. Onda me je postavio iza sebe, a ja sam naslonila svoj obraz uz njegov, te im reče: ‚Samo nastavite, o Benu Erfide!'[5] Kada mi je dosadilo, Poslanik mi se obrati: ‚Je li ti dosta, Aiša?‘ Rekoh: ‚Jest.‘ ‚E, onda idi,‘ – reče.

El-Hafiz u svom Fethu navodi od Ibn Suradža predajnim lancern od Ebi ez-Zinada, ovaj od ‚Urweta, a on od ’Aiše da je Allahov Poslanik rekao: „Neka znaju jevreji Medine da i mi u našoj vjeri imamo trenutke odmora. Ja sam poslat sa čistom nepatvorenom vjerom.” U Ahmedovoj i Muslimovoj zbirci hadisa nalazi se i hadis kojeg prenosi Nubejše: „Dani Kurban-bajrama su dani jela, pića i sjećanja na Allaha, dž. š.”

 

13. Čestitanje Bajrama

 

Od Džubejra b. Nufejra se prenosi da je rekao: „Ashabi Allahovog Poslanika, a. s., kada bu se sreli na dan Bajrama, jedni drugima bi čestitali riječima: „Tekabbel minna we minke – Neka Allah primi on nas i od vas!” Hafiz kaže da je sened ovoga hadisa dobar (hasen).[6]

 

14. Učenje tekbira u bajramskim danima

 

Tekbir u danima bajrama je sunnet; o ramazanskom bajramu Allah, dž. š. kaže: “… i da navršite postom totiko dana, i da veličate Allaha zato jer vam je On ukazao na pravu Stazu, i da budete zahvalni!” (el­Beqare, 185)

a o Kurban-bajramu: „I Allaha u danima određenim, spominjite vi!“[7] (El-Beqare, 203)

„Tako ih je On potčinio vama da biste Allaha veličali zato što vas On uputi!” (El-Hadždžd, 37)

Većina uleme smatra da se tekbiri prilikom ramazanskog bajrama uče od vremena izlaska iz kuće na bajram-namaz pa do početka hutbe. O tome je preneseno slabih hadisa, iako su, po tom pitanju, ispravni predajni lanci od Ibn Omera i drugih ashaba. El-Hakim kaže da je – prema hadiskim autoritetima – u tom periodu sunnet učiti tekbire. To je mišljenje Malika, Ahmeda, Ishaka i Ebu Sewra. Oni kažu da će se tekbiri učiti kada se ugleda mlađak uoči ramazanskog bajrama pa dok se ne izađe na bajram-namaz, odnosno dok se imam ne ispne ma minber.

Kod Kurban-bajrama tekbiri se uče od sabaha dana ‚Arefata i tokom bajramskih dana, a to su: 11., 12. i 13. zu’l-hidždže. El-Hafiz u Fethu kaže: „O tome nije prenesen hadis od Allahovog Poslanika. Najispravnije je ono što se navodi od ashaba, a prema riječima Alije i Ibn Mes’uda, r. a., da se tekbiri uče od sabaha dana Arefata pa do ikindije zadnjeg dana Kurban bajrama. Ovo bilježi Ibnu’l-Munzir i drugi. Ovo su prihvatili Šafija, Ahmed, Ebu Jusuf i Muhammed, a to je mišljenje i Omera i Ibn Abbasa, r.a.

Tekbiri prilikom Kurban-bajrama nisu propisani samo u određenom vremenu, zapravo njih je lijepo učiti što više tokom tih dana. Buhari prenosi: „Omer, r. a., bi učio tekbire u svom šatoru i to bi čuli oni u džamiji pa bi ih i oni počeli učiti kao i svijet u čaršiji, sve dok se Mina ne bi zaorila tekbirima. Omerov sin je isto tako učio tekbire na Mini, iza namaza, u postelji, u šatoru, na sijelima i svim prolazima. Mejmuna je uččila tekbire na Kurban-bajram a slijedile bi je ostale žene. Ibn Osman i Omer b. ‚Abdulaziz bi provodili noći Kurban-bajrama u džamiji sa drugim ljudima. Hafiz kaže: „Ove predaje potvrđuju da su se tekbiri učili za Kurban-bajram poslije namaza i u drugim situacijama. Razlike među učenjacima se pomaljaju samo u tome u kojim se to situacijama oni uče i ko ih uči. Tako jedni kažu da se tekbiri uče samo poslije namaza; drugi kažu da se uče samo kod farz-namaza a ne i kod nafila; treći vele da ih uče samo muškarci, ne i žene, jedni vele da se oni uče samo kada se klanja džematile, ne i pojedinačno, uči ih samo imam, ne i muktedije; uči ih samo onaj ko je u stalnom mjestu boravka (muqim), ne i putnik (musafir); uče ih oni koji su u gradovima, ne i oni koji su na selu. Ono što je prenijeo Buharija obuhvata sve spomenute situacije, a predaje koje navodi to i podupiru.[8]

Ima više formi tekbiri-tešrika, a najvjerodostojnija je ona koju ‚Abdur-rezaq ispravnim senedom prenosi od Selmana: ”Donosite tekbir riječima: ‚ALLAHU EKBER, ALLAHU EKBER, ALLAHU EKBER KEBIRA.‘  Ibn Omer i Ibn Mes’ud su učili: „ALLAHU EKBER, ALLAHU EKBER, LA ILAHE ILLELLAH, WALLAHU EKBER, AL­LAHU EKBER, WE LILLAHI’L-HAMD (Allah je najveći, Allah je najveći. Nema drugog božanstva osim Allaha, Allah je najveći. Svaka hvala i pohvala Allahu pripadaju!)”

 

Prijevod s arapskog jezika: Almir Fatić


[1] Ovo je stav šafijske pravne škole kojoj autor pripada. Stav hanefijske pravne škole kojoj pnpadaju bosanski muslimani je da je klanjanje Bajram-namaza vadžib. (nap. Prev.)

[2] Izuzimajući grad Mekku, jer je vrijednije obaviti bajram-namaze u Mesdžidu’l-Haramu.

[3] Prema hanefijskom mezhebu bajram-namaz se klanja u džematu, kao i džuma namaz, i ne može se klanjati pojedinačno. (nap. Prev.)

[4] Jevmu’l-Bu’as je bio poznati dan kod Arapa u kojem se dogodila bitka između medinskih plemena Ewsa i Hazredža

[5] Naziv za Abesince

[6] Dozvoljeno je i na neki drug način čestitati Bajram kao što je npr. kod nas u Bosni uobičajeno riječima: Bajram šerif mubarek olsun – Neka vam je blagoslovljen Bajram. (nap. prev.)

[7] Ibn Abbas kaže da su to dani Kurban-bajrama. (Buhari)

[8] Prema henefijskom mezhebu, dužnost je učiti tekbire u dane Kurban-bajrama od sabaha na Dan Arefata do ikindije posljednjeg dana Kurban-bajrama (Ebu Jusuf i Muhammed). Tekbir se uči poslije farza, u džematu, a i kao muktedija, uče ga i žene kao i musafir. (nap. prev.)