Zekat

zekatUvod

Pojam zekat dolazi od arapske riječi zekatun što znači čistoća, neporočnost, milostinja. U fikhskoj nauci zekat se definira kao materijalna islamska obaveza muslimana-mukellefa.

Već znamo da je zekat jedna od pet temeljnih islamskih ibadetskih obaveza, koja proizlazi iz mnogobrojnih kur’anskih ajeta koji zekatsku obavezu vežu za namaz, iako su to dvije različite dužnosti koje nisu uvjetovane jedna drugom. Tako se u 43. ajetu sure El-Bekare, kaže:

„Obavljajte namaz i izdvajajte zekat.”

Na drugom mjestu, u suretu El-Me`aridž, konkretnije se određuje smisao zekatske obaveze pa se kaže:

„I oni u čijim imecima postoji pravo siromašnih i obespravljenih.”

Iz ovog ajeta jasno se razumije da zekat nije neko dobrovoljno davanje iz svoga imetka, nego se radi o izdvajanju nečega što već pripada nekom drugom, samo je ostalo na vlasniku imetka da to izdvoji i odstrani, kako bi ono što mu ostaje bilo za njega pod Božijim blagoslovom. To se lijepo može razumjeti iz 103. ajeta sure Et-Tevbe, gdje se kaže:

„Da ih (zekatom) očistiš i blagoslovljenim učiniš.”

Navedeni ajeti ukazuju da je zekatska obaveza prije svega ibadet kao što su to i drugi ibadeti, kao što su namaz, post… Svaki ibadet se izvršava uredno i na vrijeme, ako ne postoje opravdane zapreke za to izvršenje. Da bi imetak napredovao i uvećavao se, iz njega se mora izdvojiti ono što pripada nekom drugom, ko polaže pravo na to. Musliman nikada ne živi samo sam za sebe. On je dio šire zajednice i svjestan je da bez te zajednice sam ne može opstati. Njegova je obaveza da pomaže one koji trenutno nisu sposobni da se sami o sebi brinu, i to iz opravdanih razloga. Kada se oporave od trenutačne neimaštine i oni će biti obveznici zekata. Nema stalnih siromaha i obespravljenika, kao što nema ni vječnih bogataša. Zekat ne stimulira nerad. Naprotiv, zekat podstiče na aktivnost i rad. Musliman ne smije težiti niti dopustiti da se o njemu neko drugi brine. Njegov je ideal da prije bude pomagač nego pomagani. To liči na ljekara koji pomaže trenutno bolesne kako bi ovi ozdravili i vratili se normalnom življenju. Da je zekat društveno pitanje a ne pojedinačno vidi se iz dijela 103. ajeta sure Et-Tevbe, čiji smo dio već naveli, gdje se kaže:

„Uzmi iz njihovih imetaka zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš.”

Taj kojega Kur’ani-kerim poziva da uzme zekatski dio iz imovine muslimana je ulu-l-emr datog prostora. Kako znamo, ulu-l-emr je vrhovna islamska institucija u jednoj državi. Dužnost tog autoriteta je da organizira prikupljanje zekatske obaveze u tehničkom smislu. Taj autoritet je obavezan da prije toga da precizne upute o tome ko je obavezan, kada i na koju vrstu imovine izdvojiti zekat.

Ko je obavezan i kada izdvojiti zekat

Zekatska obaveza pada na osobe koje ispunjavaju sljedeče uvjete:

  1. da je musliman;
  2. da je punoljetan;
  3. da je umno zdrav;
  4. da je zakonski vlasnik imovine koja podliježe zekatu;
  5. da je imovina pod njegovom kontrolom bila najmanje godinu dana;
  6. da u njegovoj imovini postoji zekatski nisab.

Svi ovi uvjeti su jasni i razumljivi. Jedino pojam nisaba traži pojašnjenje. U fikhskoj nauci nisab se definira kao: količina imovine koja podbježe zekatskoj obavezi. Nisab se određuje prema plemenitim metalima: zlatu i srebru. To je zbog toga što vrijednost ovih metala najmanje oscilira u odnosu na druge vrste imovine. Tako je to bilo u prošlosti, tako je i u sadašnjosti, da li će biti tako i u budućnosti to će se tek vidjeti. Kada nečiji godišnji prihod dosegne vrijednost od 91,60 grama zlata ili 641,5 grama srebra, onda je taj imetak podložan zekatskoj obavezi. Oko zekatske obaveze potrebna su još neka pojašnjenja. Nema zekatske obaveze na osnovna sredstva za život kao što je kuća za stanovanje kućanski aparati koji služe u domaćinstvu. Također, nema zekata na tehniku koja je postala svakodnevna životna potrepština kao što su TV, radio-aparati, veš-mašine, frižideri, zamrzivači i slično. Međutim i vlastita kuća može biti obveznik zekata, ako se ista iznajmljuje i od toga vlasnik ostvaruje dobit koja doseže nisabski iznos. Zekatskoj obavezi nisu podložna ni sredstva za proizvodnju, kao što su radna stoka alatke, mašine i slično. Zekatskoj obavezi podložni su samo ostvareni prihodi uz pomoć tih sredstava. Uglavnom, zekatskoj obavezi podložna je svaka vrsta aktivne imovine. To je ona vrsta imovine koja se uvećava. No postoje izuzeci iz ovog pravila. Naime, i pasivna imovina može da postane podložna zekatu kada ona postane sama sebi cilj kao predmet gomilanja, koji služi za pokazivanje drugima a nije u funkciji razvoja, nego u funkciji ostvarenja određenog društvenog statusa pomoću ukazivanja na tu imovinu i hvaljenja sa njom. Svaka imovina mora biti u funkciji života. Ona treba da je aktivna i da se uvećava kako bi vlasnik pomogao, prije svega sebi a potom i onima kojima je pomoć trenutno neophodna. Obavezujući „mrtvi“ kapital zekatom, islam vlasnika sprečava u njegovoj pogrešnoj namjeri koja ga može odvesti do krivovjerstva. Ne smije se dopustiti da se imetak pretvara u faraonovo zlatno tele, kako to Svevišnji upozorava, u 53. ajetu sure El-Bekare, gdje se kaže:

“I kada je Musa rekao narodu svome: O moj narode! Zlo ste sami sebi učinili što ste tele prihvatili…”

Ovo nije jedini ajet koji spominje zlatno tele. Ono se spominje u više kur’anskih ajeta, i to uvijek kada se govori o faraonu i njegovom narodu i njegovim pustim iluzijama da opsjenom može zamijeniti grubu životnu stvarnost. Ta stvarnost je činjenica da je čovječiji život volja Božija. On traje onoliko koliko njegov Stvoritelj hoće. Svaki čovjekov pokušaj da zaustavi neumitni proces koji podrazumijeva: ima se roditi, ima se živjeti i mora se i umrijeti je nemoguć. Ovaj život, koji čovjek dobije, je vremenski ograničen i čovjek je pred izborom da ga iskoristi po Božijoj uputi ili da pokuša da sam kreira svoju sadašnjost pa i svoju sutrašnjicu poslije smrti, bez volje Božije. Islam nas uči da se umire isto tako normalno kao što se i rađa. Tu nema izuzetka ni za koga. Moćnici pokušavaju da za sebe osiguraju besmrtnost, i to na taj način što umišljaju vrijednosti u materijalnom svijetu koje to u stvarnosti nisu. Oni bi da žive i poslije smrti, ali ne kroz svoja dobra djela na ovom svijetu, nego kroz nošenje sa sobom materijalnih vrijednosti koje su stekli za života. Kada se želi istaći besmislenost neke zablude onda se često spominje faraonovo zlatno tele. Obijesnom faraonu i njegovom obmanutom narodu dolazi Božiji poslanik Musa, a.s., i pokušava da im ukaže na njihove zablude, ali bez nekog većeg uspjeha. Čovjek ponekad voli zablude, slijedeći uporno one koji ga obmanjuju. Da bi se čovjek sačuvao od zabluda ove vrste, Zakonodavac obavezuje vlasnika mirujućeg zlata ili drugih dragocjenosti da iz te glavnice izdvaja zekat. Time što mu, zekatom, umanjuje glavnicu, Svevišnji ga ohrabruje da to nepokretno blago aktivira, tako da i sam ostvaruje prihode a i da bi pomogao onima kojima je ta pomoć trenutno neophodna. Islam ne dopušta da čovjek postane zarobljenik i sluga materijalnih dobara. Musliman može biti samo Allahov, dž.š., sluga i ničiji više. Sve materijalno može samo njemu služiti. On nikome i ničemu materijalnom sluga ne smije biti. Čak i ona vrsta imovine koja sama po sebi nije obveznik zekatu kao što su kućne potrepštine, kada postanu predmetom samozagledanja i divljenja, mogu postati obveznici zekata. Tako auto koje služi čovjeku da bi obavljao svoj posao uredno i na vrijeme ije podložno zekatu. AIi ako to auto postane opsesija, kada nije više važna njegova funkcija u poslu, nego ono postane predmetom hvalisanja i izazivanja zavisti kod drugih ljudi, postaje zekatski obveznik. Vlasnik tada postaje sluga te imovine a to islamom nije dopušteno jer vodi krivovjerstvu.

Što se tiče zekata na ženski nakit tu postoje različita mišljenja među islamskom ulemom. Dobar dio njih tvrdi da svaki ženski nakit podliježe zekatskoj obavezi, dok drugi tvrde suprotno. Čini se da je istina negdje na sredini. Ženska priroda traži uljepšavanje i nije normalno da se isključi svaki vid nošenja nakita. Nošenje skupocjenog nakita koje preraste u gizdanje, svakako postaje podložno zekatskoj obavezi. Gdje je granica između ženskog ukrašavanja i ženskog gizdanja, tu je teško dati odgovor. Svaka osoba pojedinačno, prema jačini svog vjerskog uvjerenja, jedino je meritorna da se sama, prema svojim postupcima, odredi. Obaveza je na onima koji su u vjerske propise više upućeni da vjernicima prenesu islamske stavove u vezi s tim pitanjem.

Zekat na dugovinska potraživanja

Kada je riječ o zekatu, mora se znati da zekatska obaveza postoji i na imovinu koja nije trenutno pod kontrolom vlasnika, nego se nalazi kod drugih lica i tretira se kao njegovo potraživanje. Šerijatsko pravo potraživanja u ovom smislu nijansira u tri nijanse, i to:

1. Teško potraživanje ili teški dug

Pod teškim potraživanjem podrazumijeva se potraživanje koje je posljedica partnerskih poslovnih odnosa, kao što je nenaplaćena prodata roba ili urađeni, ali nenaplaćeni ugovoreni posao. Vlasnik ovakve vrste potraživanja dužan je da na ime zekata izdvaja po 2,5%, od onog momenta kada naplati petinu nisabskog iznosa, od ukupnog svog potraživanja. Tako će činiti sve dok ne naplati ukupno potraživanje i u konačnici, po osnovu potraživanja, njegova zekatska obaveza iznosit će 2,5%.

2. Srednje potraživanje ili srednji dug

Ova vrsta potraživanja nastaje po osnovu prodaje artikala koji služe za svakodnevne životne potrebe, kao što su prodaja radne stoke, mašina i alatki za obradu zemlje, zanatskih aparata i slično. Vlasnik ovakve vrste potraživanja ima obavezu da na ime zekata izdvoji 2,5% onog momenta kada naplati čitav nisabski iznos od ukupnog svog potraživanja po ovom osnovu.

3. Lahko potraživanje ili lahki dug

Kada neko stekne određenu imovinu koja nije posljedica niti ekonomskih odnosa niti prodaje artikala za svakodnevne životne potrebe, nego je ta imovina došla kao posljedica nekog neekonomskog ugovora, a novi vlasnik imovine istu nije stavio pod svoju kontrolu, nego je ona još uvijek kod bivšeg vlasnika, to se tretira kao lahko potraživanje. To je slučaj kada žena po osnovu bračnog ugovora, od muža dobije mehr, ali je primopredaja vezana za neki momenat u budućnosti. Kada novi vlasnik imovine, u ovom slučaju supruga, preuzme ugovoreni mehr i kada od njegovog preuzimanja protekne godina dana, onda će ona tek tada biti obavezna da na ime zekata na tu imovinu izdvoji 2,5% od ukupnog iznosa mehra.

Zekat na živu stoku

Što se tiče zekatske obaveze na živu stoku ona je drugačije definirana u odnosu na drugu vrstu imovine, o kojoj smo već govorili, kako po nisabskom iznosu tako i po količini izdvojenog imetka na tu vrstu imovine. Nisabski minimum na živu sitnu stoku, u šta spadaju ovce i koze, iznosi četrdeset grla, a na krupnu stoku, u šta spadaju goveda i konji, iznosi trideset grla. Zekatski nisab u devama je pet grla.

I. Zekat na sitnu stoku

  1. Onaj pojedinac koji posjeduje četrdeset ovaca ili koza, koje su u njegovom posjedu i pod njegovom kontrolom čitavu godinu dana te su provele na slobodnoj ispaši najmanje pola godine, odnosno da su saime dužan je da jedno bravče iz tog stada izdvoji na ime zekata;
  2. kada stado dosegne broj od stotinu i dvadeset komada, vlasnik će izdovojiti dvoje brava na ime zekata;
  3. 3dosegne li broj brava dvije stotine, vlasnik će izdvojiti troje brava na ime zekata;
  4. kada se stado poveća na četiri stotine, vlasnik izdvaja četvero brava. Svaka sljedeća stotina obavezuje vlasnika da izdvoji još po jedno bravče, kao zekatsku obavezu.

II. Zekat na krupnu stoku

a) Zekat na goveda

Što se tiče zekatske obaveze na krupnu stoku, u šta spadaju goveda i deve, a prema nekim mudžtehidima i konji, zekatska obaveza definirana je ovako:

  1. kada stado goveda dosegne broj trideset, a u posjedu je vlasnika i pod njegovom kontrolom već godinu dana i na slobodnoj ispaši provelo je više od pola godine te se ne radi o radnoj stoci, on je dužan da izdvoji iz svog stada jedno goveče staro godinu dana kao zekatsku obavezu;
  2. kada broj njegovog krda goveda dosegne broj četrdeset, dužan je da na ime zekata izdvoji jedno goveče, sada staro najmanje dvije godine;
  3. kada stado naraste na broj šezdeset, vlasnik stada izdvaja dvoje goveda starih po jednu godinu dana;
  4. kada stado dosegne brojku od sedamdeset, na ime zekata se tada izdvaja jedno goveče staro godinu dana i drugo staro dvije godine. Princip je, dakle, da se na svako stado od trideset goveda izdvaja po jedno goveče od godinu dana starosti a na svak ih četrdest grla po jedno goveče od dvije godine dana starosti.

b) Zekat na deve

U krupnu stoku, kako je već rečeno, ubrajaju se i deve. Iako se iste ne gaje u našim krajevima, ipak je potrebno znati na koji se način izdvaja zekatska obaveza i na tu vrstu stoke. Zekatski nisab u devama je pet grla.

  1. Na pet grla deva koje su navršile po godinu dana života, a u posjedu vlasnika su već godinu dana i na slobodnoj ispaši su provele više od šest mjeseci, izdvaja se jedno bravče staro godinu dana;
  2. kada stado deva dosegne broj deset, na ime zekata se izdvaja dvoje brava od godinu dana starosti;
  3. svaki put kada se broj stada poveda za pet grla, izdvaja se još po jedno bravče, staro najmanje godinu dana, sve dok broj deva ne dosegne broj dvadeset pet;
  4. dosegne Ii broj deva u stadu dvadeset i pet, onda se na ime zekata izdvaja jedna deva od godinu dana starosti ili mužjak deve star dvije godine
  5. kada stado deva dosegne trideset šest grla, onda se, na ime zekata, izdvaja jedna deva stara dvije godine
  6. kada stado dosegne četrdeset i šest grla, izdvaja se jedna deva stara tri godine
  7. kada stado dosegne broj od šezdest i jedno grlo, onda se izdvaja deva stara četiri godine
  8. na sedamdeset i dva grla izdvajaju se dvije deve stare po dvije godine;
  9. na devedeset i jedno grlo, izdvajaju se dvije deve od tri godine starosti;
  10. kada stado dosegne sto dvadeset i jedno grlo onda se izdvaja po principu: na svakih četrdeset, po jedna deva stara dvije godine, a na svakih pedeset, jedna deva od tri godine starosti.

c) Zekat na konje

Što se tiče zekata na konje, većinsko hanefijsko mišljenje je da na konje nema zekata. Razlog tome je što islamski klasici nisu vidjeli nikakvu drugu ulogu konja osim u ulozi radne stoke ili kao sredstvo ličnog prijevoza. To znači da služe čovjeku za oranje, transport robe i za sve druge moguće usluge koje konji mogu dati čovjeku. Sam Imami-Azam je zauzeo stanovište da i na konje treba izdvojiti zekatsku obavezu ako ispunjavaju sljedeće uvjete:

  • da su proveli na slobodnoj ispaši više od pola godine dana;
  • da su miješano krdo, muški i ženski;
  • da se gaje za priplod, kao ergela.

Zekat na poljoprivredne proizvode

Načelno je definirano da je količina koja se izdvaja na ime zekata četrdeseti dio 2,5%, od nisabskog iznosa. Međutim postoje u ovom smislu izvjesna odstupanja. Tako se zekatske obaveze na poljoprivredne proizvode definiraju sa pet, odnosno deset procenata nisabskog iznosa. Ako su prihodi ostvareni prirodnim natapanjem – kišom, onda zekatska obaveza iznosi deset procenata od nisabskog iznosa. Ako je prihod ostvaren uz vještačko natapanje onda je zekatska obaveza manja i iznosi pet procenata od nisabskog iznosa.

Ovi iznosi definirani su hadisom Muhammeda, a.s., koji glasi:

„Ono što rađa od prirodnog natapanja podliježe zekatskoj obavezi od deset procenata a ono što rađa od vještačkog natapanja podliježe zekatskoj obavezi od pet procenata.“

Vrijeme izdvajanja zekatske obaveze na poljoprivredne proizvode naznačeno je kao vrijeme žetve. U 141. ajetu sure El-En’am se kaže:

“Podajte potražitelju njegovo pravo u vrijeme žetve.”

Iz svega navedenog dā se razumjeti da Zakonodavac vodi računa da se zekatska obaveza protegne na samo one prihode koji su stvarno ostvareni a nisu fiksni. To se vidi iz toga što zekat postaje obaveza tek nakon godine dana od momenta utvrđenja vlasništva. To znači da je vlasniku dat vremenski rok u kome je on mogao doći do ostvarenja dobiti. Drugi važan princip kod zekata na stoku jeste princip „saime“, a to znači da se radi o stoci koja je pasla na slobodnoj ispaši više od pola godine – tek se tada pretpostavlja da se tu mogao ostvariti prihod. Islamski klasici nisu predviđali mogućnost da prihoda može biti i u uvjetima vještačke prehrane stoke u vremenu višem do pola godine. Vještačka prehrana je prehrana stoke sijenom ili nečim sličnim bez ispaše, tamo gdje se ta ispaša plaća. Kod zekatske obaveze na poljoprivredne proizvode uočljivo je također da se vodi računa o uloženim sredstvima u proizvodnju. Uložena sredstva se priznaju i zekatska obaveza se smanjuje na pet procenata. Među klasicima postoji mnogo razilaženja oko zekata na druge vrste proizvoda. Postavlja se pitanje kako se prema tome odrediti. Čini se da je najispravnije zauzeti generalni stav koji glasi ovako: ako mukellef ostvari nisabski prihod na bilo koji legalan način, on je dužan da izdvoji zekatsku obavezu u iznosu od dva i po procenta od nisabskog iznosa na godišnjem nivou i time će se odazvati svojoj islamskoj obavezi.

Zekat na pronađene skrivene ili izgubljene dragocjenosti i rudače u vlastitoj zemlji

Svaka rudna sirovina koja se pronađe u zemlji, ako je dosegla vrijednost nisaba, prema Imami-Ahmedu, podložna je zekatskoj obavezi. Vlasnik zemlje je dužan da odmah izdvoji zekatsku obavezu, bez čekanja da prođe godina dana, i to 2,5% ukupne vrijednosti spomenute sirovine. Imami-Ahmed to
obrazlaže time što smatra da vlasnik imovine ne posjeduje dubinu zemlje nego samo površinski dio koji daje plodove. Po njegovom mišljenju, dubinski dio zemnog tla pripada ummetu i on je dužan da izdvaja spomenuti iznos od ukupne vrijednosti rudače koja se nalazi u njegovoj zemlji. Imami-Šafija i
Imami-Malik ograničavaju zekatsku obavezu od svih rudača samo na zlato i srebro, bez drugih sirovina. Oni se slažu sa Imami-Ahmedom u tome da zekatska obaveza na ovu vrstu zemnih sirovina iznosi 2,5% ukupne sirovine. Imami-Azam kaže da je zekatska obaveza na zemne sirovine vezana samo za kovine. Dakle, za onu vrstu rudače koja je podložna topljenju, dok na tečne sirovine nema zekata. Količina koja se izdvaja na ime zekata na sirovine koje su izvađene iz zemlje je jedna četvrtina od desetog dijela jedne cjeline. Namjena ovako dobijenih sredstava od zekata, prema imamima Ahmedu, Maliku i Šafiji, istovjetna je onima dobijenim od izvornih zekatskih, kako je to definirano u 60. ajetu sure Et-Tevbe. Imami-Ebu Hanife kaže da je namjena ovako dobijenih sredstava istovjetna namjeni sredstava dobijenih na ime poreza od nevjernika, koji su se predali bez borbe       u cilju njihove zaštite i garancije njihovih ljudskih prava.

Što se tiče pronađenog sakrivenog ili izgubljenog blaga na javnom takozvanom ničijem zemljištu, islamski klasici dali su različita mišljenja o tom pitanju. Prema mišljenju Imami-Ebu Hanife, Imami-Šafije i Imami-Malika, nalaznik ima obavezu da izdvoji jednu petinu ukupne vrijednosti pronađenog predmeta na ime zekata. Preostale četiri petine pripadaju državnoj blagajni bejtu-l-malu. Prema Imami-Ahmedu bin Hanbelu i Imami-Ebu Jusufu, ove četiri petine pripadaju nalazniku. Prema drugom predanju, Imami-Šafija kaže da pronađeno skriveno blago podliježe zekatskoj obavezi, samo ako se radi o zlatu i srebru.

Ako pronađene dragocjenosti nose tragove pripadnosti muslimanu ili nekom od ehlu-l-kitabija, onda se to tretira kao pronađena izgubljena stvar. To znači da nalaznik ima obavezu da oglašava taj nalaz najmanje tri dana ako se radi o neznatnoj vrijednosti, godinu dana ako se radi o značajnijoj vrijednosti. Ako se vlasnik ili njegov nasljednik jave, nalaznik je dužan da im pronađeno vrati bez ikakve nadoknade, osim ako je čuvanje tih dragocjenosti iziskivalo određene troškove. Na te troškove nalaznik ima pravo tražiti nadoknadu od vlasnika. Nakon isteka tog perioda, nalaznik može nađeno zadržati za sebe ili pokloniti u dobrotvorne humanitarne svrhe. Ako se radi o nečemu što je od povijesne važnosti za muslimane onda nalaznik treba da to preda odgovarajućoj islamskoj instituciji. Ako pronađena dragocjenost nosi tragove paganskog perioda, onda nalaznik ima obavezu da, na ime zekata, izdvoji petinu nisabske vrijednosti pronađene dragocjenosti, a ostatak zadržava za sebe. To je zbog toga što se to tretira kao ratni plijen. Ta obaveza zasniva se na 41. ajetu sure EI-Enfal, koji glasi:

“Znajte da od svega što zaplijenite, petina pripada Allahu.”

Mogući korisnici fonda zekata

Već smo vidjeli da je ulu-l-emr zadužen da odredi koja je to grupa, od onih koji polažu pravo na pomoć iz zekatskog fonda, najprioritetnija da joj se pomogne u toj godini. To može biti jedna, ali može biti i više njih. Sve zavisi od vremena i prostora u kome se to događa. Kur’anom je definirano osam potencijalnih grupnih kandidata koji mogu biti potrošači ovog fonda. Nekada je prioritetnija jedna, nekada druga grupa a ponekad i više njih zajedno. U 60. ajetu sure Et-Tevbe stoji:

“Zekat pripada siromasima, bijednicima, organizatorima njegovog prikupljanja, za pridobijanje u islam, za iskup neslobodnih, prezaduženima, na Božijem putu, putniku nevoljniku, to je Allahova odredba…”

Radi boljeg razumijevanja poruke ovog ajeta, svaka od ovih grupa zaslužuje da se o njima ponešto posebno kaže:

1. Siromasi – fukara

Kad se spomene riječ siromah onda pred sobom odmah imamo osobu bez igdje ičega. To je osoba koja ne samo da je siromašna nego je trenutno nesposobna da stječe sredstva za život. Siromasi su stalna briga muslimana. Oni svoje vjerovanje potvrđuju, između ostalog, i kroz pomaganje onima kojima je ta pomoć trenutno neophodna. Zato ulu-l-emr mora uvijek voditi računa o ovoj kategoriji potražitelja pomoći da joj se pomogne onda postoji mogučnost da se dio sredstava iz zekatskog fonda odvoji za njeno iskupljenje.

2. Bijednici – miskini

Nekada je vrlo teško razlikovati pojmove fukare i miskina, odnosno siromaha i bijednika. Islamski klasici razliku vide u tome što kažu da je bijednik osim što je siromašan još i nesnalažljiv. Ponekad čak ne mora biti ni potpuni siromah, ali je u svemu nespretan i nesposoban da svoj život organizira na zadovoljavajudi način. Možda ćemo pojam bijednika najbolje prepoznati u onom što se u našem narodu za nekog kaže da je jadnik.

3. Organizatori prikupljanja zekatskog fonda

Onaj ko je nadležan da organizira prikupljanje zekata, a to je ulu-l-emr, ima određene neizbježne troškove oko te organizacije. U našim uvjetima to je štampanje blokova i njihova dostava do džemata. Sve to iziskuje određena sredstva. Dio zekatskog fonda         će se izdvojiti za te potrebe.

4. Za pridobijanje u islam

Pristupanju bilo kojoj ideji prethodi upoznavanje s njom. Za upoznavanje ljudi sa idejom islama također je potrebno uložiti ne samo volju i vrijeme nego i određena materijalna sredstva. Za tu svrhu, u određenim okolnostima, može se izdvojiti i nešto od zekatskog fonda ako ne postoji prioritetniji potražitelj.

5. Iskup neslobodnih

Pod neslobodnima se u klasičnoj literaturi podrazumijevaju robovi. Islam na razne načine ljude podstiče da se izbore ne samo za svoju nego i za slobodu drugih ljudi. To se najbolje vidi iz raznih propisanih keffareta gdje se prioritetno traži oslobađanje onih koji žude za slobodom. Danas robova zvanično nema jer je ropstvo zabranjeno posebnim međunarodnim konvencijama čiji su potpisnici i sve islamske zemlje. Međutim neslobodnih ima, i to vrlo različitih kategorija. Da bi se neko mogao pomoći iz zekatskog fonda a da bi došao do svoje slobode, mora da se radi o osobi koja nije u stanju neslobode zbog kršenja zakona, nego se tamo našla spletom nesretnih okolnosti ili torturom nasilne vlasti. Ako nema drugog načina da joj se pomogne onda postoji mogućnost da se dio sredstava iz zekatskog fonda odvoji za njeno iskupljenje.

6. Prezaduženi

Ko su prezaduženi koji bi mogli biti pomognuti iz zekatskih fondova? To svakako nisu oni koji svojim nesavjesnim gazdovanjem sebe dovode u stanje dužnika. Ovdje se radi o osobama koje su nesretnim spletom okolnosti dospjele u dugovanja, a ne svojom nesposobnošdu ili nesavjesnim poslovanjem. Njihovi dugovi nisu nastali kao posljedica ekonomskih faktora, posljedica su političkih događanja, ili su pak nastali kao posljedica prirodnih katastrofa i slično. Naime, kada se dogodi da nekom muslimanu drugi proizvedu dugove, i to samo zato što je on musliman, onda mu se može pomoći iz zekatskog fonda ako nema drugog načina. Ova pomoć ne mora biti bespovratna. Može biti trenutačna uz povratak primljenih sredstava. Ipak se rijetko događa da se zekat izdvaja za ovu namjenu, i to zbog toga što postoje proritetnije grupe a i mogućnosti zloupotrebe pomoći u ove svrhe.

7. Djelovanje na Božijem putu – fil sebilillāh

Ovo je vrlo širok pojam i obuhvata različit spektar aktivnosti. Svako djelovanje koje može biti korisno za islam i muslimane, može se ubrojiti u djelovanje na Božijem putu. U to se može ubrojiti zdravstvo, islamsko školstvo, ili bilo koja druga aktivnost koja se od ulu-l-emra u tom trenutku definira kao prioritetna. Za ovakvu vrstu namjene, dugoročno gledano, zekatski fond je, svakako, najprioritetnije ulagati. U našim uvjetima posebno.

8. Putnik nevoljnik

Putnik nevoljnik je osoba koja je na putu ostala bez sredstava za povratak kući. Ako nema drugog načina da mu se pomogne da se vrati svojima, onda mu se može pomoći iz zekatskog fonda. To može biti samo posudba jer putnik nevoljnik ne mora biti siromah.

Ovo su, dakle, grupe koje mogu biti potrošači zekatskog fonda. Sve što bi se, iz tog fonda, trošilo izvan ovih kategorija, ne bi se moglo pravdati šerijatskim argumentima.

Kome se ne može pomagati iz fonda zekata

Iz zekatskog fonda ne mogu se pomagati sljedeće kategorije ljudi:

  1. roditeljima, njihovim roditeljima i njihovih roditelja roditeljima…;
  2. vlastitoj djeci, unučadima i njihovoj djeci…;
  3. bračnom drugu;
    Ovim licima se ne može pomagati iz zekatskog fonda zbog toga što postoji obaveza izdržavanja tih lica iz porodičnog budžeta, a kao što znamo zekat ne spada u tu vrdu imovine, nego je to nešto što samo po sebi pripada onima kojima se mora pomoći, a ne spadaju u one koje smo obavezni izdržavati.
  4. imućnim osobama;
  5. bilo kome ko ne spada u jednu od spomenutih kategorija u gornjem ajetu;
  6. nemuslimanu.

Poglavlje iz knjige: FIKHU-L-IBADAT, udžbenik za medrese, Izdavač: El-Kalem, Sarajevo, 2005. god.