Gusl i tejemmum

guslUzroci zbog kojih je kupanje farz su slijedeći:

  1. svako spolno općenje (sa ejakulacijom ili bez nje),
  2. polucija (ihtilam), snovi koji dovedu do izbacivanja sjemena i od toga se opazi trag na rublju,
  3. izbacivanje sjemena usljed razdražene strasti,
  4. prestanak hajza kod žene,
  5. prestanak nifasa.

Osoba pri kojoj se nalazi jedan od prva tri uzroka zove se »džunub«, a to stanje zove se »dženabet« (džunupluk).

Farz je također okupati i mrtvaca.

Ne mora se kupati ni zbog kakve druge tekućine koja bi se pojavila iz mokraćne cijevi osim sjemena kao ni zbog snova koji razdražuju ako se na rublju nije pokazao kakav znak ejakulacije ili mokrine na mokraćnoj cijevi. No, ni zbog izbacivanja sjemena ne mora se kupati, ako je ono izašlo zbog muke ili bola, a ne u stanju razdraženosti.

 

Farzovi gusla

 

Farzovi gusla su:

  1.  usta izaprati,
  2. nos izaprati,
  3. sve tijelo oprati da ne ostane ni trun na tijelu koji voda nije dohvatila. Radi toga se moraju oprati: unutrašnjost pupka, menđušna rupica na uhu, ako nije zarasla, koža i pod gustom bradom, brkovima i obrvama. Žena ne mora rasplitati pletenica ako je voda dohvatila njihove korjenove.

 

Sunneti gusla

 

Sunnet je pri kupanju slijedeće:

  1. nijjet učiniti,
  2. spomenuti na početku Božije ime,
  3. ukloniti nečist s tijela prije kupanja, ako je bude,
  4. prije kupanja uzeti abdest kao što se obično uzima,
  5. tri puta politi cijelo tijelo vodom,
  6. politi najprije glavu, pa desno rame pa lijevo (ako se ne kupa u rijeci,
  7. istrljati sve tijelo pri prvom polijevanju.

Ako se neko kupa u kadi ili teknetu (koritu), u koje se slijeva mai-mu-stamel, neće pri uzimanju abdesta prati nogu, ali će po završenom kupanju oprati noge čistom vodom.

 

Adabi i mekruhi gusla

 

Adabi gusla su isti kao i kod abdesta, samo što se neće okretati prema Kibli ni učiti dove. Mekruhi su također isti, samo što je još mekruh pri kupanju i dove učiti.

 

Vrste gusla

 

Kupanje (gusl) može biti farz, ili sunnet ili mendub.

Gusl je farz u već spomenutih pet slučajeva.

Gusl je sunnet:

  1. radi džume,
  2. radi Bajrama,
  3. radi oblačenja ihrama kod hadža i
  4. hadžiji na Arefatu popodne.

Gusl je mendub:

  1. osobi koja primi Islam a bila je čista,
  2. dječaku ili djevojčici koji navrše 15 godina a prije toga nisu imali znakova zrelosti,
  3. osobi koja je bila izgubila pamet pa došla sebi,
  4. nakon puštanja krvi,
  5. nakon kupanja mrtvaca,
  6. na Lejlei-berat,
  7. na Lejlei-kadr,
  8. pred ulazak u Medinu,
  9. radi stajanja na Muzdelifi, izjutra desetog dana zil-hidžeta,
  10. kad se uniđe u Meku radi tavafuz-zijareta,
  11. radi klanjanja posebnog namaza kod pomračanja Sunca ili Mjeseca, kišne dove, strave, tame, žestokog vjetra itd.

 

TEJEMMUM

 

Tejemmum znači: rukama se dotaći čiste zemlje, zemljane stvari ili praha i tim rukama potrti lice i ruke. Tejemmum zamjenjuje abdest i guši kad je nemoguće njih uzeti.

Za valjanost tejemmuma postoji osam uslova:

  1. nijjet, tj. odlučiti ili naumiti nešto učiniti, i to izvršiti. Da nijjet bude valjan, treba: da je neko musliman, da je pametan, da poznaje ono što nijjet čini. Naročito kod nijjeta za tejemmum radi namaza treba paziti da se odluči jedno od ovo troje: ili tejemmum činimo radi tahareta od hadesa, ili radi namaza, ili radi ibadeta koji se namjerno čini a ne usput i koji bez čišćenja nije valjan. Prema tome ne može se s tejemmumom klanjati ako nijjet učinimo samo za tejemmum, ili ne može se npr. klanjati s tejemmumom ako smo nijjet učinili da učimo Kur’an, a nismo bili džunub. Nijjet za tejemmum čini se u momentu kada se rukama dotiče zemlja ili prah za uzimanje tejemmuma.
  2. razlog koji dozvoljava tejemmum: Razlozi koji dozvoljavaju da se uzme tejemmum su: udaljenost vode od najmanje dvadeset minuta pješačkog hoda, makar to bilo i u gradu, ili bolest koja bi se mogla pogoršati ako se uzme abdest ili se okupa, ili rana koja bi u tom slučaju teže zacijelila, ili velika studen od koje bi mogao čovjek stradati ili oboljeti, ili strah od neprijatelja koji se nalazi na onom kraju gdje je voda, bio to čovjek ili zvijer, isto tako oskudica u vodi koja prijeti da će nestati vode za piće ili mijesenje hljeba, ili nedostatak oruđa kojim bi zagrabili vodu; ili bojazan da će nas mašiti dženaza – ili Bajram-namaz. (Bojazan da će proći vrijeme običnog namaza ili da će nas džuma mašiti ne opravdava uzimanje tejemmuma).
  3. da se tejemmum uzme čistom zemljom, zemljanom stvari ili onim što se računa kao zemlja: pijesak, kamen, kreč itd. (Drvo, pepeo ili kovine ne spadaju u to).
  4. sve lice i ruke do iza lakata obuhvatiti meshom (potrti zemljom).
  5. cijelom rukom ili većom polovicom njezinom mesh činiti. Dakle, ako bismo mesh činili samo pomoću dva prsta, pa makar ponavljanjem obuhvatili sve što treba mesh učiniti, mesh neće valjati (dok to vrijedi za mesh po glavi).
  6. dva puta dotaći dlanovima zemlju, jednom za mesh po licu, drugi put za mesh po rukama,
  7. da se tokom uzimanja mesna ne dogodi ništa što bi mesh pokvarilo kao hajz, nifas i hades, kao što smo i kod abdesta naveli,
  8. da se po mjestima kuda se mesh čini ne bude nalazilo nešto što bi smetalo dodiru zemlje s tijelom, kao vosak, loj i sl.,

Uzroci koji traže tejemmum kao i uvjeti da on bude vadžib isti su kao kod abdesta. Najvažnije stvari kod tejemmuma su mesh učiniti po licu i rukama.

Sunneti tejemmuma su:

  1. spomenuti Božije ime na početku,
  2. mesh učiniti najprije lice pa onda ruke,
  3. obaviti ga bez prekidanja,
  4. ruke poslije spuštanja na zemlju naprijed malo povući, pa ih zatim povući natrag,
  5. iza toga ih stresti i
  6. prste pri tome razmaknuti jedan od drugog.

Mendub je pričekati do pred kraj namaskog vremena, ako se nadamo da ćemo dobiti vode.

Vadžib je pričekati pa kad bi i vrijeme namaza prošlo, ako je neko obećao nabaviti nam vode. Isto tako je vadžib pričekati ali samo do pred kraj namaskog vremena, ako nam je neko obećao dati oruđe (kovu ili uže) za crpnju vode. (Ovakav je slučaj i kod onoga ko nema što obući pa mu neko obeća donijeti haljinu). Vadžib je tražiti vodu sobom ili preko drugog do na udaljenosti od 300-400 koraka, ako mislimo da se voda nalazi u blizini i ako smo sigurni od opasnosti. Vadžib je tražiti vodu i od svoga druga ako se nalazi na mjestu gdje ima dovoljno vode. Ako je čovjek u nuždi, on je dužan i da kupi vode, ako nije preskupa i ako ima toliko novaca da mu pretječe preko osnovnih životnih potreba.

S jednim se tejemmumom može klanjati i više namaza, farzova ili nafila, a može se uzeti i prije nastupa namaskog vremena.

Čovjek čija je veća polovina tijela ranjava ili samo polovina, uzeće tejemmum mjesto abdesta. Ako mu je ranjavo manje od polovine tijela, zdrave će dijelove oprati a ranjave mesh učiniti mokrom rukom neposredno po tijelu, a ako ne može, onda po zavojima. Ako ni to ne može, onda će i to izostaviti.

Pranje i tejemmum ne može se sastaviti.

Tejemmum će pokvariti sve ono što i abdest kvari, a uz to još i slučaj da dobijemo vode kojom bismo mogli uzeti abdest.

 

Zašto smo zaduženi tejemmumom kad ne možemo uzeti abdest ili gusl?

 

Vjerski propisi traže da se čišćenje koje se postiže abdestom ili kupanjem vrši radi obavljanja namaza, jer samo čisti možemo stati pred Boga dž. š. S druge strane to čišćenje je od ogromne koristi za održavanje zdravlja čovjekova jer nečistoća prouzrokuje razne bolesti. Musliman koji se pridržaje ovih propisa o čistoći i još pri tome ima na umu da to vrši radi Božijeg zadovoljstva, biće uvijek tjelesno i duševno zdrav. Vršiti redovito ovo čišćenje po nekoliko puta dnevno nije lak posao, osobito pri hladnom vremenu i drugim neprilikama. Naviknuti se na ovo redovno čišćenje poteško je naročito za ljude slabe volje, dok je to za ljude s jakom voljom i čvrstim vjerovanjem vrlo lak posao i s uživanjem ga obavljaju, a kad se jednom navikne na to, onda čovjek ne može ni pomisliti da to ne čini. Ako je takav čovjek usljed putovanja ili bolesti bio spriječen da vrši redovno čišćenje, on jedva čeka priliku da ga počne vršiti. Naravno, ako je čovjek u nemogućnosti da uzme abdest ili se okupa, on ne bi mogao klanjati. Da bi se izbjeglo izostavljanje namaza u tom slučaju, određeno je da se može uzeti tejemmum kao zamjena za abdest ili guši. Tim postižemo dvije stvari: ne ostavljamo Božiji farz nego ga redovno vršimo i uzimajući tejemmum činimo one pripreme za namaz kao da uzimamo i abdest, te se ne odvikavamo od tih priprema, a s druge strane idemo i duševno pripremljeni na namaz.

U nuždi, dakle, obraćamo se materi zemlji od koje smo postali, na kojoj živimo od rođenja do smrti, koja nas hrani svojim izravnim i neizravnim proizvodima i konačno će nas poslije smrti u se primiti. Uzimajući tejemmum, potirući se zemljom, treba da o svemu tome razmišljamo, a naročito o ovom posljednjem. Time mi isto tako iskazujemo pokornost i poniznost prema uzvišenom Stvoritelju jer za Njegovu ljubav taremo svoje lice, najodabraniji dio tijela, zemljanom prašinom. To čine u određenim prilikama svi muslimani: vladar i prosjak, bogat i siromah, najugledniji čovjek i obični seljak, jer je svima jedna majka – zemlja i, potirući svi svoje lice zemljom, tim izražavaju da su svi pred uzvišenim Bogom jednaki i da ne treba da se neki smatraju većim i da se uzdižu nad druge.

 

(Poglavlje iz knjige : FIKH-UL-IBADAT, Muhamed Seid Serdarević, Izdavač: Vrhovno islamsko starješinstvo u SFRJ, Sarajevo, 1968. god.)