Cilj islamskog odgoja djece – terbije

muslim_familyOsobine i principi kojima treba težiti u odgoju djece

 

Nema sumnje da svaki roditelj želi da njegova djeca budu uspješna i sretna. Slično tome, svaki iskreni musliman želio bi da njegova djeca na budućem svijetu budu stanovnici Dže­nneta. Nema sreće u dobiti samo na ovom svijetu, a na uštrb ahireta. Ispravna islamska terbija jeste postizanje sreće i na ovom i na budućem svijetu.

Cilj terbije jeste odgojiti djecu s vrijednostima i vještinama koje će im pomoći da budu pravedna i sretna. Što mislimo kad kažemo pravedna i sretna?

Pravednost obuhvata sve velike i dobre vrijednosti. To je utjelovljenje uzvišenog morala i etičkih principa, a manifesti­ra se kroz balansiran i umjeren život, i tako se pozitivno refe­lektira na ponašanje pojedinca.

Sreća, istinska sreća, dolazi iznutra i rezultat je čvrste vje­re i spoznaje o ciljevima postojanja. To je spoznaja realnosti ovog života i njegove prave vrijednosti u odnosu na ahiret. Čovjekova sreća dolazi iz jasnog shvatanja značenja života i shvatanja istinske ljudske misije na ovom svijetu, a posebno njegove lične misije kao muslimana.

Ova dva kvaliteta se za vrijeme procesa terbije ne mogu razdvojiti. Dječija pravednost će biti uzrok za njegovu ili nje­nu kontinuiranu sreću, kako na ovom, tako i na budućem svi­jetu. U isto vrijeme, sreća je dokaz da on ili ona pravilno shva­ta islam, a to je garancija sreće i uspješnog života. To je garan­cija za duševni mir, mentalni i tjelesni mir. Allah Uzvišeni u Kur’anu kaže:

„Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i, doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.“ (Kur’an,16,97)

Osim potrebe da ova generacije bude pravedna i sretna, potrebno je i da uradi stvari koje mi nismo mogli uraditi. Nije dovoljno da djeca budu samo kopije svojih roditelja. Izazovi s kojima se oni suočavaju zahtijevaju kvalitete koji će im pomo­ći ne samo da prežive već da budu pravi ambasadori islama na Zapadu. Nabrojat ćemo neke od tih kvaliteta:

  • SNAGA VJERE, ne mijenjaju svoja uvjerenja samo da bi se uklopili u masu;
  • PONOS ZBOG TOGA ŠTO SU MUSLIMANI, ne kriju svoje karakteristike pomoću kojih se identificiraju kao muslimani i koje ih razlikuju od drugih. Oni uživaju pri­čati ljudima o islamu i svojim primjerom pokazuju kakav pra­vi musliman treba biti;
  • VJEŠTI I SPOSOBNI, sposobni su da jednostavno nauče nove stvari. Koriste informacije kako bi postigli najbo­lje moguće rezultate;
  • MOTIVIRANI, u svakoj prilici traže informacije i sve što je potrebno, i, ako su u mogućnosti, pomažu i podrža­vaju sve korisne akcije;
  • JAKA LIČNOST, uvijek iznose svoja mišljenja i često pokušavaju uvjeriti druge u ispravnost svojih mišljenja. Uži­vaju biti na liderskim pozicijama i ne mijenjaju lahko svoja mišljenja;
  • SAMOPOUZDANJE, ne osjećaju da se moraju po­našati kao njihovi vršnjaci. Ne pogađaju ih negativni komen­tari i ne žele se stalno dokazivati s drugima;
  • PROGRESIVNI I SAMOINICIJATIVNI, motivi­raju druge ljude da se pridruže dobrim ciljevima jer oni uvijek čine najteži korak. Prvi su koji će određene ciljeve podignuti na više nivoe jer uvijek gledaju na konačni cilj – u mislima im je uvijek krupnija slika;
  • ORIJENTIRANI SU NA IZNALAŽENJE RJE­ŠENJA, ne prestaju raditi dok ne ostvare željene rezultate. Probleme na koje nailaze ne shvataju lično, i uvijek se bore da prepreke na koje nailaze ne izmaknu kontroli, jer im je na umu uvijek konačni cilj;
  • ODLUČNI, spremni su rizikovati i uživaju u izazovi­ma. Prepreke ih neće obeshrabriti;
  • USTRAJNI, što je veći izazov, oni se više trude. Str­pljivi su i istrajni, i obično se ističu u svom poslu.

 

Roditelji moraju preispitavati i usavršavati svoje odgojne metode

 

Ovi se kvaliteti ne mogu doseći bez napornog rada vas ro­ditelja. Počinjući s iskrenom i poštenom potragom za samim sobom osigurajte da ono što kažete ili uradite ima pravi utje­caj na vaše dijete, a to je da ih podrži i motivira. Roditelji mo­raju naporno raditi kako bi u djeci izgradili jake i balansirane ličnosti, s pozitivnim pogledom na svijet i samopouzdanjem da će ono što urade imati pozitivan efekat. Roditelji ne samo da mogu uzeti što je dobro a odbaciti ono što je loše, već mogu utjecati i na društvo. Oni ga mogu okrenuti u pravom smjeru tako što će se pridržavati pravilnih moralnih načela za svoje vlastito dobro i za dobro budućih generacija. Sada ćemo na­brojati šest elemenata u vašem procesu potrage:

  1. ISTRAŽI,
  2. PROCIJENI,
  3. PRIZNAJ I PRIHVATI,
  4. SPROVEDI,
  5. PROMIJENI,
  6. IZDRŽI.

ISTRAŽI unutar samog sebe, preispitaj svoje ponašanje naspram svoje djece. Vrati se u svoje djetinjstvo i pokušaj pro­naći skriveni izvor svog roditeljskog ponašanja. Upitnik za ro­ditelje 1 bit će vam od velike pomoći (vidi ispod)[1].

PROCIJENI svoja djela i riječi u odnosu sa svojom dje­com. Koja su pozitivna, bazirana na islamskim vrijednostima i puna podrške, a koja su negativna, nemaju uporište u islam­kim učenjima i ne znače podršku za vaše dijete? Upitnik za roditelje 2 jeste dodatno oruđe koje će vam pomoći u procesu samoprocjene (vidi ispod)[2].

PRIHVATI rezultate koji dobiješ nakon što odgovoriš na prethodna pitanja i sortiraj pozitivne i negativne odgovore. Pozitvni su oni koji su u skladu s islamskim učenjima i prikladni su za okruženje u kojem živimo. Negativni su oni koji su uglavnom naslijeđena tradicija i nisu bazirani na islamskim principima i ne odgovaraju okruženju u kojem živimo. Prihvatanje vaše snage i slabosti jeste prvi korak u poboljšanju vašeg roditeljskog ponašanja. Ono što sada trebaš uraditi jeste pouzdati se u Allaha Uzvišenog i obavezati se na pozitivne promjene. Promjena nezdravih navika jeste ključ uspjeha, a veliki učenjak Ibn Kajjim je rekao: „Suština stvari jeste odvikavanje od nezdravih, a naslijeđenih, običaja ili navika.“

SPROVEDI pozitivno roditeljsko ponašanje i nastavi vježbati sa svojom djecom. Ako koristi, onda nastavi s tim ponašanjem.

PROMIJENI negativno roditeljsko ponašanje u pozitivno. Naporno radi na promjeni jer ona ne dolazi sama od sebe. Potrebno je dosta truda kako bi dobra navika zamijenila lošu. Očekivana korist za razvoj vaše djece jeste suviše važna, i zbog toga morate biti istrajni u vašim pokušajima da se promijenite nabolje.

IZDRŽI, ne predaji se olahko. Uzdaj se u Allaha. Nastavi pokušavati. Nauči nove metode i poboljšaj stare. Pozitvni će rezultati sigurno doći ako se budete pridržavali ovih koraka. Možda vam trebati više vremena nego što ste to na početku mislili, ali nemojte se olahko predati, jer nagrada je isuviše važna za roditelje koji daju sve od sebe u odgoju djece.

Sada ćemo citirati nekoliko hadisa koji govore o ovoj temi:

„Kada sin Ademov umre, sva njegova djela prestaju osim u tri slučaja: znanja od kojeg drugi imaju koristi, milostinje i djeteta koje moli za njega.“ (Muslim)

„Ko god ima tri kćerke ili  tri sestre, ili dvije kćerke ili dvije sestre, pa im nađe dobrog životnog druga i blag je u odnosu prema njima, to će mu biti propusnica za Džennet.“ (Tirmizi i Ebu Davud)

„Ko god pomogne dvije djevojčice do njihovog punoljetstva, on i ja ćemo na Sudnjem danu biti ovako (onda je spario dva prsta).“(Muslim)

„Ko god je iskusio odgajanje kćeri, pa se prema njima li­jepo odnosio, to će ga zaštititi na Sudnjem danu.“ (Buhari i Muslim)

U suri Ja-Sin kaže se: „Mi ćemo, doista, mrtve oživiti, i Mi smo zapisali ono što su uradili i djela koja su iza sebe ostavili, sve smo Mi to u Knjizi jasno pobrojali.“ (Kur’an, 36,12)

Komentatori se slažu da se riječi „ono što su iza sebe osta­vili“ odnose na potomke i način na koji su odgojeni. I zbog toga će roditelji biti nagrađeni za trud koji su uložili u odgoj svoje djece na pravi način. Pa zato se trudite jer taj će se trud isplatiti.

 

Glavni uzroci negativnog ponašanja roditelja

 

Roditelji mogu kroz prethodnu samokontrolu naučiti do­sta o sebi i razlozima zbog kojih se prema svojoj djeci pona­šaju na određeni način. Sada ćemo nabrojati glavne izvore ne­gativnog roditeljskog ponašanja:

– NEDOSTATAK ISKUSTVA – Ovo se obič­no dešava s prvim djetetom u obitelji. Oba roditelja nisu nikada bila u sličnoj situaciji i ne znaju što čini­ti. Možda poznaju nešto teorije, ali to nije dovoljno. Ono što im je potrebno jeste praktično iskustvo. Sa­vjeti od drugih roditelja obično pomažu. Ali moramo biti oprezni i ne tražiti savjet od svakog roditelja. Uvi­jek pokušajte naći nekoga s pozitivnim i uspješnim iskustvima.

– KORIŠTENJE NASLIJEĐENIH ODGOJ­NIH METODA – U mladosti smo stekli određene navike, tako što smo oponašali naše roditelje. Te su navike, možda, bile pogodne za naše vrijeme i okruže­nje, ali ne moraju biti pogodne i za našu djecu i okru­ženje u kojem ona žive. Kao roditelji, ne možemo koristiti naslijeđene metode i korisititi ih kad je riječ o našoj djeci, a prethodno ne provjeriti da li su te meto­de pogodne za vrijeme i okruženje u kojem živimo.

– SLIJEPA IMITACIJA DRUGIH – Neki ro­ditelji imitiraju druge bez prethodne provjere isprav­nosti njihovih metoda terbije. Ovo je slijepo slijeđenje drugih i obično nije zdravo. Djeca su različita, i ono što je pogodno jednom djetetu ne mora biti pogodno i drugom. Kao roditelji, moramo se truditi pronaći naj­bolje metode koje su poogodne za našu djecu.

– ISPUNJAVANJE VLASTITIH NEISPU­NJENIH ŽELJA KORIŠTENJEM DJECE – Neki roditelji koji nisu uspjeli ispuniti svoje ciljeve za vrije­me mladosti pokušavaju natjerati svoju djecu da ispu­ne te ciljeve. Otac koji je želio biti mašinski inžinjer, pa iz nekog razloga nije uspio, može tjerati svoga sina da upiše mašinski fakultet. Majka koja je uvijek željela biti doktorica, pa to nije uspjela ostvariti, može tjera­ti kćerku da studira medicinu, iako to kćerka, možda, i ne želi. Ali, ako roditelji mogu uvjeriti dijete da im je određena oblast korisna za studiranje, to onda nije problem. Pogrešno je tjerati djecu da studiraju nešto samo zbog toga što se ta oblast sviđa roditeljima. Ro­ditelji ne trebaju gledati na djecu kao na vlastiti pro­dužetak. Djeca su kompletna ljudska bića, i imaju svo­je vlastite osobine i ambicije.

– SVAKODNEVNI PRITISAK I NEDO­STATAK VJEŠTINA – Nema sumnje da se musli­manske obitelji koje žive u Evropi i Sjevernoj Americi svakod­nevno suočavaju s raznim pritiscima, pogotovo u ra­nim godinama njihovog života na Zapadu. Ti pritisci uzrokuju nostalgiju, posebno među ženama koje ne rade, jer one većinu dana provode u kući i nisu mno­go uključene u društvene aktivnosti. Očevi koji osjete pritisak na poslu obično ne žele izlaziti vani nakon što dođu s posla. Osjećaju se umornim i obično ne žele ići vani, pa čak i ako ih zamoli supruga. Ovo je jedan od uzroka obiteljskih problema i utječe na roditeljsku posvećenost djeci. Ovaj ćemo problem najlakše riješi­ti kad supruga položi vozački ispit. Ona u toku dana može posjetiti druge muslimanke, družiti se s njima, i na taj način omogućiti svojoj djeci da upoznaju svoje vršnjake muslimane. Muslimanke su često hendike­pirane činjenicom da im tradicija u zemljama iz ko­jih dolaze ne dozvoljava da nauče neke praktiče stvari koje su neophodne za preživljavanje na Zapadu. Stal­ni pritisak ostavlja roditelje s osjećajem da su im djeca teret, a ne blagoslov, i u ovom modernom društvu bez podrške ostatka obitelji s njima je vrlo teško postupati na ispravan način.

 

Postupci roditelja koji negativno utiču na dječije samopouzdanje

 

Jačanje dječijeg samopouzdanja jeste veoma važan cilj terbije. To možete postići ukoliko budete svjesni djela s kojim možete obeshrabriti svoje dijete i ukoliko onda, budete izbjegavali ta djela i postupke. Nabrojat ćemo tri takve stvari.

1. PERFEKCIONIZAM

Prenosi se da je Poslanik, a.s., rekao: „Onaj koji žuri ne stigne gdje je krenuo, a ne uštedi ni na sredstvima prije­voza.“ (El-Bazzar)

Učenjaci objašnjavaju da je onaj „ko žuri“ osoba koja se udaljila od svojih suputnika jer se njegova jahalica pre­morila. Perfekcionista je sličan osobi koja žuri: on traži od drugih da urade više nego što mogu podnijeti, a u tom procesu se premore. Ovo ponašanje nije zdravo, a pogoto­vo kada postupamo s djecom.

Navest ćemo dva primjera roditeljskog perfekcionizma po pitanju odgoja djece:

  • Kada je Huda svome ocu pokazala đačku knjižicu sa sedam petica i jednom četvorkom, on je rekao: „Znam da možeš bolje od četvorke. Huda, želim vidjeti sve petice.“ Onda je odložio knjižicu bez ijednog komentara o odličnim ocjenama.
  • Aliju je dedo za Bajram poslao poklon, pa je on na očevom kompjuteru napravio malu zahvalnicu svome dedi. Pokazao ju je majci, a ona je rekla: „U redu je sve osimi posljednjeg pasusa. Uradi to ponovo.

Na ovim primjerima vidimo kako roditelji uništavaju dječi­je samopoštovanje jer nikada nisu zadovoljni njihovim uspje­hom. Ponekad je dobro zatražiti bolje rezultate, čak i je po­željno ukoliko smo sigurni da to djeca mogu podnijeti. Me­đutim, potrebno je svakako izaziti zadovoljstvo zbog ulože­nog truda.

Hudin otac trebao je reći: „Ponosan sam na tebe. Imaš se­dam petica, mašaallah. Siguran sam da si i sama sretna zbog tog rezultata. To ti je dokaz da Allah nagrađuje one koji vri­jedno rade i koji pokušavaju biti najbolji u onome što rade. Allah je tvoj trud nagradio dobrim ocjenama. Čestitam.“ Tek kasnije mogao je sam s njome porazgovarati o jedinoj ocjeni koja nije značila najbolji uspjeh.

Alija je majka mogla ohrabriti sljedećim riječima: „Zahvalnica za dedu? Kako si samo dosjetljiv. Sigurna sam da će zbog nje biti veoma sretan.“

Bez ovakvih komentara će Ali i Huda pomisliti da što god da urade nije dovoljno dobro, i to će, svakako, imati negativan utjecaj na njihovo samopoštovanje. Roditelji moraju biti veoma oprezni s perfekcionizmom.

2. PRETJERANA BRIGA

Navest ćemo dva primjera pretjerane brige.

  • Ahmed ime pet godina i želi ići na časove klizanja sa svojim prijateljima. Otac mu odgovara: „To je veoma opasno. Sjećaš se šta se meni dogodilo kada sam pokušao klizati. Možda trebaš pričekati dok porasteš.“
  • Dvije familije upitale su Nuhu da pazi na njihovu djecu dok su na poslu, ali njena majka to ne dopušta: „Paziti na malu djecu velika je odgovornost. Šta ako im se nešto dogodi?“

Na ovim primjerima vidimo kako roditelji u pokušajima da zaštite Ahmeda i Nuhu prelaze tanku liniju koja dijeli zaštitu od obeshrabrenja. Otac spominje svoje loše iskustvo kao izgovor da spriječi Ahmeda u namjeri da ide na časove klizanja. Da, pažnja je potrebna, ovisno o prilikama, ali djeca mogu pomisliti da otac i majka misle da su ona glupa ili nesposobna da izvrše određene zadatke. Nuhi su roditelji trebah pružiti priliku da se pokaže i pomoći joj s neophodnim mjerama opreza (redovni telefonski pozivi kako bi provjerili da je sve u redu, lista najvažnijih telefonskih brojeva u slučaju nezgode).

Roditelji moraju zapamtiti da će „poderano“ koljeno zarasti, a osjećaj niže vrijednosti traje zauvijek.

3. PONIŽAVANJE

Allah Uzvišeni kaže: „O vi koji vjerujete… i ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima…“ (Kur’an, 49,11)

Ovo se odnosi na sve nas, a pogotovo na roditelje u postupanju s djecom. Ponižavanje uništava samopoštovanje. Navest ćemo dva primjera roditeljskog ponižavanja.

  • Fatima ide u peti razred i ne može gledati televiziju dok ne završi sa zadaćom. Znala je da je rok za dio projekta bio slledećeg dana, ali je svakako željela pogledati svoju omiljenu emisiju o umjetničkom klizanju. Onda je slagala majci. Učitelj ju je slledećeg dana nazvao da se raspita o projektu, a Fatimina majka bila je bjesna. Odmah je otrčala na parking gdje se Fatima igrala s prijateljicama: „Fatima, ti si lažljivica. Trebaš se sramiti.“ Fatima je željela propasti u zemlju od sramote, dok su joj se prijateljice smijale.
  • Feisal se naglo udebljao između trećeg i četvrtog razreda, pa ga je majka počela zvati „debeljko“. „Feisale, moraš manje jesti kako bi bio poput druge djece. Tvoj brat je stariji od tebe a nije debeo poput tebe.“ Feisal je pognuo glavu i počeo plakati.

Ove dvije majke mislile su da motiviraju svoju djecu, ali su ih ustvari ponižavale. Ponižavanje je česta pojava koja uništava dječije samopoštovanje.

 

Izaberite pravi odgojni stil!

 

Svaka majka i otac imaju vlastiti odgojni stil koji je baziran na njihovoj ličnosti, porijeklu i iskustvima. Eksperti kažu da postoje četiri odgojna stila:

  1. popustljivi;
  2. onaj koji dopušta apsolutnu slobodu;
  3. autoritativni;
  4. onaj koji sve kontroliše.

Ovi stilovi imaju svoje prednosti i mahane, ali generalno ojačavaju samopoštovanje ili ga totalno uništavaju. Peti stil je idealan: pažljiv, ali koji zna gdje je granica između dopustivog i nedopustivog.

Ako vaš stil postane ekstreman, samopoštovanje vašeg dje­teta će vjerovatno biti osakaćeno. Iako većina roditelja spada između previše popustljivih i onih koji sve kontrolišu, mora­te poznavati prednosti i mahane vašeg roditeljskog stila i biti spremni na korekcije kako biste se približili idealnom stilu. Sada ćemo opisati svaki od navedenih odgojnih načina, kako biste lakše pronašli stil kojem pripadate.

1. POPUSTLJIV

Popustljiv otac često ima problema postaviti granicu iz­među dopustivog i nedopustivog ponašanja. Njegovi komen­tari su ovakvi: „Uredu Aiša, možeš ostati gledati televiziju. Znam da voliš ovaj program.“ Ili će reći: „Zar me nisi čula kad sam te zvao na večeru. Sjedi, a ja ću ti podgrijati hranu kako ne bi jela hladno.“ Vidite kako je ovaj otac veoma pažljiv, ali slab u postavljanju pravila.

2. DOPUŠTA APSOLUTNU SLOBODU

Majka koja dopušta slobodu svojoj djeci bit će prezauzeta svojim problemima i neće imati vremena da se bavi problemi­ ma svoga sina. Ona će reći: „Ahmede, ako misliš da sam glupa, to je tvoj problem.“ Također će reći: „Uradi to sam. Zauzeta sam.“ Ovakva majka nije pažljiva i slaba je u postavljanju pra­vila.

3. AUTORITATIVAN

Autoritativan otac u večini slučajeva neće poslušati svoju kćerku niti će pokazati imalo poštovanja prema njenim rije­čima ili idejama. Njegovi komentari su sljedeći: “Vrijeme je za krevet i o tome nema rasprave.“ „Večeras si zakasnila na veče­ru, a to znači da nećeš večerati.“ Ovakav otac nije pažljiv, ali je veoma jak u postavljanju pravila.

4. SVE KONTROLIŠE

Roditelji koji sve kontrolišu paze i postavljaju pravila za svoju djecu, ali često pretjeruju u kontroli djece. Ovo je če­sta pojava kada je riječ roditeljima koji teže perfekcionizmu. Njihovi komentari su sljedeći: „Esma, bježi s poda jer ćeš se isprljati.“ Ili će reći: „Ali, ja želim da ovo obučeš kada kreneš u džamiju.“ Ovakvi su roditelji veoma pažljivi, ali imaju previše pravila.

5. BALANS IZMEĐU PAŽNJE I POSTAVLJANJA PRAVILA

Islam promovira umjerenost glede svih situacija. U Kur’anu se kaže: „I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu…“ (Kur’an, 2,143)

Idealni roditelji jesu oni koji dostignu balans između pre­tjerane pažnje i previše pravila. Oni su strogi glede pravila, ali ipak daju djeci određenu slobodu unutar tih pravila. Njihovi su komentari ovakvi: „Sumeja, voljela bih da sam ti mogla dopustiti da još gledaš televiziju, ali sutra je škola i trebaš se dobro odmoriti.“ „Ali, ponovo si zakasnio na večeru. Kako ćemo to riješiti?“ Ovakvi su komentari ilustracija idealnog balansa između ohrabrenja i discipliniranja djece.

Većina roditelja će se prepoznati u nekoj od spomenutih kategorija. Vaš cilj jeste ojačati vaše dobre strane, a popraviti slabosti kako biste došli na nivo idealnog roditelja. Navest ćemo neke prijedloge koji će vam u tome pomoći.

  • Budite pošteni prema sebi – Zaokružite citat koji vam je najbliži. Pronađite stil u kojem se vidite i s kojim se možete identificirati.
  • Ohrabrite samo sebe – Napravite listu vaših prednosti i napišite kako će vaša djeca od njih imati koristi.
  • Ohrabrite vašu djecu – Identificirajte jednu od svojih slabosti? Kakvu poruku ona šalje vašoj djeci? Šta ćete uraditi ove sedmice kako bi ih ta poruka ohrabrila? Možete li im reći da vam je žao zbog toga i prilagoditi vaš stil kako bi ispravili tu slabost?
  • Porazgovarajte s učenim članovima društvene zajednice, a posebno s onima koji posjeduju i određeno vjersko znanje i praktično iskustvo u odgoju dobre djece pune samopouzdanja. Redovno se viđajte s tim ljudima i učite iz njihovih iskustava.
  • Donesite odluku – Bez obzira na to koji je vaš odgojni stil, donesite odluku i obećajte sami sebi da nećete pretjerano štititi i ponižavati vašu djecu, niti ćete od njih tražiti perfekciju u svemu što rade. Konačno, i Allah Uzvišeni veli: „Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih…“ (Kur’an, 2,266) Poslanik, a.s., rekao je: „Šta god vam naredim, uradite što više možete.“ (Buhari i Muslim)
  • Iskoristite ovu knjigu – Koristite razne metode i iskustva koje vam u ovoj knjizi donosimo kako biste poboljšali vaš odgojni stil. Namjera ove knjige jeste da vam pomogne da odgojite sretnu i pravednu djecu koja će imati visok nivo samopoštovanja.

U sljedećem poglavlju diskutirat ćemo o osnovnim principima terbije, prikupljenim iz Kur’ana i Poslanikove, a.s., prakse.

 

Još nekoliko važnih savjeta

 

Ponovo ćemo naglasiti nekoliko važnih savjeta.

  1. Roditelji uvijek trebaju naglasiti svojoj djeci da je sve što od njih traže bazirano na Allahovim i Poslanikovim, a.s., naredbama. Djeca će na ovaj način osjetiti da imaju posla sa nečim mnogo većim od njihovih roditelja, a to su Allah Uzvišeni i Muhammed, a.s. Znaju da kad poslušaju svoje pobožne roditelje, onda su ustvari poslušali Allaha i Poslanika, a.s.
  2. Odgoj djece jeste najčasnija uloga. Roditelji moraju biti svjesni ove činjenice. Oni pripremaju sljedeću generaciju da ispuni pravu svrhu života na Zemlji. Oni ustvari trebaju osjetiti da je beba koju drže u naručju osoba koja će sutra preuzeti odgovornost i donositi ozbiljne odluke koje mogu utjecati na sve muslimane, a možda i na cijeli ljudski rod.
  3. Roditelji moraju shvatiti da oni ne samo da moraju djecu podučiti onome što je ispravno, a što nije, već im i pružiti i potrebna oruđa, kriterije, koja će im pomoći da donesu prave odluke u bilo kojem društvu, uključujući i moguće neprijateljski nastrojeno okruženje. Vi, kao roditelji, nećete uvijek biti sa svojom djecom i zato je važno da ih od malih nogu učite da koriste znanja i vještine koje posje­duju u donošenju pravilnih odluka u različitim situacija­ma.
  4. Cilj je odgojiti djecu punu samopouzdanja i samopošto­vanja, koja čvrsto vjeruju u ono što kažu, kao i u ono što rade. Ova sigurnost i samopoštovanje trebaju biti balan­sirani. Također trebaju biti bazirani na sposobnosti djece da razviju i iskoriste potencijal koji im je Allah Uzvišeni podario. Sigurnost i samopoštovanje ne smiju biti bazi­rani na maltretiranju, ismijavanju ili potcjenjivanju druge djece.
  5. Kao roditelji, želite odgojiti djecu koja su fleksibilna, otvorena i poštena. Ona trebaju shvatiti da i druga djeca imaju ista prava kao i oni.
  6. Savjetovanje djece bez ličnog primjera ne pomaže u pro­cesu terbije. Djeca rade ono što vide. Ti si ono što radiš, a ne ono što govoriš. Mozak pati događaje i registruje slike. O ovoj temi ćemo još govoriti u poglavlju o načinima i sredstvima za ostvarivanje terbije.

 

Sažetak

 

U ovom poglavlju diskutirali smo o glavnim ciljevima islamske terbije, pa smo naglasili da je glavni cilj da naša djeca budu odgojena da budu sretna, pravedna i puna samopoštova­nja. Također smo spomenuli kvalitete potrebne da bi se naša djeca uspješno suočila s budućim izazovima. Roditeljima smo predložili da se uključe u proces samopreispitivanja kako bi otkrili izvore negativnog roditeljskog ponašanja koje bi mogli zamijeniti pozitivnim. Naveli smo i dva upitnika za rodite­lje, kao listu izvora negativnog roditeljskog ponašanja. Tako­đer smo prezentovali i primjere kako roditelji insistiranjem na perfekcionizmu, pretjeranom zaštitom i ponižavanjem mogu obeshrabriti svoju djecu i u njih usaditi osjećaj manje vrijed­nosti. Također smo diskutirali i o različitim roditeljskim stilovi­ma (popustljivi, koji dopušta apsolutnu slobodu, autoritativni, koji sve kontroliše.) Zaključili smo da se najbolji roditeljski stil posti­že slijeđenjem srednjeg puta, u kojem roditelji uspostavljaju ispravan balans između pažnje i postavljanja pravila.


UPITNIK ZA RODITELJE – 1

Odgovorite na sljedeća pitanja što je moguće bolje i budite pošteni prema samom sebi!

Za vrijeme djetinjstva i tinejdžerskih godina:

1.

  1. osjetio sam da su me roditelji voljeli jer su mi to govorili, a osjetio sam to kroz njihove zagrljaje i poljupce;
  2. roditelji mi nisu govorili da me vole, niti su me grlili i ljubili, ali sam ponekad indirektno mogao osjetiti njihovu ljubav;
  3. nisam osjetio roditeljsku ljubav i sumnjao sam da li me uopće vole;

2.

  1. osjetio sam da su roditelji bili zainteresirani za moje lične probleme, i ozbiljno su ih razmatrali iako su bili veoma zauzeti;
  2. osjetio sam da nisu mnogo marili za moje probleme i često sam se osjećao samo kao dio mase;
  3. roditelji mi uopće nisu poklanjali pažnju;

3.

  1. osjetio sam roditeljsku podršku i ohrabrenje i pomagali su mi kad god su mogli;
  2. nisam osjetio roditeljsku podršku i ohrabrenje i nisu mi pomogli kad god su to bili u mogućnosti;

4.

  1. osjetio sam roditeljsko odobravanje i znao sam da ozbiljno shvataju moj trud, bez obzira na krajnji rezultat;
  2. nisam osjetio roditeljsko odobravanje, osim ako bi se potrudio više nego što sam stvarno mogao kako bi udovoljio njihovim očekivanji­ma;
  3. nisam osjetio roditeljsko odobravanje bez obzira šta uradio;

5.

  1. roditelji su prema meni bili strogi i očekivali su da preuzmem od­govornost;
  2. nisu uvijek bili tako strogi i nisu uvijek očekivali da preuzmem od­govornost;
  3. moji roditelji nisu nikad bili strogi prema meni i nikad nisu očekivali da nešto uradim;

6.

  1. roditelji su me često poredili s braćom i sestrama ili s drugom dje­com, i zbog toga sam bio veoma tužan;
  2. roditelji su me cijenili onakvog kakav jesam;

7.

Napišite ime osobe koja je u djetinjstvu imala pozitivan utjecaj na tebe!

8.

Napišite ime osobe koja je u djetinjstvu imala negativan utjecaj na tebe!

9.

Da li je ta osoba jedan od tvojih roditelja?

 

UPITNIK ZA RODITELJE – 2

Na sljedeća pitanja odgovorite sa „da“ ili „ne“!

Kao roditelj:

1. imam osjećaj da sam s prvim djetetom imao veoma malo iskustva pa sam zbog toga bio veoma strog;

2. od sebe očekujem perfekciju u odnosu prema djeci i često osjedam da nisam uspio ako ne uradim perfektnu stvar;

3. osjećam da je spremanje hrane i čišćenje kuće važnije od igre s mojom djecom ili zajedničke šetnje do parka;

4. često djeci ne dopuštam da probaju nove stvari jer mislim da su za njih suviše teške jer ih i ja nisam nnogao uraditi kad sam bio dijete;

5. osjećam da djecu odgajam onako kako su mene odgajali moji roditelji, i pored očigledne razlike u vremenu i prostoru. To činim jer ne poznajem bolju odgojnu metodu;

6. način na koji tretiram djecu pokazuje da nisam siguran u njihovu sposobnost;

7. djeci dopuštam da odlučuju o sitnim stvarima koje su specifične za njihov uzrast;

8. osjećam da su stres i nove odgovornosti u mijenjanju životnih stilova teško breme za mene i moju suprugu i ne ostavljaju dovoljno vremena prilika za nas da se pozabavimo svim potrebama željama naše djece.

 

Poglavlje iz knjige: ODGOJI DIJETE U ISLAMU, suočavanje s izazovima islamskog odgoja”, Izdavač: Libris, Sarajevo, 2007. god.