Iman

PsenicaIman je potvrda. Iman znači – svaku vjersku istinu čvrsto, bez imalo sumnje, srcem vjerovati, jezikom potvrditi i djelom iskazati. Temelj islamskog vjerovanja je – tvrdo vjerovati da je Allah, dž.š., Jedan i da je Muhammed, a.s., Njegov rob i Poslanik kojeg je nama poslao da nas usmjeri na pravi put. U to moramo apsolutno vjerovati.

Prvi šart za ulazak u vjeru islam je izgovoriti kelimei-šehadet. Onaj ko od srca donese „kelimei-šehadet“ dobije sifat mu’min jer ‚vjeruje‘. Iman je stanje srca i svijesti. Temelj imana je potvrđivanje srcem.

O Poslaniče, neka te ne zabrinjava to što brzo nevjerovanje ispoljavaju oni koji ustima svojim govore: ‚Vjerujemo‘, a srcem ne vjeruju.“ (El-Maide, 41)

Za one koji jezikom vjerovanje iskazuju, a srcem ne potvrđuju, Allah ovako kaže:

„Neki beduini govore: ‚Mi vjerujemo!‘ Reci: ‚Vi ne vjerujete, ali recite: Mi se pokoravamo! Jer u srca vaša prava vjera nije još ušla.’“ (El-Hudžurat, 14)

Da bismo bili mu’mini, trebamo vjeru u srce usaditi. Za one koji su zadovoljni Allahom i Allah njima, ovako se kaže:

„Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnažio.“ (El-Mudžadela, 22)

„Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio i u srcima vašim lijepim prikazao, a nezahvalanst, raskalašenost i neposlušnost vam omrznuo. Takvi su na pravom putu.“ (El-Hudžurat, 7)

Islamsko vjerovanje (iman), kao što i sam kelimei-šehadet objašnjava, je vjerovanje u Uzvišenog Allaha, dž.š., i poslanika Muhammeda, a.s., odnosno svih šest temeljnih principa imana. To su – potpuno vjerovanje u Allaha, meleke, kitabe, pejgambere, Sudnji dan i Božije određenje.

Poslanik, a.s., u Hadisima veli:

„Iman je spoznaja srca, izjava jezika i aktivnost organa (udova).“ (Ibn Madždže)

„Iman je čist od zabranjenih stvari i od bolesnih ambicija.“ (Munavi)

„Iman i djelo su dva druga. Nema vrijednost jeden bez drugoga.“ (Džamius-sagir)

„Iman se ne sastoji od pustih želja i neostvarivih nada, nego je iman ono što se ustabili u srcu a djela to potvrde.” (DŽamius-sagir)

„Iman je izjava i djelo. Povećava se i smanjuje.“ (Buhari)

„Neće Allah primiti vjerovanje bez djela, niti djelo bez vjerovanja.“ (Munavi)

 

VJEROVANJE U ALLAHA, DŽ. Š.

 

Svakom pametnom i zrelom čovjeku je farz vjerovati u Allaha, Njegovu jedinoću i opstojanje. Svim ljudima i koji jesu i koji nisu vjerski obrazovani dužnost je da vjeruju u Njegovo postojanje. Allah, dž.š., je tako ljude stvorio sposobnima da Ga svojim umom i razumom pronađu. Vidimo da se i oni koji Ga poriču u teškoj situaciji Njemu za pomoć obraćaju.

O tome se u ajetu kaže:

„Kada se u lađe ukrcaju, iskreno mole Allaha, a kada ih On do kopna dovede, odjednom druge Njemu ravnim smatraju.“ (Al-Ankebut, 65)

Ako je čovjek sposoban da razlikuje lijepo od ružnog, dobro od zla, onda je sposoban da pronađe i veliku istinu o vjeri. Zato vjerujemo da je On uvijek s nama, kada smo u sreći ali i kada nas nesreća zadesi, jer – On je Stvoritelj. Čovjek je stvoren da može vjerovati i ibadet činiti uz pomoć Allaha, dž.š., i pomoću uputa Božijih poslanika. Da bi znali vjerske obaveze trebamo Božiju pomoć.

Sve što postoji, od najmanjeg pa do najvećeg, svjedoči (šehadet čini) Allahovo postojanje:

„Reci: ‚Posmatrajte ono što je na nebesima i na zemlji…’” (Junus, 101)

U drugom ajetu ovako je rečeno:

„A zašto ne pogledaju nebo iznad sebe? Kako smo ga sazdali i ukrasili, i kako u njemu nema nereda! A Zemlju smo rasprostrli i po njoj nepomična brda pobacali i dali da iz nje niče raznovrsno prekrasno bilje, da bi razmislio i opomenuo se svaki rob koji se Gospodaru svome obraća.“ (Qaf, 6-8)

Ne možemo se nadiviti onome što je On stvorio. Njegovu snagu ničiji um na svim svjetovima ne može dostići. Njegovim naređenjem nebo i zvijezde stoje, vjetrovi pušu, mora se talasaju, dolaze i prolaze godišnja doba. Takav je Allah. Noć je stvorio da se odmaramo, a dan da radimo. Da noć bude do Sudnjega dana, ko bi nam, osim Njega, Zemlju osvijetlio? Da je dan sve do Sudnjega dana, ko bi nam, osim Njega, donio noć? Dajući nam sve ove ljepote, ništa nije tražio za uzvrat. Samo očekuje da Ga priznamo i da Mu robujemo.

Ajet ovako kaže: „To vam je Allah, Gospodar vaš, nema drugog boga osim Njega, Stvoritelj svega; zato se Njemu klanjajte, On nad svim bdi!“ (Al-En’am, 102)

U islamskom vjerovanju u Allaha, o Allahovom jednoći i opstojanju najbolje i najljepše nam govori sura Ihlas: „Reci: ‚On je Allah, Jedan! Allah je Utočište svakom. Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije.’“ (El-Ihlas, 1-4)

Riječ „Ehad“ koja znači „Jedan“ je samo Njegov sifat. Niko drugi je ne može za sebe upotrijebiti. Zato što je Allah – Jedan. Po sifatima je Jedinstven. Njegov nijedan, ni sličan, sifat nema niko drugi. Bića koja je stvorio, pogotovo ljudi, imaju moć dokučiti Njegove sifate. Oni imaju samo neke nišane (znakove, biljege) pomoću kojih djelimično shvataju sifate Velikog Allaha i pokoravaju se. On djeluje sam. Nije Mu potreban pomoćnik da bi upravljanjao onim što je stvorio. Po imenima (Esma) je Jedinstven. Ne postoji ni slično ime sa značenjima Njegovih imena. Allahova čast je najveća čast, Veličanstvenost najplemenitija, pravdom je Najpravedniji, znanjem najsavršeniji Znalac. Sa svim vrstama časti, plemenitosti On je Najplemenitiji. Ovi sifati se ne mogu upotrijebiti ni za koga osim Njega.

U ajetu „Kul huvellahu ehad“ je ukuzano na tri kategorije ljudi:

– Huve, to znači „On” On, zna se šta znači. Ovo je merteba za „Has-ul­Has“. Arifima (gnosticima) nije potrehan dokaz. Njima je dovoljan išaret (znak).

– Poslije dođu oni koji su „Has“ među ljudima. Oni zikir čine riječju „Allah“. Allah, dž.š., pokazuje Sebe kroz ljepotu kojom stvara stvoreno.

– Riječ Ehad je došla za narod, „avvam“ kao znak niže mertebe. Pošto nemaju mogućnosti (kabilijeta), nisu dovoljno bistri kao one druge kategorije, da ne bi pali u zabludu i širk, zikir čine sa riječju Ehad, da je Allah Jedan i Jedinstven.

On je Jedan i niko Mu nije ravan. On je Samed, sa sifatima Ehada. Sva bića jedino od Njega Uzvišenog mogu što im treba da traže. Takav je Allah. Stvorio je čovjeka od ništa i dao mu bezbroj nimeta. Na Njegovom imanju živimo. Sve što nam je potrebno On nam daje.Sve što nam treba samo i jedino, od Njega treba tražiti. Samo On nam može želje ispuniti. Njegova Ljepota i Dobrota su neiscrpne.

„I daje vam od svega onog što od Njega tražite.“ (Ibrahim, 34)

U teškim danima, jedina vrata na koja se možemo obratiti, to su Njegova vrata. Od svega i svakoga je Veći. Sve i svako Njega treba, Njegovu darežljivost i dobrotu. Jedini Bog je On. Bez Njegovog odobrenja i zapovjedi ništa ne može biti.

Takav je Allah. Nije rodio i rođen nije. Čist je od toga da ima dijete, oca ili ženu. Židovi su govorili: „Uzejr je Allahov sin!“, a kršćani su govorili: „Isa je sin Allahov“. Arapi-mušrici su rekli: „Meleki su Allahove kćeri“, i tako govoreći svi su vjeru u Ehad pokvarili. Krenuli putem suprotnim Tevhidu.

Zbog ovih izjava Allah, dž.š., im neće oprostiti.

„Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe, što Milostivom pripisujete dijete. Nezamislivo je da Milostivi ima dijete.“ (Merjem, 90-92)

Muslimani su se potpuno riješili pogrešnog vjerovanja vjerom u Lem jelid ve lem juled. Na kraju surei-šerifa: „Ništa i niko se ne može porediti s Njim“, su objavljena značenja svih Allahovih sifata. On je oduvijek i zauvijek. Kako nije prije postojao, neće ni poslije postojati niko Njemu sličan, tako i Njegove sifate prije i poslije niko nema. Da je On Jedan i Samed vidi se po tome što nije rodio, nije rođen i niko Mu ravan nije.

„Kunem se Onim u Čijoj ruci je moja duša, da je ona (Sura Al-Ihlas) trećina Kur’ana.“ (Buhari)

Ova sura ima više imena:

Surei-Ihlas: to se odnosi na one koji umiru kao pravi, iskreni vjernici, oslobođeni džehennema.

Surei-Tevhid: jer govori o Allahovom postojanju i opstojanju, da nema ortaka i da mu niko nije ni sličan.

Surei-Tedžrid: da je odvojen od svih sifata koji nisu za Njega, i da niko njegovim svojstvima nije ravan.

 

SVOJSTVA (SIFATI) ALLAHA  DŽ. Š.

 

Pošto razum jednog stvorenog bića (mahluk) nije u stanju da potpuno shvati i upozna Allaha, dž.š., mi u Njega vjerujemo i priznajemo Ga po Njegovim svojstvima (sifatima).

Njegovi uzvišeni sifati su: Savršenost, Moć i Snaga, Veličanstvenost i Blagost. Sva Njegova svojstva mogu se naučiti iz ajeta i hadisa. Jedan dio ovih svojstava (sifata) određen je samo za Zati-Akdes, i ne mogu se odnositi na stvorena bića (mahlukat), a zovu se sifati-zatijje. Pošto je Allah, dž.š., savršen i nema nedostataka, takvi sifati se zovu „selbi“ i „tenzihi“.

Sifati koji nisu vezani sključivo za Allahov Zat zovu se sifati-subutijje. Ovi sifati su vezani za svjetove (aleme). Na primjer „Vječnopostojeći“ je sifati-zatijja. Ovaj sifat nema nikakve veze sa stvorenim bićima. „Sveznajući“ je sifati-subutijja i povezan je sa stvorenim bićima. Ljudsko znanje je veoma ograničeno i malo. Nezamislivo je jednom čovjeku prije nezavršenog posla dati sifat majstora toga posla. Sifati Allaha, dž.š., nisu ovakvi. Nijedan sifat nije poslije došao. Prije stvaranja bića On je postojao kao Stvoritelj, a prije dijeljenja nafake On je bio Onaj koji dijeli nafaku. Nijedan Njegov sifat nema nikakve sličnosti sa sifatima stvorenih bića.

 

SIFATI-ZATIJJE

 

1. Vudžud:

Ovo svojstvo znači da Allah, dž.š., postoji i Njegovo postojanje nije nastalo pomoću drugih, kao što je slučaj sa stvorenjima koje je On stvorio. U ajetu se kaže:

„Ja sam, usitinu, Allah…“ (Ta-Ha, 14)

2. Kidem:

Postojanje Allaha je vječito nema početka ni kraja. U ajetu stoji:

„On je Prvi i Posljednji…“ (El-Hadid, 3)

Koliko god se unazad vratili, ne možemo zamisliti vrijeme u kojem Ga nije bilo.

3. Beka:

Allah, dž.š., je oduvijek i zauvijek. Uvijek će postojati.

„Sve će, osim Njega, propasti…“ (El-Qasas, 88)

„Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje Gospodar tvoj, Veličanstveni i plemeniti.“ (Er-Rahman, 26-27)

4. Vahdanijjet:

Allah, dž. š. je Jedan.

„Reci: ‚On, Allah, je Jedan.’“ (El-Ihlas, 1)

Njemu niko nije ravan ni po Biću, ni po svojstvima, ni po djelima. U drugom ajetu stoji ovako:

„Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se.“ (El-Enbija, 22)

5. Muhalefetun lil-havadis:

Allahova svojstva su drukčija od svojstava bića koje je stvorio.

„Niko nije kao On…“ (Eš-Šura, 11)

6. Kijamun bi nefsihi:

Allah, dž. š., oduvijek i zauvijek Sam po Sebi opstoji i niko Mu nije nužno potreban, kako u prošlosti tako i u budućnosti.

„…Allah sigurno može bez svih svjetova biti.“ (El-Ankebut, 6)

 

SIFATI-SUBUTIJJE

 

1. Hajat:

Allah, dž.š., živi istinskim životom. Takav život nema niko. U ajetu se veli:

„Ti se pouzdaj u Živog, koji neće umrijeti…“ (El-Furkan, 58)

On je Onaj koji živima daje život. On je izvor života. Ovako veli ajet:

„Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni.“ (Al-Bekare, 255)

2. ‘Ilm:

Uzvišeni Allah ima znanje i zna sve:

„Može li da ne zna Onaj koji je stvorio…“ (El-Mulk, 14)

Svaku kap mora, i svako zrno pijeska On poznaje. U Njegovom znanju nema tajni. Jedini on sve zna.

„U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je na moru, i nijedan list ne opadne, a da On za njega ne zna; i nema zrna u tmimama Zemlje, niti ičeg svježeg niti ičeg suhog, ničeg što nije u Jasnoj Knjizi.“ (El-En’am, 59)

3. Sem‘:

Allah, dž.š., sve zna i čuje. U ajetu se ovako veli:

„Odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli…“ (Al-Bekare, 186)

Sve glasove On odjednom čuje. Kad čuje jedan glas ne smeta Mu da čuje i druge. Da bi čuo, nije Mu potreban ni glas, ni uho, ni zrak.

4. Besar:

Allah, dž.š., svaku stvar vidi. U ajetu se kaže:

„Zna i vidi robove Svoje.“ (Al-Isra‘, 30)

Za snagu Njegovog vida nema granica. Nemoguće je kad nešto vidi da nešto drugo ne vidi. Za vid Mu nisu potrebne oči i nije važna daljina.

5. Iradet:

Sve što stvara i radi, stvara i radi kako On hoće.

„Allah stvara što On hoće, kada nešto odluči, On samo za to rekne: Budi – i ono bude.“ (Ali-Imran, 47)

Nezamislivo je da Ga nešto u nečemu spriječi. Njegove odluke niko ne može pokvariti. Što želi to bude, a što ne želi ne bude.

„Ne možete vi htjeti osim onoga što Allah hoće…“ (El-Insan, 30)

6. Kudret:

Snaga Allahova je za sve dovoljna.

„Allahu ne može ništa umaći ni na nebesima ni na Zemlji. On, uistinu, sve zna i sve može.“ (Fatir, 44)Nikakvih prepreka ispred Njega ne može biti. Sve što je stvorio i upravlja njim stvorio je od ništa.

Njegova snaga i moć se vide.

7. Kelam:

Allah, dž.š., govori. U ajetu stoji:

„Allah je sigurno sa Musaom razgovorao…” (An-Nisa, 164)

Kur’ani-kerim i ostale knjige su došle kao Allahov govor. U njemu je robovima objavio istinu, pravdu, radosnu vijest i upozorenje. Njegov govor pripada samo Njemu. Njegovom govoru nisu potrebni: jezik, glas, slova i riječi.

„Riječi Gospodara tvoga su vrhunac istine i pravde, Njegove riječi niko ne može promijeniti i On sve čuje i sve zna.” (Al-En’am, 115)

8. Tekvin:

Allah, dž. š., je Stvoritelj. Mimo Njega nema drugog stvoritelja. U ajetu se veli:

„Allah je Stvoritelj svega i On upravlja svim.“ (Ez-Zumer, 62)

Za stvaranje nije Mu potrebno vrijeme, mjesto i model. Što zaželi to se odjednom stvori.

„To je Njemu lahko učiniti…“ (Ar-Rum, 27)

 

——————————————————————

POGLAVLJE IZ KNJIGE: ISLAMSKI ILMIHAL, Autor: Ömer Öngüt, Prijevod sa turskog: dr. Ćazim Hadžimejlić, Izdavač: Hakikat Yayincilik, Istanbul, 2001. god.)