Savm – islamski post

Ramadan kereemDefinicija islamskog posta

 

Post se u arapskom jeziku kaže savm što znači sus­tezanje, suzdržavanje. Ulema je definirala islamski post riječima: „Svjesno sustezanje od jela, pića i seksualnog uživanja, od zore do zalaska sunca.“  

Elementi definicije 

Prvi element definicije jeste da musliman posti s ni­jetom ili namjerom. U islamu nijet određuje duhovni tj. stvarni smisao svakog svjesnog čina, pa će shodno tome čovjek biti nagrađen. Ovaj princip istakao je Muhammed, s.a.v s., riječima: „Djela se mjere prema namjerama, pa sva­kom čovjeku pripada ono što je naumio.“

Prema mišljenju pravnika, svaki je dan obavezno donijeti nijet. Ima pravnika, poput velikog imama Mali­ka, koji smatraju da je za post mjeseca ramazana dovoljan jedan jedinstven nijet na početku mjeseca. Većina uleme, cijeneći značaj i vrijednost posta, zastupa mišljenje da je svaki dan potrebno ustrajavati ne samo u postu kao činu nego i u vlastitom nijetu, tj. osvjedočenju razloga i cilja radi kojeg se posti.

Nijet može biti kazan riječima ili pokazan djelom. Sam čin ustajanja na sehur u mjesecu ramazanu ili mimo njega, jelo prije zore, pravnici karakteriziraju djelom kojim se iskazuje namjera da se posti. Ulema kaže da izricanje nijeta jezikom ima cilj pomoći čovjeku da namjeru tj. odluku da posti u ime Allaha, dž.š., i radi Njega, koja je smještena u srcu čovjeka, osnaži ili osvijesti verbalnim iskazom. Nijet se čini da bi se razlučilo između djela koje se čini iz pobožnosti i djela koje se radi iz puke ljudske navike običaja.

Vrijeme donošenja nijeta kod ramazanskog, zavjetnog i dobrovoljnog posta jeste od početka noći uoči dana posta pa do jedan sat pred podne toga dana. Kod ostalih vrsta posta, kao što su napaštanje ramazanskih dana, napaštanje dobrovoljnog posta, iskupnog posta – keffareta, potrebno je zanijetiti s nastupanjem zore, tj. može i u toku noći.

Drugi element definicije islamskog posta jeste sustezanje od jela, pida i seksualnog uživanja. To znači da postač ne smije uopće ništa ni jesti niti piti. Jedno potpuno svjesno sustezanje od bilo koje vrste pića i hrane. Također se ističe da je riječ o sustezanju od seksualnog uživanja u toku posta, pod kojim se ne misli samo na sami seksualni čin nego i na ono što vodi ka tome, kao što je seksualna igra. Ovim elementom ističe se maksimalna suzdržanost od fizičkih tj. tjelesnih užitaka koja vodi sputavanju tjelesnih nagona. Sustezanje treba biti voljno i svjesno, pa ako se desi da postač popije ili pojede nešto zaboravivši da posti, to ne utječe na valjanost njegovog posta. O tome će biti riječi kasnije.

Treći element definicije jeste vrijeme trajanja posta. Islamski post u toku dana traje od zore do zalaska sunca, pa se zapašta kada dan započinje i mrsi se kada noć počinje, tj. s nastupanjem akšamskog ezana. Prema tome, kada se začuje glas mujezina na akšamskom ezanu nastupilo je vrijeme prekidanja posta i nije potrebno čekati s mršenjem da se ezan završi. 

 

Uvjeti obaveznosti posta

 

  1. Islam
  2. Uračunljivost
  3. Punoljetstvo
  4. Zdravlje

Pod punoljetstvom se misli na fizičko a ne poslovno. Fizičko punoljetstvo nastaje od momenta prve polucije kod dječaka, odnosno s prvom mjesečnicom kod djevojčica. Uračunljivost se uvjetuje jer je vjerovanje u Allaha, dž.š, i izvršavanje njegovih propisa stvar vlastitog izbora i uvjerenja. Neuračunljiva osoba nije sposobna sama izraziti svoju namjeru pa se zato post, kao ni ostale naredbe, ne odnose na neuračunljivu osobu. I naravno, post kao i vjera, tiče se samo muslimana, osobe koja je islam izabrala kao svoju vjeru i pogled na život, koja svjedoči da je Allah, dž.š., Bog, Muhammed, s.a.v.s., Božiji poslanik, a Kur’an objavljena riječ Allaha, dž.š.

Što se tiče malodobnih lica, tj. djece, oni ne spadaju u prethodno opisanu kategoriju i prema tome nisu obavezni postiti. Njihov post ima cilj da ih navikava na post kako bi kad steknu fizičko punoljetstvo mogli lakše postiti, pri čemu se roditeljskim znanjem i pedagoškim vještinama nastoji kod djeteta razviti osjećaj pripadnosti i identiteta, sposobnost razvijanja vjere u sebe i mogućnosti pomjeranja granica, kao i učenje o vrijednostima odvažnosti i ponosa.

 

Uvjeti valjanosti posta

 

  1. Nijet (namjera)
  2. Čistoća žene od menstrualnog ciklusa i postporođajnog perioda
  3. Da se ne dogodi nešto što kvari post

Ženska osoba koja ima menstrualni ciklus (hajz) ili postporođajni ciklus (nifas) nije obavezna postiti. Ako bi u takvom stanju i postila ne samo da joj post neće biti primljen (kabul) kod Uzvišenog Allaha nego bi bila grješna jer se oglušila o Allahovu, dž.š., odredbu. Pojava menstrualne krvi znači da je taj dan posta prekinut bez obzira na vrijeme u danu kada je počelo krvarenje. Što se tiče završetka menstrualtiog ciklusa ako se desi u toku dana posta, taj dan se također treba napostiti zajedno s ostalim danima koji se nisu postili zbog hajza. Ako se desi da menstruacija prestane prije podneva ujutro, taj dan se ne može postiti, jer post, po definiciji, traje od zore.

Ako menstruacija prestane pred zoru i ostalo je malo vremena za sehur, ženi je dopušteno zapostiti pa se onda okupati. Naravno, ovdje treba voditi računa o tome da to kupanje tj. gusul bude na vrijeme kako bi se mogao klanjati sabah-namaz. Za razliku od namaza koje žena u navedenim periodima također ne smije klanjati i nije ih dužna naklanjavati, propuštene dane posta obavezna je napostiti. Najbolje vrijeme napaštanje jeste odmah poslije ramazana, a to svakako treba nastojati uraditi do narednog mjeseca ramazana. Ako joj i naredni mjesec razmazan prođe a da nije napostila dane iz prethodnog ramazana, uz napaštanje tih dana treba učiniti i teobu tj. pokajanje. Mada nije predviđena nikakva sankcija ako se ne isposte ti dani do narednog ramazana, ulema preporučuje da je bolje te dane ispostiti do narednog ramazana.

 

Vrste posta

 

Ulema je post podijelila, s obzirom na dane kada se posti, u sljedeće kategorije: obavezni, dobrovoljni. i pokuđeni post. Obavezni post dijeli se na farz post, tj. strogo obavezni post i vadžib post, tj. post koji je također obavezan ali čiji intenzitet strogosti nije na stepenu kao u prethodnom slučaju.

Farz – strogo obavezni post jesu sljedeće vrste:

  1. post mjeseca ramazana;
  2. napaštanje ramazanskog posta;
  3. keffaret.

Post mjeseca ramazana jedan je od temelja islama, i svaki musliman koji ispunjava i ostale uvjete strogo je obavezan postiti ovaj mjesec. Zbog mnogih razloga, opravdanih ili neopravdanih, moguće je da se desi da musliman ne isposti sve dane ramazana. Predviđene mjere u tom slučaju jesu da se ti dani naposte ili da se izvrši iskup za njih na neki drugi Šerijatom predviđen način. S obzirom na to da je post mjeseca ramazana imperativna obaveza i napaštanje propuštenih dana ili iskup za namjerno omršeni dan (keffaret), također spadaju u istu kategoriju. Ono čime se želi nadoknaditi farz, mora biti na istom rangu, tj. farz.

Vadžib – obavezni post jesu sljedeće vrste:

  1. zavjetni post;
  2. napaštanje prekinutog dobrovoljnog posta.

Zavjetni post jeste post kojim su muslimanka ili mus­liman dobrovoljno dali zavjet Allahu, dž.š., da će postiti bez obzira na to da li je preciziran broj dana, vrijeme posta ili ne. Može biti više razloga za preuzimanje ovakvog vida obaveze, nekada to može biti iz razloga vlastitog htijenja da se samoga sebe obaveže na činjenje ibadeta, a nekada može biti u vezi s određenim uvjetom. Primjera radi, zavjetni post jeste kada musliman ili muslimanka daju zavjet da će postiti tri dana ako im Allah, dž.š., usliša dovu ili izliječi bolest ili bilo šta drugo čemu je čovjek potreban. Uvjet da bi zavjet postao obavezujući jeste da se čovjek za­vjetuje onim čime se postiže dobro a ne neko zlo ili ružno djelo. Kada nastupi dan, a musliman se obavezao da će ga postiti, post toga dana postaje mu obavezan. Isto je kada mu Allah, dž.š., usliša dovu, odnosno ispuni uvjet kojim je uvjetovao post. S momentom uslišanja dove ili ispun­jenjem uvjeta post kojim se dotični obavezao njemu lično postaje obavezan. U slučaju da nije postio taj dan kojim se zavjetovao, odnosno nije ispunio zavjet obaveza je da se taj dan ili dani, ako se zavjetovao s više dana, naposte. Preuzeta obaveza ostaje obavezom dok se ne izvrši.

Dobrovoljni post je sam po sebi dobrovoljan ali u slučaju njegovog prekida, napaštanje toga dana postaje obaveza – vadžib. Muslimanu i muslimanki Allah, dž.š., stavio je u dužnost da poste mjesec ramazan, a ako se sami zavjetuju da će postiti i mimo toga time su se sami obavezali. Međutim, pravo izbora traje samo do trenutka otpočinjanja takvog posta, a kada se zaposti dobrovoljni post, taj se ibadet treba izvršiti u cijelosti, pa tako ako bude prekinut bez obzira na to da li prekid posta došao iz nužde ili radi neke manje potrebe, obaveza je taj dan napostiti. Uz ramazan je moguće postiti samo obavezni farz post pa je neispravno ako bi neko u vrijeme ramazana nijetio neki drugi post. Prioritetnije je zbog duga napostiti farz post pa tek onda postiti dobrovoljni post. Ako se desi da je uz ra­mazan propušteno nekoliko dana, prioritetnije je napostiti te dane nego postiti neki dobrovoljni post, jer je musliman prvom vrstom posta obavezan od Allaha, dž.š., a drugom se sam obavezao.

Nafila – dobrovoljni post.

Brojni su primjeri iz života Božijeg Poslanika, s.a.v.s., da je zaista mnogo postio dobrovoljne postove. Iz te bogate prakse izdvajamo post mjeseca muharrema, a posebno de­seti dan, tzv. dan Ašure, s tim da je bolje postiti uz deveti ili jedanaesti dan u paru; šest dana mjeseca ševala, tj. nakon što prođu dani ramazanskog bajrama; deveti dan mjeseca zu’l-hidžeta kada su hadžije na Arefatu; bijeli ili središnji dani hidžretskog mjeseca; post ponedjeljkom i četvrtkom; post u mjesecu šabanu; Davudov, a.s., post, tj. post Davuda, a.s., koji je jedan dan postio a drugi mrsio.

Mekruh – pokuđeni post je sljedeća kategorija posta koja se, s obzirom na stepen pokuđenosti, dijeli u dvije vrste. Pokuđenost, kao pravni termin u šerijatskom pravu ovdje treba shvatiti na način da je bolje ne postiti u određenim danima nego postiti. Međutim, s obzirom na stepen pokuđenosti koji se penje gotovo na nivo zabrane postoje dvije vrste ovog mekruha: mekruh tehrimi – pokuđeni post koji je gotovo zabranjen, ali čija kategoričnost zabrane nije imperativna kao kod haram djela, tj. strogo zabranjenog, i mekruhi tenzihi – blaže pokuđeni post ali ga je ipak potrebno izbjegavati.

U prvu kategoriju izrazito pokuđenog (mekruh tehrimi) posta spada:

  1. post prvog dana Ramazanskog i Kurbanskog bajrama, bez obzira na to da li dotični imao obavezu napostiti dane od proteklog ramazana, iako smo rekli da je njihovo napaštanje obavezno;
  2. post drugog, trećeg i četvrtog dana Kurban-bajrama, tzv. dani tešrika.

U drugu kategoriju pokuđenog (mekruhi tenzihi) posta spada post: samo desetog dana mjeseca muharrema bez devetog jedanaestog; post samo jedan dan kao post subotom ili samo nedjeljom, samo petkom bez toga da se posti dan prije ili poslije, bez obzira na to što je to za muslimane mubarek dan u sedmici; post ’sumnjivog dana‘, tj. kada se posti radi dileme da li je taj dan posljednji dan mjeseca šabana ili je to prvi dan mjeseca ramazana; post čitave godine ili post koji je bio poseban ibadet samo za Muhammeda, s.a.v.s., tzv. sawmi wisal, a to je da je postio više dana i noći uzastopno bez mršenja. U slučaju da se neki od prethodno nabrojanih dana posti pojedinačno ali u sklopu nekog drugog posta kao npr. postiti samo petak ali u sklopu Davudovog, a.s., posta, tada post samo toga dana ne spada u kategoriju mekruha.

 

Šta kvari post

 

Nisu svi prekršaji iste težine, pa se zato na osnovu određenih elemenata prosuđuje njihov stepen. Osnovno svojstvo posta jeste sustezanje ali ako je to svojstvo prekinuto tada se treba cijeniti je li to učinjeno namjerno, iz potrebe ili ne, greškom ili pak iz zaborava i sl. Na osnovu utvrđenih okolnosti i razloga određuje se valjanost posta i mogući način iskupa da bi se ispravila greška ili nadoknadila nanesena šteta.

U skladu s rečenim prekršaji se dijele u sljedeće kategorije:

  1. prekršaji koji zahtijevaju iskup (keffaret);
  2. prekršaji koji se mogu nadoknaditi napaštanjem jednog dana za taj dan;
  3. „prekršaji“ koji ne zahtijevaju izvršenje nikakvog iskupa.

a) Post će biti pokvaren, a prekršaj je moguće sanirati iskupom, tzv. keffaretom u dva slučaja:

  1. ako se nešto namjerno pojede ili popije;
  2. ako se spolno opći u toku posta.

U dva navedena slučaja post je pokvaren jer je do konzumacije došlo namjerno, svjesno a da potreba za njom nije bila nužna. Kada postač bez ikakve šerijatski opravdane isprike jede, pije ili ima seksualni odnos u toku posta, dužan se za taj prekršaj iskupiti radnjom koja se naziva keffaret.

b) Prekršaji koji se mogu nadoknaditi napaštanjem jednog dana za taj dan spadaju u blažu grupu prekršaja. Prekršaji iz ove grupe učinjeni su bez namjere da se počini grijeh. Prekršaji koji zahtijevaju napaštanje toga dana su:

  1. ako se postač greškom omrsi, kao npr. misli da je nastupilo vrijeme iftara pa se pokaže suprotno i sl.;
  2. ako se iz zaborava omrsi pa nastavi jesti misleći da je prekinuo post;
  3. ako postač zaključi da se nekom radnjom omrsio pa onda jede, smatrajući da je prekinuo post;
  4. namjerna ejakulacija usljed samozadovoljenja;
  5. ako dođe do ejakulacije usljed milovanja i nadraživanja supružnika;
  6. ako se namjerno izazove povraćanje u velikoj količini tj. „punim ustima“ iako za to nema potrebe;
  7. ako se pojede nešto što ljudi ne vole jesti, piti, ili im se gadi (npr. kamenčić).

c) „Prekršaji“ koji ne zahtijevaju izvršenje nikakvog iskupa jesu one radnje koje bi u normalnim situacijama značile prekid posta. Međutim, ako se te radnje učine u zaboravu da čovjek posti, tada za te „prekršaje“ ne treba nikakva nadoknada. U suštini, ove radnje zbog stanja u kojem su učinjene ne tretiraju se kao prekršaji u stvarnom smislu te riječi. Ako bi postač jeo ili pio a da je zaboravio da posti pa se sjeti i tada prekine s jelom pićem na način da izbaci iz usta što se u tom trenutku zateklo, post mu je valjan i nije potreban nikakav iskup. Isto je i s drugim prekršajima učinjenim iz zaborava, pa tako nenamjerna ejakulacija koja se desila u snu ne narušava valjanost posta, jer nije prouzročena voljom samog postača i sl.

 

Dozvoljene radnje u toku posta

 

Islamski post, kao što smo vidjeli, podrazumijeva striktno suzdržavanje od jela, pića i seksualnog uživanja. Međutim, u toku posta često se dešavaju radnje koje mogu biti na granici između dopuštenog i nedopuštenog, pa st-ga treba biti oprezan. Također se u suzdržavanju vrlo lahko može pretjerati, posebno kada se radi o neupućenosti i sl. U tom smislu valja istaći da je u toku posta dozvoljeno:

Kupanje

U principu, postaču je dozvoljeno kupati se u toku posta. Samo polijevanje vodom nije prekršaj koji narušava post jer nije došlo do konzumacije vode. U islamu pored uobičajenog kupanja koje se vrši radi opće higijene, poznato je i obredno kupanje, tzv. gusul, kojim se otklanja „velika nečist“ a ona sprečava obavljanje namaza, učenje Kur’ana i sl. Gusul je obavezno uzeti nakon ejakulacije muškarca i žene, poslije mjesečnice i postporođajnog perioda, kao i poslije potpunog bračnog odnosa u kojem i nije nužno da dođe do ejakulacije.

Ako bi u toku dana nakon što se probudio iz sna postač primijetio da je ejakulirao u snu obaveza mu je da se obredno okupa, tj. uzme gusul, jer treba klanjati namaz a za namaz mu je potrebna „velika i mala čistoća“ tj. gusul i abdest. Ako bi u toku noći supružnici imali bračni od­nos i nisu imali vremena uzeti gusul prije sehura, ili je bilo kratko vrijeme pred zoru pa im je prioritetnije da jedu kako bi lakše ispostili dan, dozvoljeno je da zaposte a onda u toku posta da se okupaju. Naravno gusul treba uzeti prije sabah ­namaza, jer je klanjanje farz namaza stroga obaveza za koju je uvjet obredna čistoća. U slučaju da se postač nije uspio ili je naknadno primijetio da je trebao uzeti gusul a nije, i nije u mogućnosti okupati se, pa makar to stanje trajalo cijeli dan, treba izvršiti simbolično obredno čišćenje, tj. uzeti tejemum i klanjati. Tako će raditi do prve prilike da uzme gusul i abdest. Ovo je iznimna situacija za koju je predviđeno i ovo iznimno rješenje, sve s ciljem da se obavlja namaz jer, kako je navedeno u prethodnom slučaju, namaz se ne ostavlja.

Poljubac

Jedna od stvari koja je dopuštena i dio je svakodne­vnice života supružnika a koju u načelu u toku posta treba izbjegavati jeste poljubac. Zabilježene su brojna predanja u kojima se navodi da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., znao u toku posta poljubiti svoju suprugu. Sporan tretman poljupca kod uleme nije radi samog poljupca, koji se ne treba shva­titi isključivo kao sam poljubac, nego i zagrljaj ili milova­nje. Poljubac je sporan zbog činjenice da je to put kojim se raspiruju strasti i može dovesti do spolnog odnosa ili ejaku­lacije. Poljubac tj. iskazivanje ljubavi i intime supružnika je dopušteno ali se neko može suzdržati na ovlašnom polju­pcu ili blagom dodiru a neko ne može. Zato je ulema stala na stanovištu da je to pokuđeno za onoga ili onu kod kojih će se strasti razbuditi, a tolerira se onima koji mogu kon­trolirati svoju strast. Drugim riječima, u načelu poljubac u toku posta je dopušten, s tim da je mladim ljudima kod kojih strasti brzo buknu to pokuđeno budući da se teško mogu kontrolirati, dok je kod starijih to dozvoljeno. Ove podjele po starosnoj dobi treba shvatiti uvjetno, jer je strast svojstvena svakom čovjeku, a starost i mladost opće su kate­gorije, tako da svaki postač poznaje svoju prirodu.

Ispiranje usta i nosa

Postaču je dopušteno ispirati usta i nos u toku posta. Sastavni dijelovi gusula, o kojem smo ranije govorili, jeste ispiranje usta i nosa a potom pranje čitavog tijela da ni­gdje suho ne ostane. Međutim, u hadisu je Božiji Poslanik, s.a.v s., ipak skrenuo pažnju da se vodi računa o tome dok se posti: „A kada ispiraš nos, temeljito to uradi, osim ako postiš.“ Ulema naše hanefijske pravne škole smatra da akobi u slučaju ispiranja usta i nosa i mala količina vode sišla niz grlo post bi bio pokvaren pa je zato potrebno striktno voditi računa o ovom ispiranju. Zato pravnici ističu da je dopušteno ispirati usta i nos ali u tome ne treba pretjeriva­ti, jer je moguća greška koja uzrokuje prekid posta.

Pranje zuba, kapi za nos i drugi lijekovi

Prethodno izneseni stav o ispiranju usta i nosa i odre­đivanje granice da je dopušteno ispiranje ali da se treba čuvati toga da se makar i mala količina vode otisne niz grlo, određujuća je i o pitanju pranja zuba zubnom pas­tom. Ovdje ne treba dovoditi u vezu poznati hadisi kudsij u kojem je rečeno da je Allahu, dž.š., najdraži zadah iz postačevih usta. Postačev zadah je i kada postač opere zube zubnom pastom i tu ništa nije promijenjeno, a održavanje higijene i pranje zuba spada u lične obaveze svakog mus­limana. Poznato je da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., koristio misvak u toku posta i to ulema ubraja u lijepe radnje tokom posta. Misvak je grančica posebnog drveta, poput četkice za zube rascvjetanih niti od trljanja, kojim se čiste zubi. Dopušteno je pranje zuba zubnom pastom, korištenje kapi za nos ili drugih lijekova kojima se ispire usna šupljina uz uvjet da se prilikom upotrebe navedenoga ne desi da nešto od toga siđe niz grlo. Svježina koja se osjeti prilikom korištenja ovih sredstava ne utječe na valjanost posta.

Korištenje kozmetike

Dopušteno je da postač koristi dezodorans ili lijek koji ostavlja mirisan trag. Korištenje mirisa treba svesti na najmanju moguću mjeru, npr. da se otkloni neprijatan miris i sl. Također je dopušteno korištenje i druge šminke i kozmetike, poput labela za usne, karmina i sl. Međutim, ova dopuštenost nije apsolutna i treba se pridržavati općih načela islamskog ćudoređa i lijepog izgleda i općih princi­pa posta: suzdržavanja i sustezanja, te u tom pogledu voditi računa da je dotični/a u posebnom stanju, stanju posta.

Stvari od kojih se postač ne može sačuvati

Ovdje se prije svega misli na česte situacije u kojima se nađe postač a da sam to ne želi ili bi ih rado izbjegao ali nije u prilici. Takve situacije su mirisanje raznih mirisa, na poslu ili u nekim drugim situacijama. Rad u prostoriji u kojoj neko puši vrlo često je neizbježan, pa stoga takvo mirisanje ili udisanje duhanskog dima ne utječe na valja­nost posta takvog postača. Isto je i sa raznim tvarima koje ulaze u usta poput prašine i sl., naprimjer u kuhinji radeći s brašnom ili je to posebnost posla kojim se postač bavi.

Injekcija

Pravnici su iz potrebe da izgrade princip na osnovu kojeg bi mogli razlučiti dopušteno od zabranjenog u postu, uvažavajući i nove pojave ili sredstva koja donose nova vre­mena, istakli da ono što ulazi na jedan od prirodnih ulaza u ljudsko tijelo kvari post, tj. na usta i nos. Na osnovu ovog principa, koji nije apsolutan, rečeno je da injekcija ne kvari post, jer sadržina ne ulazi na jedan od prirodnih ulaza nego preko kože. Međutim, u želji da budu do kraja precizni iz ove opće dopuštenosti izuzeta je upotreba infuzije, jer je riječ o stvarnoj hrani. Stoga je pravilno napraviti podjelu injekcija na one koje se daju u debelo meso i onih koje se daju u venu. U venu se daje infuzija bolesnicima kojima je prijeko potrebna okrijepa. Ovdje se s razlogom postav­lja pitanje, ako postaču treba infuzija kao lijek, da li takav bolesnik treba uopće postiti? Riječ je o stvarnom bolesniku koji zbog ozbiljnosti bolesti nije dužan postiti. U suprot­nom, ako je osoba zdrava a koristi infuziju, tada se izigrava s vjerom i vjerskim propisima. U svakom slučaju, ako je postač u prilici odgoditi primanje injekcije poslije iftara ili prije sehura, to je bolje učiniti iz predostrožnosti, čime se sumnja potpuno eliminira.

Ovdje treba spomenuti i upotrebu inzulina putem injekcije kao vrlo frekventan problem današnjice. Korištenje injekcija inzulina tokom posta shodno prethodno rečenom dopušteno je bez obzira na to koliko se puta u toku dana davao inzulin na ovaj način. Ako se inzulin injekcijom prima jednom ili dva puta na dan, ipak treba nastojati da to bude izvan vremena posta, ako se u mogućnosti i to organizam lahko podnosi, kao kada su ramazanski dani kratki tokom zimskog perioda. Ovdje treba svakako voditi brigu o drugim aspektima šećerne bolesti koju post iz drugih razloga može pogoršati, ali sama upotreba injekcije inzulina je, kako je rečeno, dopuštena.

Liječenje

Korištenje raznih lijekova na kožu ili ranu ne štete samome postu. Previjanje otvorene rane i njeno liječenje ne kvare post. S druge strane, postaču je zabranjeno piti tabletu, pa makar to uradio i bez vode, jer se radi o oralnom unošenju u organizam strane tvari. Korištenje inhalatora također ne kvari post, jer se ne radi o unošenju hrane i pića nego zraka. Svježina koju postač osjeća korištenjem inhalatora jeste kao i svježina jutarnjeg zraka. Naravno, zbog sumnje kbja se može javiti u ovim i sličnim prijepornim slučajevima bolje je izbjegavati ovakve i slične radnje u toku posta ako se u mogućnosti, odgađati ih izvan vremena posta.

Kušanje hrane iz potrebe

Bezrazložno kušanje i žvakanje bilo čega bez potrebe pokuđeno je (mekruh) za postača, jer to može dovesti do prekida posta. Sasvim je razložno pitanje koje se može postaviti u ovom slučaju, a to jeste da li svojom vanjštinom takav čovjek odaje utisak da posti, da se susteže i sl.? Izuzetak iz ovog pravila jeste ako postoji stvarna potreba, kao npr. u slučaju domaćice kada sprema iftar da sazna je li hrana dovoljno slana, ili muža da sazna je li mlijeko dovoljno slatko i sl. 

 

Zabrane i restrikcije vezane za post ne odnose se na ponašanje tokom noći

 

Na postača se u toku ramazanskih noći, tj. od iftara do zore, ali i mimo ramazana kada postač posti uzastopno, ne odnose zabrane i restrikcije koje se tiču postača. To znači da je postaču dopušteno u ovom periodu jesti, piti i imati seksualne odnose, a samim tim ne mora voditi računa o restrikcijama i izbjegavanju stvari koje mogu našteti valjanosti i vrijednosti njegovog posta.

 

Opravdani razlozi za prekid farz-posta

 

Brojne su životne situacije u kojima se postač može zadesiti a u kojima može, iz šerijatski opravdanog razloga, prekinuti post. Naime, post je fizički i psihički izuzetno zahtjevan ibadet koji od vjernika iziskuje odlučnost, spremnost i strpljivost. Allahova milost slijedi nakon što vjernik pokaže svojom odlukom i djelom da je spreman ispuniti Njegove odredbe. Međutim, određeni poslovi i stanja u kojima se postač može zadesiti sami su po sebi vrlo teški i zahtjevni pa bi post u takvom stanju i poslu bio izuzetno opasan po opće zdravlje postača. „Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoću imate“ kur’anski je princip Njegove milosti koji je ulema uvijek imala na umu kada je tumačila Njegove odredbe. Uvažavajući ovakve situacije, a na osnovu prakse Božijeg Poslanika, s.a.v.s., ulema je istakla nekoliko razloga koji dopuštaju da se postač omrsi, tj. prekine post. To su:

Težak rad. Ako bi se desilo da u toku nekog iznimno teškog rada koji zahtijeva psihičku i fizičku koncentraciju postoji realna i objektivna opasnost da dođe do ozbiljnog narušavanja zdravlja ili čak do smrti, takav postač ima opravdanje da prekine s postom tog dana i da taj dan naposti kada mu se ukaže za to prilika. Bilo bi neprimjereno nabrajati te vrste poslova, jer ih nije moguće sve ni znati. Postač će nastojati da teške poslovi uradi prije ili poslije ramazana, ako je to u mogućnosti. Međutim, nisu ni svi poslovi sezonski pa da se javljaju s vremena na vrijeme. Također, ni svi postači nisu isti niti mogu na identičan način podnijeti napor i izdržati post uz težak posao tako da je ova procjena koliko generalna toliko i lična, pojedinačna i svaki postač ponaosob zna svoje opće stanje ili stanje tog dana. Ovdje je važan princip da se radi o stvarnoj ugroženosti života, jer bi u protivnom značilo da se uz ramazan ne treba raditi, što je samo po sebi apsurdno. Ulema još dodaje da je vrlo važno kod ovih slučajeva taj dan zapostiti iako se planira raditi težak posao, pa kada se osjeti nemoć tada se treba omrsiti. Naime, ne bi bilo ispravno postupati suprotno od prethodno rečenog, tj. da se taj dan uopće ne zaposti zbog planiranog posla, jer Allah, dž.š., može dati da se lijepo isposti ili da se planirani posao odgodi, odnosno zbog nečeg bude onemogućen.

Bolest. Riječ je o bolesti kod koje je stanje bolesnika takvo da bi mu post pričinio ozbiljnu štetu zdravlju ili bi mu terapija koju uzima a posti odgodila liječenje ionako krhkog zdravlja. Prema tome, ovdje nije riječ o svakoj bolesti koja napadne postača, jer ima ozbiljnih bolesti s kojima se čovjek relativno lahko nosi i zna kako da mu to stanje prođe do iftara. Isto tako, ima terapija koje ne dovode u pitanje valjanost posta jer se koristi terapija koja ne narušava valjanost posta. Vrlo je važno da takvu bolest dijagnosticira kvalificirani ljekar musliman koji ne čini vidljivih velikih grijeha ili da iz vlastitog  ili nečijeg drugog iskustava sam bolesnik zaključi da se radi o takvoj bolesti. Ovdje se radi o teškoj i ozbiljnoj bolesti, a uzrok prekida posta može biti i terapija ili sistem liječenja od takve bolesti. I ovo je pitanje potpuno lično pa se zato za svaki pojedinačan slučaj daje i lična fetva, jer su i bolesti kao i ljudi lični i individualni.

Trudnoća i dojenje. Iz bojazni za vlastito ili zdravlje svoga ploda, odnosno za zdravlje dojenčeta trudnica i dojilja ima pravo prekinuti post i taj dan napostiti kada se stanje promijeni, odnosno nestane bojazni. Dojilja će nastojati postiti ako ima načina da dohranjuje dijete drugom hranom. Međutim, ako to nije u prilici jer je dijete malo, hrana preskupa ili dijete odbija drugu hranu dopušteno joj je da mrsi. Isto je ako ona mora piti lijek radi dojenja djeteta. Kada je u pitanju trudnica sud je malo drukčiji, jer se radi o majci i plodu u jednome tijelu, pa je to stanje samo po sebi teško. Ako bi ljekar propisao konzumaciju lijekova radi ploda ili radi zdravlja same trudnice ona ima pravo prekinuti post kako bi sačuvala svoje ili djetetovo zdrav­lje. Čuvanje zdravlja spada u obavezu svakog muslimana i kaže se da je u ovakvim slučajevima očuvanje zdravlja prioritetnije u odnosu na post, jer se post može nadokna­diti a ozbiljno narušavanje zdravlja može imati velike, pa i tragične posljedice. Trudnice i dojilje bez objektivne bo­jazni za zdravlje dužne su postiti, a dane koje iz navedenih razloga nisu postile dužne su napostiti dan za danom.

Putovanje. Jedna od olakšica koja se odnosi na put­nika jeste, između ostaloga, da putnik ima mogućnost ne postiti dok je na putu. Uvjet jeste da on ima pravni tretman putnika, musafira, tj. da putuje u mjesto daleko osamde­set i dva i više kilometara od njegovog mjesta boravka i ako boravi u jednome mjestu da taj boravak bude kraći od petnaest dana. To znači da se pravno može tretirati putnikom osoba koja će preći navedenu kilometražu i koja ide iz mjesta u mjesto a ukupno putovanje traje više od pet­naest dana. Povratkom u svoje mjesto stalnog prebivanja ili ostajanjem u jednom mjestu petnaest dana i više gubi se pravni status putnika. Ne prekida se započeti post zbog kretanja na put. A ako bi se omrsilo nakon što bi se krenu­lo na put, takav bi bio obavezan napostiti taj dan. Dani koji su mršeni zbog putovanja trebaju se napostiti dan posta za dan mršenja. Ako bi se desilo da i pored namjere da se putuje ne dođe do putovanja, takav treba zapostiti taj dan ako u međuvremenu nije ništa jeo i ako je u vremenu kada je dopušteno da se donese nijet za taj dan.

Za putnika kojem post ne pričinjava veliku poteško­ću bolje je postiti, ako nema stvarnih opasnosti po zdrav­lje, jer je post nadoknadiv ali ne i blagodat ramazanskog dana. Naime, ove olakšice treba shvatiti kao dopuštenje da se posti, a ne kao obavezu, za razliku od namaza putnika kojem je obavezno da skraćuje četverorekatne namaze na dvorekatne dok je na putu.

Pripreme za borbu. Ako u toku ramazana musliman borac treba ići u borbu, dopušteno mu je da se omrsi iz potrebe da bude što spremniji za nastupajuću bitku.

 

Ponašanje muslimana kada prekine s postom

 

Musliman i muslimanka koji iz opravdanog razloga ne poste, ili su se omrsili zato što su morali, ne trebaju javno jesti, a neki autori kažu da su dužni, tj. obavezni ne jesti u javnosti. Tako je i s onim licima kojima je nestao ra­zlog zbog kojeg nisu postili, kao što je slučaj s prestankom mjesečnice kod žene. Ovo se očekuje od vjernika iz pošto­vanja prema svetosti mjeseca ramazana. Tako će postupiti putnik kada dođe kući, bolesnik kad ozdravi, onaj koji se greškom omrsio i sl. 

 

Adabi posta ili šta je postaču lijepo činiti

 

Postač će nastojati činiti što više dobrih djela koja će post učiniti potpunijim. Ali post se ne iscrpljuje u formi i vanjštini, o kojoj naglašeno govore islamski pravnici, nego se kroz formu očituje unutarnja duhovna sadržina samoga posta koja daje puni smisao formi, tj. daje joj život. Bez te sadržine i duhovnih naslada forma bi postala sama sebi cilj a post bi ostao zarobljenim u kalupu propisa, bez konkret­nih rezultata na dušu, a time i život postača.

Stoga, kada ulema govori o pravnom aspektu posta, ona nastoji istaći neke momente ili dnevne događaje na koje postač posebno treba obratiti pažnju, a koji nisu strik­tno pravne prirode već više govore o etičkom i duhovnom aspektu posta. Posebno ističu sljedeće:

Sehur. Ustajanje pred zoru i obrok neposredno pred započinjanje posta naziva se sehur. Vrijeme sehura traje od polovine noći pa do pred zoru, s tim da je najbolje vrijeme sehura do pred samu zoru, kakav je kod nas i običaj. Za ustajanje na sehur Božiji je poslanik Muhammed, s.a.v.s., rekao: „Ustajte na sehur jer je u sehuru veliki berićet.“ Itekako je važno da se postač jelom pripremi za napor koji iziskuje glad i žeđ u toku posta, s tim da berićet spomenut u hadisu ne govori samo o ovoj dimenziji sehura nego i o drugoj višoj razini, jer Poslanik, s.a.v.s., ističe u hadisu da se sehur ispunjava ustajanjem prilikom kojeg je dovoljno popiti i gutljaj vode. O značaju sehura najbolje govore riječi Božijeg Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: „U sehuru je veliki berićet pa ga nemojte nipošto izostavljati, makar se neko od vas sehurio i gutljajem vode, jer zaista Allah, dž.š., i meleki donose salavate, tj. blagosiljaju one koji ustaju na sehur.“

I pored brojnih blagodati i počasti koje Allah, dž.š., ukazuje onome ko posti, ustajanjem na sehur postač biva počastvovan posebnom čašću – na njega Allah, dž.š., za­jedno s melekima spušta svoj blagoslov, tj. salavat. Ova je počast dovoljna da se postač potrudi da ustane na sehur i bude svjestan blagodati koja mu se ukazuje sehurom. Međutim, treba imati u vidu da postači u različitim vremenskim zonama i godišnjim periodima zbog poslova koje obavljaju znaju prespavati sehur, naprimjer zato što ionako ima malo vremena za spavanje, ili se nakon sabah-nama­za odmah mora ići na posao i sl. I pored ove preporuke Božijeg Poslanika, s.a.v.s., ustajanje na sehur nije farz pa je post ispravan iako postač ne ustane na sehur. Valja ipak skrenuti pažnju da je važnije ustati i klanjati sabah u nje­govom vremenu negoli ustati na sehur. Najbolje je kada postač sa sehura zaposti taj dan s nastupom zore, a time je ujedno nastupilo i vrijeme sabaha pa klanja sabah-namaz.

Iftar. Kada se postač omrsi gutljajem vode ili hranom pa makar i jednim zalogajem onda kažemo da se omrsio, odnosno iftario. U brojnim hadisima Božiji Poslanik, s.a.v.s., savjetuje muslimane da požure s iftarom, jer nije vrijednost ako čovjek nastavi postiti a nastupilo je vrijeme za mršenje, tj. zalazak sunca. Naime, Allah, dž.š., upozo­rava da se Njegove odredbe, koje često naziva i granicama, poštuju, da se u pobožnosti ne bi pretjerivalo jer je čovjek sklon pretjerivanju. Životna je mudrost u poznavanju mjere i slijeđenju granica. Zato nije za čuditi se tome što u ajetima u kojima Allah, dž.š., govori o postu ujedno govori i o poštivanju granica i opasnostima kojima se izlažu oni koji bi „prekoračivali preko ograđenog“.

Požuriti s iftarom znači prekinuti post čim nastupi vrijeme akšam-namaza, tj. zalazak sunca. Kod nas je uobi­čajeno značenje pojma iftara da se radi i o mršenju i o jelu kojim će se postač nahraniti. U hadisu se kaže: „Postač ima dvije nagrade, jednu kada se iftari a druga će biti na Sudnjem danu kada bude gledao u lice svoga Gospodara.“ Činjenica da Božiji Poslanik, s.a.v.s., nagradu iftara pretpostavlja nagradi gledanja u lice Svevišnjeg kojom biti nagrađeni vjernici, u ovom slučaju postači, govori da se nad ovim značenjima i vrijednostima posta i iftara treba posebno zamisliti.

Božiji Poslanik, s.a.v.s., prakticirao je da se iftari hurmama, a ako ne bi imao hurmi omrsio bi se vodom. Ako je hrana već postavljena onda je bolje jesti odmah, a ako nije onda je bolje prvo klanjati akšam-namaz a poslije jesti, naravno uz uvjet da se prije namaza omrsi. Ovo iz razloga što ako se oduži s jelom postoji opasnost da istekne vrijeme za akšam-namaz, a time bi bila pričinjena velika šteta.

Dova u toku posta i uz iftar. Odlika postača jeste da u toku posta mnogo uči dove, spominje Allaha, dž.š., i jača svoju vezu s Njim a posebno u vrijeme iftara, koji je blagoslovljeni trenutak u toku postačeva dana. O značaju dove u toku posta Kur’an govori redoslijedom ajeta u suri El-Bekare, gdje u 183, 184, 185. i 187. ajetu govori o postu. U 186. ajetu govori o dovi čime je u cjelinu ajeta o postu „umetnut“ ajet o dovi. Mufesiri, interpretatori i tumači Kur’ana, ovo su umetanje razumjeli tako da se njime želi istaći posebna vrijednost dove u toku posta. Vrijeme iftara jeste i vrijeme dove, jedan od momenata kada se dova postača prima, ili kako se u hadisu kaže, da se postaču prilikom iftara dova ne odbija. To je prepoznatljiva slika pred iftar kada postač, držeći hurmu primičući čašu vode, otrpi trenutak, mičući usnama zadubljen uči dovu. Brojna su predanja u kojima je preneseno kako je Božiji Poslanik, s.a.v.s., učio dovu. Tako se u jednom predanju prenosi da je dovio: „Dragi Allahu, zbog Tebe sam postio, u Tebe vjerujem, na Tebe se oslanjam i Tvojom opskrbom se iftarim. Žed je zagašena, a krvne žile su osvježene i nagrada je upisana, ako Bog da.“ Također je učio: „Allahu moj, molim te Tvojom sveobuhvatnom milošću da mi oprostiš.“

Iftariti drugog postača. Iz prethodno rečenog, a i radi hadisa koji o tome govore, udomaćena je praksa kod svih muslimanskih naroda uz ramazan ali i mimo ramazana kada se posti u većem broju, organiziranje zajedničkih iftara. Božiji Poslanik, s.a.v.s., o tome je rekao: „Ko pripremi iftar za postača, imat će nagradu koliku i onaj ko posti, a da se postaču neće ništa umanjiti od njegove nagrade.“

Čuvanje od ružnih djela. Post jeste sustezanje ili izbjegavanje, pa se tijelo disciplinira sustezanjem od konzumiranja hrane, pića i zadovoljenja seksualnih nagona, a duša se disciplinira sustezanjem od ružnog i nevaljalog. Post ima cilj izgraditi zdravu, moralnu ličnost pa sve ono što stoji na putu toj izgradnji se izbjegava zabranjuje, jer post nije samo gladovanje i mučenje muslimana i muslimanke. Za tu višu razinu postač treba znati i biti je svjestan da bi njegov post polučio stvarni rezultat. Božiji je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Mnogi koji noću ustaju da bi klanjali noćni namaz, nemaju od toga ništa osim nesanice, kao i mnogi postači koji od svoga posta nemaju ništa osim gladi i žedi.“

Također je Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Post je štit. Pa kada neko od vas bude postio, neka bestidno ne govori i ne diže glas, a ako ga neko bude psovao ga napadne, neka kaže: Ja postim.“ I rekao je: „Ko se ne prođe ružnoga govora i postupaka po njemu, Allahu nije potrebno da ostavi svoju hranu i piće.“

Činjenje što više dobra. Dobra djela brišu nevaljala jeste princip kojem islam uči, s tim da se u toku ramazana mnogostruko uvećava nagrada za učinjeno djelo. Zato postač nastoji činiti što više dobra dijeljenjem sadake, učenjem Kur’ana, posjetom rodbini i svime onim što je hvaljeno u islamu. O veličini nagrade za učinjeno dobrovoljno hair djelo u toku ramazana Božiji je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ko se uz ramazan približi Allahu nekim dobrim djelom jeste kao onaj ko obavi neki obavezni ibadet mimo ramazana, a ko obavi neki obavezni ibadet u ramazanu jeste kao onaj ko obavi sedamdeset obaveznih ibadeta mimo ramazana.“

Teravija. Teravija je ramazanski noćni namaz. O značaju ovog namaza govori hadis Božijeg Poslanika, s.a.v.s., u kojem je rekao:„Ko u ramazanu klanja noćni namaz, vjerujući u Allaha i očekujući Njegovu nagradu, bit će mu oprošteni raniji grijesi.“

Teravija je nazvana noćnim namazom jer se klanja u jacijsko vrijeme, i to nakon klanjane jacije, jer klanjanje teravije nije dozvoljeno prije klanjanja jacije. Najbolje je da se klanja prije vitara, da bi vitr-namaz bio posljednji namaz te noći. Posebnost klanjanja vitr-namaza uz teraviju u džematu jeste ta da se samo tada vitr-namaz klanja u džematu. U drugim prilikama vitr-namaz klanja se pojedinačno. Teravija spada u kategoriju dobrovoljnih namaza. Može se klanjati pojedinačno i u džematu, s tim da je praksa prvih generacija muslimana da su je klanjali u džematu, što je svakako bolje i pohvalnije. Klanjanje teravih-namaza moguće je odgoditi do druge polovine noći, ali ako se džemat formira prije, tada ju je bolje klanjati u džematu nego pojedinačno.

Što se tiče broja rekata teravih-namaza u našoj pravnoj školi, a time i u tradiciji bosanskih muslimana, praksa je da se klanja dvadeset rekata. Nakon klanjanih jacijskih sunsuneta klanja se teravih-namaz dvadeset rekata, a poslije se klanjaju tri rekata vitr-namaza.

 

Keffaret

 

Riječ keffaret u arapskom jeziku znači da Allah oprosti nekom grijeh, izbriše ga, sakrije. Prema tome, u islamskom pravu keffaretznači iskup za određene prekršaje. Osim posta kao vida keffareta mogući načini iskupa su: oslobođenje roba i hranjenje siromaha, tj. nahraniti šezdeset siromaha jednodnevnom hranom ili  jednog siromaha hraniti šezdeset dana jednodnevnom hranom.

Iskupni post sastoji se od šezdeset dana uzastopnog posta plus još jedan dan. Žena koja dobije mjesečnicu u toku ovih dana nastavlja s postom nakon isteka mjesečnice. Keffaret se odnosi na namjerno mršenje ramazanskog posta. Jednim keffaretom iskupljuje se više prekršaja koji zahtijevaju kefferet. Međutim, ako se postač omrsio spolnim odnosom dva dana, tada se keffareti neće spojiti zbog veličine prijestupa. Ako bi čovjek postio mimo ramazana i namjerno se omrsio, kao kada bi postio dobrovoljni post i namjerno se omrsio jer su mu došli gosti i sl., pa se radi domaćinske pažnje prema njima omrsi, za taj dan dužan je napostiti samo jedan dan, bez obzira na to što je namjerno prekinuo dobrovoljni post.

S obzirom da je keffaret najzahtjevniji način iskupa za namjerno prekinuti post, da bi on bio obavezan postavlja se niz uvjeta:

  1. da mršenju ne prethodi zaborav, tj. ako se omrsi iz zaborava pa nastavi jesti misleći da je prekinuo post. Isti je slučaj i ako se usljed neke radnje zaključi da se omrsilo pa se nastavi jesti;
  2. da se post prekine nakon što je u toku noći donesen nijet posta za taj dan;
  3. da postač ne bude prisiljen da se omrsi, jer je u slučaju prisile isključena volja postača;
  4. da se radi o potpunom spolnom odnosu. Potpuni spolni odnos jeste ako prednji dio muškog uda uđe u ženski spolni organ bez obzira na to da li je tom prilikom došlo do ejakulacije ili ne. Sve radnje koje prethode ovome pravno se ne tretiraju potpunim seksualnim odnosom;
  5. da se mršenje izvrši nečim što je uobičajena hrana ili jelo. Konzumacija nečega što se obično ne koristi kao hrana i piće isključuje keffaret.

 

Da li grijeh kvari post?

 

U formalno-pravnom smislu grijeh na kvari post i nije predviđena nikakva sankcija za tu vrstu prekršaja. Međutim, u islamu pravo je usko povezano s moralom pa i onda kada je nemoguće izraziti pravnu sankciju za prekršaj moralne prirode. Postač će nastojati da temeljni princip posta, tj. sustezanje uopći, da dominira njegovim bićem na način da se kloni nepotrebnoga i suvišnog, odnosno da to stanje bude prisutno u njegovom govoru, gledanju, slušanju i ukupnom ponašanju. Ovo je nastojanje koje treba doseći ili ostvariti, ali, s druge strane, ne treba ni idealiz­irati ovakvu poziciju, jer se i pored sveg nastojanja može učiniti greška. Dakle, učinjeni grijeh ne kvari post, ali itekako umanjuje njegovu vrijednost do koje je iskrenom postaču itekako stalo. Naročito ako se svjesno uradi znajući da se posti i da je dotična radnja grijeh. Ovdje se svakako misli na manje grijehe, a kod velikih grijeha ne postavlja se pitanje ispravnosti posta nego pitanje pripadnosti islamu. U brojnim hadisima Božiji Poslanik, s.a.v.s., ukazao je na ovu anomaliju koja se zna desiti kod postača, da posti a da je sklon raditi nešto što ne priliči postu. Tako je rekao:„Ima mnogo postača koji od svoga posta imaju samo glad i žeđ“, ili: „Ko ne ostavi ružan govor i postupanje po njemu, ne treba ostaviti ni hranu ni piće svoje.“

 

Fidja

 

Za određena lica koja ne mogu postiti propisano je davanje fidije, što znači otkupa. Ovaj propis tiče se osoba koje prati trajno svojstvo nemogućnosti posta. Riječ je o dvije kategorije:

  1. Starac i starica koji su u takvom fizičkom stanju da ne mogu postiti zbog staračke iznemoglosti. Budući da je to trajno stanje onda oni nisu u mogućnosti napostiti propuštene dane ramazana zato što nema nade da se izne­moglom starcu i starici stanje popravi.
  2. Trajni bolesnik čija mu bolest ili terapija liječenja onemogućava da posti. Pod trajnom bolešću misli se na bolest za koju današnja medicinska nauka još nije našla li­jek, a ona je takve prirode, ili pak terapija za nju, da se u toku dana moraju konzumirati lijekovi i tvari koje prekidaju post. To znači da nije svaka trajna bolest ta koja onemogućava post jer se može postiti i pored postojanja mnogih hroničnih bolesti. Svojstvo trajnosti naglašava se da bi se reklo da je izgubio nadu u ozdravljenje pa time i da bi se moglo očekivati da će biti prilike da se propušteni dani naposte. Dijagnosticiranje trajne neizlječive bolesti koja sprečava post vrši se iskustvom koje ima bolesnik ili neko drugi, ili na osnovi konsultacija s liječnikom muslimanom koji poznaje islamske propise i zna koliko je post u islamu važan.

Fidja se daje siromasima kojima se može dati zekat. Visina fidje određuje se individualno i svako lice prema svom standardu vrši procjenu svoje jednodnevne ishrane. To dalje znači da se procjena visine davanja na ime fidje vrši prema standardu mjesta, odnosno države svoga stalnog boravka. Fidja je zamjena za svaki post koji je po sebi obavezan, kao što je post mjeseca ramazana i njegova nadoknada, te zavjetni post.

U slučaju da se radi o siromahu koji je i sam potreban tuđe pomoći, a dužan je dati fidju, udijelit će što može na ime fidje i moliti Dragog Allaha, dž.š., da mu to primi i da mu pomogne. Isto je i s keffaretom ako čovjek nije u stanju ispostiti šezdeset dana, a ujedno nije u materijalnoj mogućnosti nahraniti toliko siromaha. Kada iscrpi sve mogućnosti koje su mu na raspolaganju i ne mogne izvršiti niti jedan vid keffareta ili dati fidju, uradit će što može i nadati se da mu se Allah smiluje, jer „Allah nikoga ne opterećuje preko njegovih mogućnosti.“

 

Tekst preuzet iz knjige: „…MJESEC RAMAZANA POČINJE… – vodič kroz islamski post“, Grupa autora, Izdavač: Tugra, sarajevo, 2009. god.