Postite „da biste bogobojazni bili“

post_3„O vjernici! Propisuje vam se post kao što je propisan i onima prije vas, da biste bogobojazni bili.“ (El-Beqare, 183)

Svi ibadeti u islamu imaju svoj cilj i svoju svrhu, bez obzira da li nam je ona poznata ili nije. Kao što Uzvišeni Allah ništa nije stvorio bez svrhe, isto tako, On ništa nije propisao bez svrhe. Svaki propisani ibadet u islamu ima najmanje dvije funkcije: prva je regulisanje našega odnosa ili duga prema Uzvišenom Allahu, a druga je unaprjeđenje ili poboljšanje naših međusobnih odnosa. Naravno, Uzvišenom Allahu nije potreban naš ibadet – ibadet je potreban isključivo nama samima.

Poznato nam je da se neki ibadeti u islamu ne mogu obaviti samostalno već isključivo zajednički, džematile, kao što je npr. klanjanje džume ili bajram-namaza. Obavljenjem ovih ibadeta muslimani, pored regulisanja ličnog duga prema Allahu, dž.š., jačaju svoje bratske veze, snaže međusobnu ljubav i manifestiraju potrebno zajedništvo u vjeri i životu. On, Uzvišeni, stvorio je život i smrti i propisao nam ibadete kako bi nas iskušao ko će od nas biti bolji. Jedan od temeljnih ibadeta koji nas čini boljima u svakom pogledu jeste – post.

Svrha ili cilj ibadeta posta u islamu naznačen je u ajetu u kojem se post propisuje kao obavezna dužnost. A taj cilj jeste: le’allekum tetteqūn/ da biste bogobojazni bili.

Poznati mufessir i šehid Sejjid Qutb kada tumači ovaj ajet u svome tefsiru veli: „Na taj način ukazuje se veliki cilj posta. To je bogobojaznost. Bogobojaznost koja se budi u srcima ljudi dok izvršavaju ovu obavezu, predajući se Allahu u želji da ostvare Njegovo zadovoljstvo. Bogobojaznost čuva srca ljudi da ne pokvare post čak ni smijehom u mislima. Oni kojima se Kur’an obraća znaju šta znači bogobojaznost kod Allaha, znaju težinu bogobojaznosti. Bogobojaznost je cilj kome teže duše vjernika. Ovaj post je upravo i put koji vodi ka bogobojaznosti. Tekst Kur’ana uzdiše smisao bogobojaznosti pred očima vjernika, ukazuje na cilj i svjetlo do čega čovjek doseže putem posta.“ (U okrilju Kur’ana, 1/81-82)

Sama arapska riječi za post – sawm u sebi nosi dva značenja: značenje sustezanja i značenje odricanja. Značenje sustezanje ogleda se u tome što se čovjek tokom posta susteže od jela, pića, spolnog općenja i drugih uživanja za kojima čezne ljudska duša. A značenje odricanja počiva u tome da se tokom posta odreknemo griješnih misli, pogleda, govora i drugih djela koja nam kvare čistotu našega posta. Nemojmo misliti da se post sastoji samo od suzdržavanja od jela, pića i spolnog uživanja, jer potpuni post podrazumijeva suzdržavanje i odricanje svih tjelesnih organa od onoga što je nevaljalo i griješno.

Dakle, post je najbolje sredstvo da savladamo sami sebe, da kontrolišemo svoje strasti, a to je zaista nešto veliko. Davno je rečeno da je najveći junak onaj koji savlada samoga sebe. Muhammed, a.s., je rekao da je borba u savladavanju samoga sebe mnogo teža nego borba u ratu protiv neprijatelja. Najteže je sebe savladati i ukrotiti svoje strasti.

Zato je ramazanski post jedinstvena škola popravljanja i obnavljanja moralnih kvaliteta u kojoj se učimo kako obuzdati i pobijediti svoje strasti, pa i one koje su nam inače dozvoljene. Upravo se tu krije velika mudrost propisa posta: Onaj ko je u stanju da ostavi ono što mu je halal ili dozvoljeno, on će onda biti jači i spremniji da ostavi ono što mu je haram ili zabranjeno.

Čuveni učenjak Rešid Rida (Tefsiru’l-menar, 2/145) kada tumači riječi le’allekum tetteqūn / da biste bogobojazni bili kaže da upravo iz ovih riječi saznajemo razlog propisivanja posta i objašnjenje njegove najveće koristi i najviše mudrosti. Naime, post priprema postača za bogobojaznost prema Allahu, dž.š., tako što postač ostavlja svoje dozvoljene i prirodne strasti potčinjavajući se naredbi Uzvišenoga Allaha i nadajući se Njegovoj nagradi. Time on odgaja sebe da ostavi i zabranjene stvari te da bude strpljiv u njihovu nečinjenju. Stoga je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Post je pola strpljivosti.“ (Ibn Madže, Sunen, I, 555)

Početna forma ajeta o postu: O, vjernici! sugeriše da je ono što će uslijediti upućeno vjernicima koji se nadaju Allahovoj nagradi i koji se boje Njegove kazne. Također, ta forma obraćanja ukazuje na to da je poziv upućen onima koji žele da postanu bliski svome Gospodaru i koji vole svoga Gospodara, pa je Uzvišeni Allah htio da ih odlikuje nečim što je blisko i slično onima koji su Njemu najbliži, a to su meleci, koji ne jedu, ne piju i stalno su u pokornosti Njemu, i da ih, istovremeno, odvoji od onih koji ne vjeruju u Ahiret, ne nadaju se susretu sa Njime i ne boje se Njegove kazne. Stanje takvih Uzvišeni je usporedio sa stanjem stoke: „A oni koji ne vjeruju, oni se naslađuju i žderu baš kao što stoka ždere! A Vatra je njihovo stanište!“ (Muhammed, 12), dok je vjernicima poručio: „O vjernici, ako se vi Allaha budete bojali, On će vam sposobnost razlučivanja Istine od neistine podariti.“ (El-Enfal, 29)

Imam-i Gazali u svom velikom kitabu tajnu posta objašnjava na slijedeći način: „…Cilj posta je ukrašavanje jednom od osobina Uzvišenoga Allaha, tj. osobinom samedijjeta (‚Samodostatnosti‘), i slijeđenje meleka u u obuzdavanju strasti, koliko je to moguće, jer su meleci bezgriješni. Čovjek se nalazi na stepenu iznad životinje jer posjeduje svojstvo razuma koji prosvjetljava put slamanja strasti, a na stupnju ispod meleka, jer ga strasti obuzimaju, i on se bori protiv njih. Kad god osoba utone, preda se strastima, padne u svijet najnižih bića i približi se položaju životinja. A kad god potčini strasti, izdigne se u viši svijet, svijet ‚ilijjūna, stupanj meleka. Meleci su bliski Allahu, dž.š., pa ko ih slijedi i okiti se njihovim svojstvima bit će blizak dragome Bogu, poput meleka“ (Ihja‘ ‚ulumi’d-din, 2/99-100).

Pored svog primarnog cilja – bogobojaznosti, kojeg uvijek i prije svega trebamo imati na umu, ramazanski post ima i druge svoje ciljeve, npr. socijalni, zdravstveni, ali i mnoge druge fizičke i psihičke koristi, o čemu bi se moglo naširoko govoriti. Ovdje ćemo se zakratko osvrnuti samo na socijalni i zdravstveni aspekt posta.

Postom čovjek najbolje spoznaje nevolju koja pogađa siromaha u pogledu gladi i neimaštine te mu ta spoznaja pobuđuje osjećaj saosjećanja i samilosti prema siromašnima. „Post podsjeća čovjeka na gladne stomake siromaha“, veli jedan muslimanski učenjak. Isto tako, postom se spoznaje veličina islamske jednakosti, jer i siromah i bogataš, pismen i nepismen, bijeli i crni, poste u jednom mjesecu i iftare se u istom vremenu. Dakle, post nas na znakovit način podsjeća na jednakost ljudi pred Uzvišenim Allahom i u nama budi osjećaj najvećeg humanizma kojeg samo vjera može podariti. Zato je u nekim hadisima mjesec ramazan nazvan „mjesecom saosjećanja sa drugima“.

Danas je svakome poznato da post pozitivno utječe na ljudsko zdravlje. Nalazi medicinskih stručnjaci to i potvrđuju. Nas muslimane tome je podučio najveći učitelj čovječanstva, naš Poslanik, s.a.w.s., koji je rekao: „Postite bit ćete zdravi.“ (Taberani, Ewsat, VIII, 174)

Otuda post ne samo da ozdravljuje naše duše već i naša tijela. Poznati imam Ibn Qajjim ovako objašnjava utjecaj posta na ljudsko zdravlje: „Post na zadivljujući način utječe na čuvanje tijela i unutarnje snage. Post štiti od pokvarenosti koje uzrokuju nevaljale materije, koje u slučaju da prevladaju u organizmu loše utječu na njega. On pogoduje uklanjanju loših materija koje narušavaju zdravlje. Post čuva zdravlje srca i drugih organa vraćajući mu ono što mu je oduzela požuda. To je jedan od najboljih načina da se bude bogobojazan.“ (Zadu’l-me’ad, 2/29)

Dobro je znati ove kao i druge aspekte posta, ali najveća mudrost i vrijednost posta, prije i poslije svega, jeste da nas post čini bogobojaznijima te zato i postimo. Nikada ne zaboravimo da je post jedan od temelja ibadeta i ključ za djela koja nas približavaju našem Stvoritelju.

Svemogući Allahu, približi nas okrilju Svoje neizmjerne dobrote i milosti u danima posta blagoslovljenog mjeseca ramazana!