Vrijednosti i fadileti ramazana

RamadanSve ima svoj fadilet, svoju vrijednost, samo je treba prepoznati. Neke stvari i pojave imaju velike vrijed­nost i cijene, neke su manje vrijedne ili manje važne, nema nevažnih stvari i pojava. Na ljudima je da pre­poznaju vrijednosti stvari, pojava, ljudi, poslova itd. Sve što je Allah, dž.š., stvorio sa svrhom je stvorio i vrijednost mu podario. Među stvorenjima koja je stvo­rio napravio je razliku i po značaju i po vrijednosti i svemu je dao mjeru. Nikoga i ništa nije ostavio bez vrijednosti. Poslanik, a. s., je te vrijednosti prepoz­navao, preporučivao, o njima govorio i na njih upućivao. I kod uginulog magarca, pored kojeg je prolazio, poka­zuje na njegove lijepe zube. Muhammed, a.s., govori u kategorijama: dobar, bolji i najbolji, kada govori o poslovima ali i o ljudima: „Najčasniji ljudi su oni koji se najviše boje Allaha, dž.š., koji su svjesni Njegova stalnog prisustva.“ Ili: „Najbolji među ljudima su oni koji im najviše koriste.“ I kad se govori o poslanicima ističu se njihove odlike. „Neke poslanike je posebnim sposobnostima i vrijednostima počastio i na više ste­pene uzdigao.“ Sa Musaom, a.s., je govorio, Ibrahima, a.s., je uzeo za prijatelja, Muhammeda, a.s., za Svog miljenika. Poslanik, a.s., u brojnim hadisima ukazuje na najbolje ljude, mjesece, dane, trenutke u kojima su naše dove kabul, u kojima se treba više obraćati i moliti Allahu, dž.š. Ibni Katade kaže: „Allah, dž.š., je odabrao najbolje među stvorenjima. Tako je među melekima i ljudima odabrao poslanike, među mjeseci­ma svete mjesece i ramazan, među noćima Lejletu-l-­kadr…“

 

U čemu je prednost ramazana u odnosu na druge mjesece?

 

a) Objava Kur’ana

Po jednoj predaji koju bilježi Imami Ahmed a prenosi Vasil, i drugoj koju prenosi Džabir ibni Abdullah, kaže se da su sve predhodne objave Suhufi, Tevrat, Zebur, Indžil i Kur’an objavljene u mjesecu ramazanu. Ibni Murdevijje za sve kaže da su objavljene poslanicima odjednom, osim Kur’ana. Kur’an je objavljen odjednom ali na nama najbliže Nebo, u mjesecu ramazanu u noći Lejletul-kadr. S nama najbližeg Neba (semau ed-dunja ili bejtul-­izzeti) je objavljivan postepeno, prema potrebi, pri­likama i situacijama. „U mjesecu ramazanu je počelo objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudi­ma i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti – Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate – da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na pravi put, i da zahvalni budete.“ (El-Bekare: 185) U suri Kadr pobliže nam se objašnjava početak Objave i vrijednost te Noći, koja je označila prekretnicu ljudske povijesti, mišljenja i pogleda na život. Ako je ta Noć u mjesecu ramazanu, a jeste, kao što se vidi iz ajeta, onda je to najveća vrijednost kojom je odlikovan i vrijednovan ramazan u odnosu na druge mjesece. „Mi smo ga počeli objavljivati u noći Kadr.“(El­-Kadr: 1) Iz ovih ajeta se da jasno zaključiti da je objava Kur’ana, Muhammedu, a.s., počela u mjesecu ramazanu, u Noći Kadr, i da on jedino vodi pravom putu, te da donosi radosne vijesti vjernicima. „Ovaj Kur’an vodi jedinom ispravnom putu, i vjernicima koji čine dobre djela donosi radosnu wiest da ih čeka nagrada velika.“ (El-Isra: 9)

b) Post

„O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je bio propisan i onima prije vas, da biste se grijeha sačuvali, i to određen broj dana; a onaj od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana duguje. Onima koji ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da pos­tite.“ (E–Bekare: 183-184)

Mjesec ramazan je deveti mjesec u islamskom kalendaru. U njemu je objavljen Kur’an Časni i naređen post tokom cijelog mjeseca, od zore do zalaska sunca, onom ko ga dočeka u zdravlju, slobo­di i kod svoje kuće.

Propisani post u mjesecu ramazanu dodatni je ibadet u odnosu na druge mjesece, ibadet koji mije­nja naš ritam života, koji nas uči upornosti, izdržlji­vosti i priprema za sve vrste promjena, životnih, vremenskih, u kojima treba ostati stabilan i dosljedan musliman. Postom u mjesecu ramazanu zahvaljujemo Allahu, dž .š., na blagodati Objave, na posljednjoj Uputi kojom je zapečatio Svoje slanje poslanika i objava. Postom iskazujemo svoju posluš­nost Allahu, dž.š., i spremnost na mnogo veća odri­canja i žrtve. Post je naše tjelesno i duhovno čišće­nje, koje nema alternativu i kome se svesrdno radujemo. To je vrijeme našeg duhovnog zrenja i uzdizanja, jačanja i snaženja imana, karakternih osobina, brige o drugima i suosjećanja sa iznemo­glim, bolesnim, gladnim, zatočenim, jetimima itd. Samo u mjesecu ramazanu osjećamo tako snažne emocije prema drugima i njihovim potrebama. U hadisu Poslanik, a.s., kaže: „Post je štit, kao štit vojnika u borbi.“ Postač je ovdje opisan kao vojnik koji se duhovno naoružao, koji ima svoj nevidljivi pancir koji mu pomaže da se sačuva od svih vrsta neprijatelja, javnih ili prikrivenih, smišljenih, orga­niziranih ili iznenadnih napada. Samo oni koji poste mogu razumjeti značenje ovih Poslanikovih, a.s., riječi, jer se osvjedoče da su sačuvani tokom rama­zana od iskušenja i strelica šejtanskih. Šejtani su sputani i zatvoreni u danima ramazana, a post one­mogućava njihovo kretanje našim venama. Tome nas je naučio naš Poslanik, a.s., a i sami se osvjedo­čimo u ove istine tokom ramazana.

Muaz ibn Džebel prenosi da mu je Poslanik, a.s., rekao: „Hoćeš li da te uputim na vrata dobra?“ Rekao sam: „Da, Allahov Poslaniče.“ „Post je štit, a sadaka briše grijehe kao što voda gasi vatru“, odgo­vorio je.

Komentirajući ovaj hadis Džabir ibn Abdullah kaže: „Kada postite, postite svojim sluhom, vidom i jezikom od laži i drugih harama. Ne uznemiravajte komšije i budite dostojanstveni i smireni u danima posta. Nemojte da vam dani u kojima postite budu kao oni u kojima ne postite, jer Allah u hadisi-kud­siju kaže: „Post je Moj i Ja ću za njega posebno nagraditi.“

Posebnu ljepotu ramazana predstavljaju mladići i djevojke koji u punoj snazi i slobodi, prihvataju odri­canje od kratkotrajnih dunjalučkihi uživanja tokom ramazana, koja su im inače dozvoljena. Allah Uzvišeni poredi mladiće koji poste s melekima Svojim, pa kaže: „Mladiću, ti koji si ostavio strasti svoje radi Mene, ti koji Meni žrtvuješ mladost svoju, kod Mene si kao neki od meleka Mojih.“ U drugom hadisi-kud­siju veli: „Pogledajte Moga roba, meleki Moji, osta­vio je strasti svoje, slasti, jelo i piće zbog Mene.“

Smirenost, strpljivost i zadovoljstvo, kroz trplje­nje gladi, žeđi, kroz mnoga druga odricanja, dobiva puni smisao i vrijednost posta. Postom, također, snažimo i jačamo svijest o Bogu, našim obavezama i dužnostima koje zaboravimo tokom godine. Dešava nam se klasično osvješćenje, buđenje i preporod.

Neki ljudi iz opravdanih razloga ne mogu postiti, ali bez obzira na to neće javno i na ulici jesti, piti i pušiti. Ima jedna sufijska priča čija je poruka ova: Ako grijeh radiš javno, i tebe de Bog javno izvrgnuti ruglu. Kadli-tadli! Ali ako si spram grijeha ikoliko oprezan, pa ga činiš, ali daleko od očiju javnosti, Bog će u tebi razbuditi otpor spram grijeha, i neće te za njega kazniti!

c) Zekatul-fitr (vitre)

„Daj bližnjem svome pravo njegovo, i siromahu, i putniku namjerniku, ali ne rasipaj mnogo, jer su rasipnici braća šejtanova, a Šejtan je Gospodaru svome nezahvalan. A ako moraš da od njih glavu okreneš, jer i sam od Gospodara svoga milost tražiš i njoj se nadaš, onda im bar koju lijepu nječ reci. Ne drži ruku svoju stisnutu, a ni posve otvorenu – da ne bi prijekor zaslužio i bez ičeg ostao.“ (EI-Isra: 26-29)

Allah, di.š., je propisao kao strogu obavezu – farz, davanje i izdvajunje iz stečene imovine 2,5% na jedan nisab koji se utvrđuje svake godine. Dakle, svaki musliman i muslimanka koji su tokom godine uštedjeli jedan nisab dužni su dati zekat. Zekat predstavlja čišćenje, osiguravanje i čuvanje imovine, sticanje Allahova zadovoljstva i liječenje od škrtosti. On se u principu daje za obrazovne institucije islamske zajednice – medrese i fakultete. „Uzmi od njihove imovine zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim učiniš .“ (Et-Tevba: 103)

Poslanik, a.s., je propisao i obavezao muslimane da u mjesecu ramazanu, daju od svog imetka zekatul-fitr (vitre) za druge koji su potrebni, pojedince institucije. Vitre se daju na svaku osobu pojedinačno, pa i na tek rođeno dijete. Visina vitara određuje se prema standardu svake osobe, tj. prema količini hrane koju pojede u toku dana. Kako, uz tjelesnu žrtvu koju iskazujemo kroz post, tako i materijalnu žrtvu koju iskazujemo kroz davanje vitara, a najčešće i zekata u danima posta, upotpunjujemo svoju poslušnost i predanost Allahu dž.š., osjećamo i preživljavamo stanje gladnih, slabih i nemoćnih. To je vrijeme naše pobjede, pobjede dobra, pobjede nad nefsom i šejtanom koji nas opterećuje i zavarava ovozemnim ljepotama nauštrb i štetu duhovnih uspona. Sam Poslanik je bio pun osjećaja i emocija u danima ramazana i zbog toga bio posebno darežljiv i dobročinitelj. Vitrima čuvamo i osiguravamo osobe za koje dajemo vitre, te čistimo svoj post od eventualnih propusta i nedostataka. Vitre su uvjet da Allah dž.š. primi naš post, jer Poslanik a.s. kaže: „Post stoji između nebesa i zemlje dok se ne daju vitre.“

Oni koji uskraćuju zekat, vitre i sadaku – pravo potrebnima, i ne dijele od imetka kojim su počašćeni, misle da je to nije dobro za njih i da im neće uvećati imovinu. Ne, u toj imovini nema bereketa niti slasti uživanja u njoj. Allah kaže: „Neka oni koji šktrare u onom što im Allah iz obilja Svoga daje, nikako ne misle da je to dobro za njih; ne, to je zlo za njih. Na Sudnjem danu biće im o vratu obješeno ono čime su škrtarili, a Allah će nebesa i Zemlju naslijediti. A Allah dobro zna ono što vi radite.“ (Ali-Imran: 180)

d) Iftari

Poslanik, a.s., je rekao: „Ko drugog pozove na iftar bit će mu oprošteni grijesi, bit će sačuvan od vatre džehennema i imat će nagradu jednaku nagradi postača kojeg je pozvao na iftar, bez ikakvog umanjivanja vlastitih nagrada.“ „Allahov Poslaniče, među nama ima i onih koji to nisu u mogućnosti“ – rekoše ashabi. Na to im Allahov Poslanik reče: „Allah će nagraditi svakog od vas navedenom nagradom ko postača iftari makar sa hurmom, čašom mlijeka jednim gutljajem vode.“

Najljepši trenuci u našim dječačkim životima jesu kandilji – svjetla na munarama. Dugo i nestrpljivo iščekivanje kada će se upaliti, koliko još ima, jesu se čini najinteresantnijim i nezamjenljivijim trenucima u ramazanu. Ko nije doživio te trenutke paljenja kandilja, pucanja topa ili iščekivanje iftara za punom sofrom, puno je propustio u svom životu. I sam Poslanik, a.s., se radovao tim trenucima, te kao poruku ostavio da se za druge pripremaju iftari. Iftari su prilika da se pomire oni koji su posvađani, da se oprosti i zaboravi nanesena uvreda. Iftari su porodične smotre, mehabet i druženja svih uzrasta i generacija, koji ostavljaju nezaboravan i neizbrisiv pečat u svakom pogledu. Vrijeme otuđenosti, materijalnog nadmetanja, nemoralnog ponašanja, zahtijeva sve više ovakvih prilika i formi porodičnog okupljanja koja će pomoći očuvanju porodice i džemata.

Muhammed, a.s., je za vjernike postače kazao da imaju dvije radosti u ramazanu:

1. iščekivanje iftara

2. susret s Bogom Dragim na Sudnjem danu

Poučio nas je također da su dove u iftarski vakat kabul. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: „Trojici neće biti odbijene dove: postaču dok se iftari, pravednom vladaru i dova onoga kome je učinjena nepravda, nasilje. Allah njihove dove uzdiže na nebo i otvara im nebeska vrata govoreći: ‚Tako mi Moje veličine i moći, pomoći ću vas i uslišati vaše dove makar i poslije dužeg vremena.’“

e) Teravija

Nesai bilježi da je Poslanik, a.s., rekao: „Allah vam je propisao post, a ja sam vam odredio da noći provodite u ibadetu. Pa ko bude postio i noći u ibadetu provodio vjerujući i računajući na Allahovo zadovoljstvo i nagradu, bit će mu oprošteni grijesi kao na dan kada ga je majka rodila.“

Noćni ibadet u ramazanu je i teravija. Teravija ima dvadeset rekata kao ni jedan obavezni, farz-namaz. Od tih dvadeset može se klanjati osam, deset, dvanaest itd., ali je svakako bolje klanjati svih dvadeset, kako to mi u Bosni i Hercegovini, uglavnom, činimo. Ramazan naprosto mobilizira sve, samo na različite načine. To svjedoči veliki broj klanjača u džamijama, učača i slušalaca naših muk­abela. U našoj bosanskoj tradiciji se posebno poštuje i posjećuje džamija na teraviji. Ti prizori dolaska i odlaska muslimana na teraviju djeluju impresivno i zadivljujuće. Prošle godine sam bio u ramazanskoj posjeti povratničkom naselju, džematu Lišnja – Prnjavor, na području Banjalučkog muftijstva, gdje je dolazak i odlazak iz džamije bio impresivan. U selo se vratio život, čak i u te kasne sate. Oni su svjedočili da je povratak moguć, da ih džamija zbližava i daje sigurnost, jer tamo gdje se napravi džamija postoji minimum ljudskih i vjerskh sloboda. Za razlog što je ovo ovako dobro treba posebno pohvaliti muftiju banjalučkog Edhema ef. Čamdžića i imame sa muftijstva, a posebno one imame koji su se vratili u svoje džemate sa svojim džematlijama nakon agresije. Islamska zajednica ih je nepravedno zapostavila. Predlagao sam da se tim imamima da posebno priznanje i specijalna nagrada, jer su to pravi misionari i borci za ljudska i vjerska prava.

Sve navedene vrijednosti ramazana zbližavaju ljude. Vrijeme u kojem mi živimo, civilizacijska dostignuća koja koristimo otuđila su ljude jedne od drugih i dehumanizirala. U utrci da se dostigne neko drugi, da se dosegne obilje, komoditet i komfor, zaboravljene su duhovne vrijednosti bez kojih nema života. Zaboravljeni su roditelji, rodbina, komšije, prijatelji tako da sve više imamo osjećanje apsurda, usamljenosti, otuđenosti i besciljnosti. Ljudi su jedan od drugog, nažalost, odvojeni betonskim zidom koji sprečava svako strujanje dobra i ljubavi. Ramazan, iftari, teravija, post – mijenjaju tu sliku i odnos prema životu. Zato, koristimo tu Allahovu blagodat, taj snažan doživljaj vjere i Allahovu bliz­inu za sretan i hairli život na dunjaluku i ahiretu.

 

(Poglavlje iz knjige: VJERA JE NADA I SIGURNOST, Autor: Ferid Dautović, Izdavač: Connectum, Sarajevo, 2009. god.)