Fikhski propisi o imamu i mujezinu

muezinO vrijednosti namaza u džematu govore brojni poslanikovi hadisi, od kojih je najpoznatiji onaj u kojem se navodi da je namaz u džematu vredniji od samostalnog namaza dvadeset i sedam puta. Obavljanje namaza u džematu smatra se sastavnim dijelom Upute s kojom je došao Allahov Poslanik, s.a.v.s.

Islamska pravna nauka (fikh) je, na temelju Kur’ana, a.š., sunneta Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i prakse ashaba, r.a., detaljno razradila propise koji se odnose na obavljanje namaza u džematu. Glavnina tih propisa odnosi se na imama, odnosno lice koje predvodi namaz u džematu, i muktedija, odnosno osoba koje slijede imama.

Cilj ovog rada jeste da pregledno i koncizno prezentuje fikhske propise o imamu, slijeđenju imama u namazu i mujezinu. U obradi ove teme rukovodili smo se njenom praktičnom važnošću. Naime, naznačene propise treba primjenjivati u svakodnevnoj džematskoj praksi, čemu je pretpostavka, svakako, njihovo dobro poznavanje. Time se izbjegavaju mnoge nedoumice i polemike o džematu, o (ne)ispravnosti postupanja imama ili pojedinih džematlija u namazu i u vezi s namazom.

S obzirom na značajan broj Poslanikovih predaja u kojima se govori o vrijednostima ezana, kao oglasa o nastupanju namaskog vremena i poziva na pristupanje džematu, teoretičari islamskog prava su iscrpno tretirali sve one elemente koji čine dio Poslanikove Tradicije vezane za ezan, kako bi se, njihovom realizacijom u džematskoj praksi, postigle te vrijednosti.

 

I. PROPISI O IMAMU

 

Pojam imameta i uvjeti za imama

 

Riječ imam nosi u sebi sljedeća značenja: vođa, prvak, vladar, predvodnik u namazu, uzor, primjer i dr. Pojam imameh označava službu imama, predvodništvo i rukovodstvo.[1] U fikhskoj literaturi se govori o dvije vrste predvodništva, velikom i malom.

Veliko predvodništvo (imameh kubra) podrazumijeva funkciju vjerskog i političkog poglavara muslimana. Tzv. malo predvodništvo (imameh sugra) podrazumijeva predvođenje u namazu, odnosno vezivanje namaza muktedije[2] za namaz imama.[3]

Opći uvjeti koje osoba koja predvodi namaz mora ispunjavati jesu sljedeći:

  1. pripadnost islamu (islam);
  2. duševno zdravlje (‘akl);
  3. punoljetstvo (bulug): nije dozvoljeno u hanefijskom mezhebu da punoljetna osoba klanja namaz za maloljetnom, jer je punoljetnom licu namaz obaveza dok maloljetniku nije. Dokaz za navedeni propis jeste predaja koju prenose Abdullah ibn Mes‘ud i Ibn Abbas, r.a.: “Dječak ne može biti imam dok ne postane punoljetan.”;[4]
  4. muški spol (zukureh): nije ispravno da muškarac klanja za ženom farz-namaz niti nafilu. Međutim ako džemat sačinjavaju isključivo ženska lica, namaz može predvoditi jedna od njih.

Mesbuk ne može biti imam drugom licu.[5] Radi se o situaciji kada osoba A pristigne u džemat sa zakašnjenjem, pa nakon što imam preda selam, ustane da naklanja propuštene rekate. U takvoj situaciji ne bi bilo ispravno da osoba B, tj. novo lice koje nije stiglo u džemat pristupi da klanja za osobom A kao imamom. Predvoditi namaz ne može, također, lice koje je već klanjalo dotični namaz u svojstvu imama. Ovo pravilo važi za farz-namaze.

 

Povezanost namaza imama i muktedije

 

Samo pristupanje džematu za muktediju znači da on svoj namaz vezuje za namaz imama. Dakle, povezanost imamovog i namaza muktedije bitno je obilježje namaza koji se obavlja u džematu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Imam je garant (damin), a mujezin je povjerenik (mu’temen).”[6] Imam je, dakle, onaj koji vodi računa o ispravnosti svog i namaza onih koji klanjaju za njim.

Prema tome, ukoliko bi se kod imama javila određena okolnost koja kvari namaz (npr. gubljenje abdesta) prije nego što sam donese početni tekbir ili u momentu kada muktedije donose taj tekbir, ona bi učinila nevaljanim i imamov i namaz muktedija.

Ako muktedija klanja za imamom, a zatim, po završetku namaza, sazna da je imam klanjao bez abdesta ili u džunup stanju, ponovit će namaz.[7]

Međutim ukoliko se u toku namaza kod imama javi određena okolnost koja kvari namaz, odnosno ako imam ne upotpuni sve namaske uvjete (šurutu-s-salah) i sastavnice (erkanu-s-salah), imamov namaz će biti pokvaren, ali ne i namaz muktedija. Ipak, ovo pravilo važi samo u slučaju da muktedije ne znaju za okolnost koja kvari namaz, odnosno izostanak nekog od uvjeta ili sastavnih dijelova namaza. Ako pak imam obavijesti muktedije o okolnosti koja kvari namaz, a koja se desila u toku namaza, oni su dužni ponoviti namaz.[8]

 

Imamovo učenje u namazu

 

Većina pravnika smatra da imam donosi početni tekbir nakon što se završi učenje ikameta i poravnaju safovi. Naime, Enes, r.a., kaže u jednoj predaji: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., okrenuo se prema nama prije nego što je izgovorio početni tekbir, pa je rekao: ‘Ispravite svoje safove i dobro se zbijte jedan uz drugog! Ja vas vidim iza svojih leđa.’”[9]

Međutim hanefijski pravnici preporučuju da imam donese početni tekbir nakon što mujezin prouči kad kameti-s-salah (nastupio je namaz), odnosno prije završetka samog ikameta. Ovakav zaključak izveden je na osnovu tumačenja predaje Bilala, r.a., u kojoj on prenosi da je učio ikamet Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa mu je kazao: “Allahov Poslaniče, nemoj me preticati sa amin.” Predaja upućuje na to da je Poslanik donosio tekbir prije nego što je Bilal dovršavao ikamet.[10]

Dajemo prednost stavu većine fekiha iz praktičnog razloga što je neophodno da imam, prije početka namaza, skrene pažnju džematu na važnost ravnanja i popunjavanja safova. Jedno od bitnih obilježja namaza u džematu jeste to da imam preuzima na sebe obavezu učenja na kijamu u odnosu na muktedije. Džabir ibn Abdullah, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko bude imao imama, doista je imamovo učenje njegovo učenje.” (Men kane lehu imamun, fe kira’etuhu lehu kira’eh).[11] Preostale sastavne dijelove namaza, početni tekbir (tekbiretu-l-iftitah), stajanje (kijam), pregibanje (ruku‘), spuštanje na tlo (sedžde) i sjedenje (tešehhud), dužni su izvršiti i imam i muktedije. Imam uči naglas fatihu i suru, odnosno dio sure na džuma-namazu, bajram-namazima, sabahu i prva dva rekata noćnih namaza. U dnevnim namazima i dženaza-namazu imam uči u sebi.

U fikhskoj literaturi razmatra se i pitanje da li imam izgovara dovu amin kada završi sa učenjem fatihe, ili to čine samo muktedije. Većina pravnika smatra da imam treba izgovarati riječ amin, a svoj stav temelje na hadisu Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: “Kada imam (poslije učenja fatihe u namazu) rekne amin, i vi tako recite, jer ko to izgovori, njegovo amin je poput amin meleka, a osim toga bit će mu oprošteni prethodni grijesi.”[12]

Ukoliko se desi da imam izostavi prilikom učenja određeni ajet ili dio ajeta, dopušteno je muktediji da ga podsjeti.

 

Zamjena imama u toku namaza (istihlaf)

 

Može se dogoditi da imam izgubi abdest ili pak ne bude u stanju da nastavi učenje na namazu. U tom slučaju, dopuštena je zamjena imama u toku samog namaza. Imam će se povući iz mihraba i dati znak (išaret) nekome da ga zamijeni. Čak i u slučaju da imam ne dadne znak nekom od muktedija da ga zamijeni ukoliko on ne bude više sposoban da predvodi džemat, jedan od njih može preći pred džemat i nastaviti predvođenje namaza. Zbog toga je dobro da iza imama klanja neko ko je u stanju da ga zamijeni po potrebi.

U slučaju da imam ne bude u stanju, zbog bolesti, nastaviti klanjati u stojećem položaju, sjest će i tako dovršiti namaz. U tom slučaju nema potrebe za zamjenom (istihlaf).

Na mogućnost zamjene imama u toku namaza upućuje sljedeći hadis. Sehl ibn Se‘ad prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ušao kod Benu Amra ibn Avfa da ih izmiri. Nastupilo je vrijeme namaza pa je mujezin došao kod Ebu Bekra i pitao ga: “Hoćeš li klanjati ljudima pa da proučim ikamet?” Rekao je: “Hoću.” I klanjao je Ebu Bekr. Stigao je Poslanik, s.a.v.s.,, a ljudi su bili u namazu. On je prišao i stao u saf, pa su ljudi počeli pljeskati rukama. Ebu Bekr se nije okretao, ali nakon što su ljudi pojačali pljeskanje, okrenuo se i vidio Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Poslanik, s.a.v.s., pokazao mu je da ostane na mjestu. Tada Ebu Bekr podiže ruke i zahvali Allahu na tome što mu je Poslanik, s.a.v.s., to naredio. Zatim se Ebu Bekr povratio dok se nije poravnao sa safom, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., prešao je naprijed i klanjao. Nakon što je završio reče: “Ebu Bekre, šta te je spriječilo da nastaviš nakon što sam ti pokazao?” Ebu Bekr odgovori: “Ne dolikuje sinu Ebu Kuhafe (tj. njemu) da klanja ispred Allahovog Poslanika.”[13]

 

II. PROPISI O SLIJEĐENJU IMAMA U NAMAZU (KUDVEH)

 

Vrste muktedija

 

Postoje tri kategorije osoba koje klanjaju namaz za imamom: mudriklahik mesbuk.

Mudrik je lice koje klanja za imamom cijeli namaz.

Lahik je lice koje stupi u namaz zajedno sa imamom, ali, zbog određenih okolnosti (npr. gubljenja abdesta), propusti jedan ili više rekata. Ovo propuštanje dijela namaza, makar se i dotično lice privremeno udaljilo iz džemata (npr. radi mijenjanja abdesta), ne utječe na njegovo svojstvo muktedije. Lahik će, nakon ponovnog stupanja u namaz, nastaviti da klanja ondje gdje je istupio iz namaza, stojeći na kijamu ono vrijeme koje je potrebno da se prouče tri kur’anska ajeta. Dakle, on neće učiti ono što imam uči na kijamu. Ako lahik stigne imama, nastavit će slijediti ga; u suprotnom, sam će dovršiti namaz. Vodeći računa o ovim pravilima,lahik zadržava vrijednost namaza obavljenog u džematu.[14]

Mesbuk je lice koje zakasni na jedan ili više rekata u džematu. Njegovo uključivanje u namaz i daljnji postupci uvjetovani su vrstom namaza i dijelom namaza u kome se nalazi imam.[15] Mesbuk će propušteni dio namaza nadoknaditi nakon što imam preda selam. Pri tome će, za razliku od lahika, obaviti učenje na kijamu (kira’eh).

Strogo je pokuđeno (mekruh tahrimenmesbuku da ustane i naklanjava propuštene rekate prije nego što imam preda selam, osim u određenim situacijama, kao, npr., kada je namasko vrijeme na isteku ili se radi o licu koje ima svojstvo sahibi-uzura (osoba koja nije potpuno zdrava i ima određenu fiziološku potrebu). Ako bi se desilo da imam, nakon predavanja selama, počne činiti sehvi-sedždu[16] zbog određenog propusta u namazu, a lice koje je zakasnilo u džemat (mesbuk) je već ustalo da naklanjava propušteni dio namaza, vratit će se i učiniti sehvi-sedždu zajedno sa imamom.

 

Uvjeti slijeđenja imama (kudveh) u namazu

 

Da bi slijeđenje imama u namazu bilo valjano, potrebno je ispuniti slijedeće uvjete:

  1. Namjera (nijjet) da se slijedi imam u namazu. Muktedija treba da zanijeti prije početnog tekbira ili prilikom njegovog izgovaranja da će namaz klanjati za određenim imamom. Sam nijjet ne mora biti izgovoren, dovoljno je da ga muktedija ima u svijesti. Ukoliko namjera (nijjet) izostane, namaz muktedije će biti pokvaren, bez obzira na slijeđenje imama u namazu. Ispravnost džemata, prema mišljenju većine pravnika, nije uvjetovana time da imam donese nijjet o predvođenju namaza, ali jeste uvjet da sam imam postigne vrijednost namaza u džematu, jer je pravilo u fikhu da se djela vrednuju prema namjerama.[17] Međutim hanefijski pravnici smatraju da je nijjet imama o predvođenju namaza uvjet za ispravnost slijeđenja imama u namazu od strane ženskih lica.
  2. Da imam i muktedija obavljaju isti namaz. Pravilo je da muktedija stupa u džemat sa namjerom (nijjet) da klanja onaj namaz koji klanja imam. Otuda, osoba koja hoće klanjati obavezni (fard) namaz ne može klanjati za osobom koja obavlja dobrovoljni namaz (nafilu). Isto tako, osoba koja klanja jedan farz-namaz ne može klanjati za osobom koja obavlja drugi farz-namaz (npr. ne može se propušteni podne-namaz naklanjavati u džematu za imamom koji klanja ikindija-namaz). Međutim osoba koja klanja nafilu može klanjati za osobom koja obavlja farz-namaz, jer je ovdje riječ o zasnivanju slabijeg na jačem (farz-namaz ima svakako prednost u odnosu na nafilu). Izuzetak predstavlja klanjanje teravih-namaza za imamom koji klanja farz-namaz. Takvo što nije dopušteno zbog posebnosti teravih-namaza u odnosu na druge nafile.
  3. Da se imam nalazi ispred muktedije. Većina pravnika smatra da peta kod muktedije ne bi trebala biti ispred imamove pete; u protivnom, namaz muktedije neće biti ispravan. Ovaj stav se temelji na hadisu Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: “Imam je postavljen da bi ga slijedili”, kojim je Buharija naslovio jedno poglavlje u svojoj hadiskoj zbirci.[18] U slučaju da se muktedija nalazi ispred imama, morao bi se okretati u namazu, kako bi slijedio imama. Dopušteno je da muktedija klanja pored imama, ali je pokuđeno (mekruh).
  4. Da imam i muktedija klanjaju na istom mjestu. Slijeđenje imama nije valjano ukoliko se između imama i muktedija nalazi put kojim prolaze automobili, rijeka kojom može ploviti manji čamac ili saf žena bez pregrade, što se temelji na predaji Omera, r.a. U slučaju da dva dijela džemata povezuju safovi ljudi koji klanjaju na cesti, kao što se, npr., dešava u dva časna harema (u Mekki i Medini), ne dovodi se u pitanje ispravnost slijeđenja imama od strane muktedija koji su od džamije odvojeni cestom. Džamija se smatra jednim mjestom, tako da pregrade koje postoje u njoj nisu prepreka klanjanju za imamom, kao u slučaju kada imam klanja u džamiji, a klanjači na sofama. Naravno, u ovom slučaju je pretpostavka da muktedije čuju imama izravno ili pomoću ozvučenja, odnosno da jedan od njih čuje imama i prenosi ostalima tekbire koje izgovara imam.
  5. Da muktedija prati imama. Dokaz za ovaj uvjet jeste predaja u kojoj Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Imam predvodi namaz i treba ga slijediti. Kada izgovori tekbir, izgovorite ga i vi, kada učini sedždu, i vi je učinite; kada ustane, ustanite i vi, a kada izgovori: Semi‘allahu li men hamideh, vi recite: Rabbena ve leke-l-hamd. Ako imam klanja sjedeći, tako klanjajte i vi!”[19] Prema tome, muktedija je dužan da slijedi imama u namaskim farzovima i vadžibima. Stoga, ako bi muktedija, npr., obavio ruku‘ sam, ne slijedeći imama, obavezan je nadoknaditi rekat u kome nije slijedio imama, nakon što imam preda selam. Ukoliko to ne učini, namaz muktedije je pokvaren. Ako muktedija krene na ruku‘ ili podigne glavu sa ruku‘a ili sedžde prije imama, dužan je vratiti se u prethodni položaj i ponoviti pokret slijedeći imama. Ako ne postupi na taj način, njegov namaz će biti neispravan.[20] Ako u trenutku slijeđenja imama muktedija izvršava neki namaski vadžib, dovršit će ga, a zatim nastaviti slijediti imama. U ovom slučaju muktedija ne napušta slijeđenje imama, nego ga samo odgađa. Primjer takve situacije jeste kada imam ustane na treći rekat, prije nego što je muktedija dovršio učenje tešehhuda na prvom sjedenju, koji je vadžib. Muktedija se također često može naći u situaciji da imam preda selam prije nego što je on dovršio učenje na posljednjem sjedenju u namazu. U tom slučaju muktedija će dovršiti učenje tešehhuda (ali ne i salavata i dova, jer su oni sunnet) a zatim predati selam. Muktedija nije dužan slijediti imama u sljedećim slučajevima: a) kada imam donese tekbir više na bajram-namazu ili dženazi i  b) kada imam, iz zaborava, ustane na kijam nakon posljednjeg sjedenja u farz-namazu. U tom slučaju muktedija će sugerisati imamu da je pogriješio. Ako se imam tada vrati na sjedenje, učinit će sehvi-sedždu i završiti namaz. Ako pak imam učini i sedžde tog dodatnog rekata, muktedija će sam predati selam. Ukoliko se desi da imam i muktedije ustanu na dodatni rekat prije nego što su obavili posljednje sjedenje te učine i sedžde tog rekata, njihov namaz će biti pokvaren i morat će ga ponoviti.
  6. Hanefijski pravnici postavljaju dodatni uvjet da se vodi računa o redoslijedu safova (tertibu-s-sufuf) u džematu. Naime, Poslanikov je sunnet bio da se safovi u džematu formiraju sljedećim redoslijedom: muškarci, zatim muška djeca, pa žene. Hanefije smatraju da je ovakav raspored između muškaraca i žena farz.[21] Posljedica ovog stava jeste hanefijsko pravilo da će žensko lice koje stane u namazu pored muškarca ili ispred njega pokvariti namaz tom muškarcu. Ukoliko se jedno žensko lice nalazi u safu muškaraca, pokvarit će namaz jednom muškarcu sa desne strane, jednom sa lijeve strane i jednom iza nje. Dvije žene kvare namaz jednom muškarcu sa njihove desne strane, jednom sa lijeve i dvojici iza njih i tako redom. Međutim ovo pravilo je uvjetovano sljedećim: (a) da se radi o osobi koja ima sedam ili više godina (mumejjiza) budući da se sa njom može klanjati namaz u džematu, (b) da se radi o duševno zdravoj osobi kojoj je namaz obaveza, (c) da se radi o namazu sa svim njegovim sastavnim dijelovima, uključujući ruku‘ i sedžde (što nije slučaj kod dženaze), (d) da su u svojstvu mudrika ili lahika u namazu, što znači da su stupili u džemat zajedno sa imamom; žensko lice koje stane pored ili ispred muškarca u momentu kada on, kao mesbuk, naklanjava rekate koje je propustio, neće pokvariti njegov namaz, (e) da se između muškaraca i ženskog lica ne nalazi pregrada, (f) da klanjaju okrenuti u istom pravcu i (g) da muškarac ne zatraži od ženskog lica da se pomakne iza njega; ako bi zatražio od nje da se pomjeri nazad, a ona to ne učini, bit će pokvaren njen namaz, ali ne i njegov i on nije obavezan da se pomjeri ispred nje.[22]

 

Položaj imama i muktedija

 

Uzajamni položaj imama i muktedija u namazu razlikuje se u sljedećim situacijama:

  1. Ako imam klanja namaz sa jednim muktedijom, postavit će ga sa svoje desne strane.
  2. Ako džemat čine, pored imama, muškarac i žena, muškarac će stati pored imama, a žena iza njih.
  3. Ako džemat čine, pored imama, dvojica ili više muškaraca, oni će stati iza imama. U slučaju manjka prostora, imam može stajati i na sredini safa, između dvojice muktedija.
  4. Ako džemat čine samo žene, ona žena koja predvodi namaz klanjat će na sredini prvog safa, bez isticanja naprijed.[23]

Postavlja se pitanje: da li je ispravan namaz osobe koja klanja sama u džamiji, iza formiranih safova? Većina pravnika smatra da je namaz te osobe ispravan, ali je, ipak, pokuđeno (mekruh) tako obavljati namaz. Naime, od Enesa ibn Malika, r.a., prenosi se da je rekao: “Vjerovjesnik, s.a.v.s., mene i jedno siroče postavio je da klanjamo iza njega, a moju majku Ummu Seleme da klanja iza nas.” Hadis upućuje na to da je Ummu Selema klanjala sama iza safa u kome su se nalazili Enes ibn Malik i spomenuto siroče. Hadis u kojem Vabisah ibn Mi‘bed prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., vidio nekog čovjeka kako klanja sam, iza safa, pa mu je naredio da ponovi namaz, jer “nema namaza onaj ko klanja sam iza safa” (la salate li munferidin halfe-s-saff) hanefijski pravnici tumače na način da osoba koja postupa tako neće postići punu vrijednost namaza u džematu. Pri tom, povlače paralelu sa značenjem hadisa u kome Poslanik, s.a.v.s., kaže da “nema namaza u prisutnosti jela” (la salate bi hadreti-t-ta‘am), odnosno da se tada može odgoditi namaz dok se ne ruča.[24]

 

III. PROPISI O EZANU, MUJEZINU I IKAMETU

 

Pojam, utemeljenost i vrijednost ezana

 

Riječ ezan jezički znači oglas ili poziv. U terminološkom smislu, ezan je oglas o namaskom vremenu određenim riječima. Ezan ima svoje utemeljenje u tekstu Kur’ana i sunneta. Uzvišeni Allah kaže: O vjernici, kada se u petak na molitvu pozove, kupoporodaju ostavite i pođite molitvu obaviti; to vam je bolje, neka znate![25]

Postoje brojni hadisi koji govore o ezanu. U jednom od njih Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Kada nastupi namaz, neka vam neko prouči ezan, a u namazu neka vas predvodi najstariji među vama”[26]

Ezan u sebi nosi veliku vrijednost i nagradu za mujezina, na što upućuje hadis u kome Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Kada bi ljudi znali kakve su vrijednosti u pozivu na namaz i u prvome safu, oni bi – kad to ne bi mogli postići na drugi način osim bacanja kocke – bacali kocku za to.”[27]

Ezan je pritvrđeni sunnet (es-sunnetu-l-mu’ekkede) kod pet dnevnih namaza i džume za muškarce, dok je za žene pokuđen (mekruh). Ezan se ne uči kod obavljanja vitr-namaza, bajram-namaza, dženaza-namaza i nafila.

 

Uvjeti za ezan

 

Uvjeti za učenje ezana jesu sljedeći:

  1. Nastupanje namaskog vremena. Budući da je ezan obavijest o nastupanju namaskog vremena, nije ispravno da ga mujezin uči prije toga. Ukoliko bi to greškom učinio, ezan treba ponoviti.
  2. Učenje ezana na arapskom jeziku.
  3. Da ezan čuje dio džemata, ako ga ne uči pojedinac (munferid) koji će klanjati sam.
  4. Poštivanje redoslijeda riječi u ezanu, slijedeći u tome sunnet Allahovog Poslanika, s.a.v.s.[28]
  5. Da ezan uči jedna osoba; nije ispravno da jedan mujezin uči jedan dio ezana, a drugi mujezin drugi dio ezana.
  6. Hanefijski pravnici smatraju strogo pokuđenim (mekruh tahrimen) da ezan uči osoba koja ne ispunjava sljedećeuvjete: duševno zdravlje, muški spol, starosna dob iznadsedam godina (temjiz), dok pravni teoretičari malikijske,šafijske i hanbelijske škole smatraju da se ovdje radi o uvjetimaispravnosti ezana.[29]

 

Sunneti ezana i pokuđene radnje (mekruhat) prilikom njegovog učenja

 

Sunneti koji se tiču načina učenja ezana jesu sljedeći:

  1. Da mujezin ezan uči povišenim i melodičnim glasom, jer je cilj ezana da se ljudi obavijeste o nastupanju namaskog vremena i njihova srca pridobiju za dolazak u džemat.
  2. Da mujezin ezan uči polahko, praveći pauzu između rečenica, za razliku od ikameta kojeg je sunnet učiti brzo.
  3. Da se mujezin, prilikom učenja ezana, okrene prema Kibli, jer su tako činili i mujezini Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Pri izgovaranju riječi hajje ‘ale-s-salah (dođi na namaz) mujezin će okrenuti glavu na desnu stranu, dok će, pri izgovaranju riječi hajje ‘ale-l-felah (dođi na spas) okrenuti glavu na lijevu stranu.
  4. Da mujezin ezan uči stojeći na munari ili povišenom mjestu.
  5. Da mujezin, prilikom učenja ezana, stavi prste u uši.
  6. Da se ezan prouči na početku namaskog vremena, kako bi se ljudi pripremili za obavljanje namaza.[30]

Svojstva koja mujezin, shodno sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,, treba da posjeduje jesu sljedeća:

  1. Da je duševno zdrav, punoljetan i muškarac.
  2. Da je pošten i bogobojazan.
  3. Da poznaje sunnete ezana.
  4. Da uči ezan pod abdestom.
  5. Da ima lijep glas.
  6. Da uči ezan u samo jednoj džamiji za jedno namasko vrijeme.[31]

Izostavljanje navedenih sunneta ezana je pokuđeno (mekruh). Pored toga, hanefijski pravnici smatraju pokuđenim i činjenje sljedećih radnji prilikom učenja ezana ili pak uporedo sa njegovim učenjem:

  1. Takvo produžavanje izgovora riječi ezana ili melodisanje koje dovodi do promjene tih riječi, odnosno njihovog nepravilnog izgovora.
  2. Hodanje i razgovor u toku učenja ezana

Kako je svrha ezana oglašavanje namaskog vremena, ona se može postići i puštanjem ezana sa audiozapisa. Međutim ezan, kako vidimo iz navedenog, ima i svoju ibadetsku dimenziju jer je vezan uz namaz, tako da je u svakom slučaju bolje da se ezan uči uživo, uz poštivanje navedenih sunneta ezana. Na taj način se postižu sve one vrijednosti koje ezan nosi u sebi te nagrade koje sljeduju mujezina.

 

Šta treba činiti tokom učenja ezana i nakon njegovog završetka

 

Za vrijeme učenja ezana, treba prekinuti sa govorom, makar to bilo i učenje Kur’ana ili nazivanje selama, slušati riječi ezana i ponavljati ih za mujezinom. Po završetku ezana, uče se salavati na Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i dova čiji tekst prenosi Džabir ibn Abdullah, r.a., a kojom se za Poslanika, s.a.v.s., traži vesila – posebno, hvale vrijedno mjesto u Džennetu. Nakon toga, preporučeno je uputiti dovu Uzvišenom Allahu za oprost na ovom i budućem svijetu. Naime, Poslanik, s.a.v.s., kaže u jednom hadisu: “Dova između ezana i ikameta se ne odbija.” Ashabi su upitali: “Šta ćemo moliti, Allahov Poslaniče?” Odgovorio je: “Tražite od Allaha oprost i zdravlje na ovom i budućem svijetu.”[32]

Poželjno je (mustehab) da se sačeka neko vrijeme nakon ezana, kako bi ljudi mogli prispjeti u džemat, ali vodeći računa o tome da se namaz obavi u prvom dijelu namaskog vremena kada je on najvredniji. Međutim pauza između ezana i ikameta kod akšam-namaza ne treba biti duža od vremena koje je potrebno da se prouče tri kratka kur’anska ajeta.

 

Propisi o ikametu

 

Poput ezana, i ikamet je pritvrđeni sunnet (es-sunnetu-lmu’ekkede) kod pet dnevnih namaza i džuma-namaza, osobi koja klanja sama (munferid) kao i džematu. Sadržaj ikameta je isti kao i sadržaj ezana, s tim što se, nakon riječi hajje ‘ale-l-felah (dođi nanamaz), dodaju riječi kad kameti-s-salah (nastupio je namaz). Propisi koji se odnose na ezan, uglavnom važe i za ikamet, osim kada su u pitanju sljedeći momenti:

  1. Sunnet je ikamet učiti brže od ezana, spajajući njegove riječi, te nižim tonom glasa, budući da se njime obavještavaju prisutne džematlije o početku namaza.
  2. Prilikom učenja ikameta, mujezin neće stavljati prste u uši, jer se ikamet ne uči, kao što smo rekli, povišenim i melodičnim glasom.
  3. Najbolje je da osoba koja je proučila ezan, uči i ikamet.
  4. Muktedije će ustati radi klanjanja namaza kada mujezin izgovori riječi hajje ‘ale-l-felah, odnosno ako imam još nije stigao, sačekat će dok se on ne pojavi. Naime, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Kada se uči ikamet za namaz, nemojte ustajati da klanjate dok mene ne vidite.”[33]

 

*** ***

 

Osoba koja predvodi namaz, bez obzira da li se radi o licu koje profesionalno obavlja tu službu ili ne, u islamskoj terminologiji naziva se imam (predvodnik, vođa). Opći uvjeti koje treba zadovoljavati imam jesu: pripadnost islamu, duševno zdravlje, punoljetstvo i muški spol (ako u džematu ima muških lica). Kako namaz u džematu podrazumijeva povezanost namaza imama i muktedija te slijeđenje imama, ispravnost namaza muktedije ovisit će o tome da li je imam ispunio sve uvjete za namaz (šurutus-salah) i obavio njegove sastavne dijelove (erkanu-s-salah). Slijeđenje imama u namazu (kudveh) valjano je ako su zadovoljeni sljedeći kriteriji: namjera (nijjet) o slijeđenju, istovjetnost namaza imama i muktedije (ako obojica klanjaju farz-namaz, vadžib-namaz ili teravih-namaz), da imam klanja ispred muktedije, da klanjaju na istom mjestu i da muktedija prati imama u pokretima i namaskim zikrovima, osim u učenju na kijamu koje je rezervisano za imama.

Ezan, kao obavijest o početku namaskog vremena, pritvrđeni je sunnet (es-sunnetu-l-mu’ekkede) kod pet dnevnih namaza i džuma-namaza. Uvjeti koji se u islamskoj pravnoj nauci (fikhu) vežu za učenje ezana jesu sljedeći: nastupanje vremena određenog namaza, učenje ezana na arapskom jeziku, poštivanje redoslijeda riječi ezana, da ezan čuje barem dio džemata (ukoliko se tim ezanom poziva na obavljanje namaza u džematu) te da ezan uči jedan mujezin. Smisao ezana je u tome da se ljudi obavijeste o nastupanju namaskog vremena i pozovu u džemat. Otuda su sunneti ezana, poput njegovog glasnog i melodičnog učenja od strane mujezina koji ima lijep glas, upravo u funkciji postizanja tog cilja.

Proučavanjem naznačenih propisa, dolazimo do zaključka da su oni u funkciji: (a) postizanja ispravnosti i upotpunjenosti namaza koji se obavlja u džematu, (b) slijeđenja prakse Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i ashaba u svim detaljima koji se tiču ezana, ikameta, namaza itd., (c) postizanja vrijednosti džemata (i u onim situacijama kada muktedija ne klanja cijeli namaz za imamom, (d) olakšavanja vjernicima, (e) snaženja jedinstva vjernika i (f) postizanja oprosta grijeha i Allahove, dž.š., nagrade.

 


[1] Teufik Muftić, Arapsko-srpskohrvatski rječnik, Udruženje ilmijje u SRBiH, Sarajevo, 1973., I, str. 103-104.

[2] Muktedija (ar. muktedi) jeste osoba koja klanja namaz u džematu, za imamom. U fikhskoj literaturi označava se i pojmovima mutemm memum.

[3] Vehbe ez-Zuhajli, El-Fikhu-l-islamijju ve edilletuh, Daru-l-fikr, Damask, 1996., II, str. 173.

[4] Šafijski pravnici dozvoljavaju namaz za djetetom starijim od sedam godina (mumejjiz), na temelju predaje u kojoj se navodi da je Amr ibn Seleme bio imam u dobi od sedam godina. Međutim hanefijski pravnici kažu da ta vijest nije stigla do Poslanika, s.a.v.s., tako da on nije mogao dati ocjenu takve prakse.

[5] Mesbuk je lice koje koje zakasni na jedan ili više rekata u džematu (vidi: Ibrahim Džananović, “Namaz u džematu i naklanjavanje jednog ili više propuštenih rekata”, Muallim, Ilmijja Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1994., br. 27, str. 6).

[6] Hadis prenose Šafija, Ahmed, Ebu Davud, Et-Tirmizi, En-Nesa’i, Ibn Hibban i Ibn Huzejme. Nav. prema: V. ez-Zuhajli, nav. dj., I, str. 535.

[7] Ibid, II, str. 197.

[8] Ibid, str. 198-199.

[9] Buharijina zbirka hadisa (sažetak), sažetak uradio: Abdullatif ez-Zubejdi, preveo: Mehmedalija Hadžić, El-Kalem, Sarajevo, 2004., str. 193.

[10] V. ez-Zuhajli, nav. dj., II, str. 204-205.

[11] Abdulhamid Mahmud Tuhmaz, Hanefijski fikh, prijevod: Zuhdija Hasanović (…), Haris Grabus, Sarajevo, 2002., I, str. 336.

[12] Muslimova zbirka hadisa (sažetak), sažetak uradio: Zekijuddin el-Munziri, prijevod: Muhamed Mrahorović (…), El-Kalem, Sarajevo, 2004., str. 143.

[13] A. M. Tuhmaz, nav. dj., str. 338.

[14] Ibrahim Džananović, nav. čl., str. 7.

[15] Vidi: Nedim Begović, “Šerijatski propisi o džamijama”, Takvim za 2007., Rijaset Islamske zajednice u BiH i El-Kalem, Sarajevo, 2006., str. 93-94.

[16] Sehvi-sedžda je obavezna sedžda koja se čini zbog zaborava u namazu (vidi: Ibrahim el-Halebi, Multeqa’l-ebhur, prijevod: Omer Nakičević (…), Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, 2002., I, str. 181-185.

[17] Pravilo glasi: El-Umuru bi mekasidiha (Stvari se prosuđuju prema namjerama), a svoje utemeljenje ima u Poslanikovom hadisu: “Djela se vrednuju prema namjerama, i svakom čovjeku pripada ono što je naumio (…).” Hadis prenose autori šest najpoznatijih hadiskih zbirki (vidi: Ali Ahmed en-Nedvi, El-Kava‘idu-l-fikhijje, Daru-l-kalem, Damask, 2000., str. 282).

[18] Vidi: Buharijina zbirka hadisa (sažetak), str. 188-189.

[19] Muslimova zbirka hadisa (sažetak), str. 138.

[20] Allahov Poslanik, s.a.v.s., izričito je upozorio ashabe da ga ne pretiču u namaskim radnjama sljedećim riječima: “Ljudi, ja sam vaš imam i ne pretičite me na ruku‘u i na sedždi, niti na kijamu, a ni kod završavanja namaza, jer ja vidim ispred sebe, kao i iza sebe.” (Ibid, str. 145)

[21] Hanefije se pritom pozivaju na predaju Ibn Mes‘uda, r.a., u kojoj on kaže za žene: “Stavite ih pozadi, jer je Allah tako odredio, tj. u namazu”, a koju bilježi ‘Abdurrezak u djelu Musannef. Cit. Prema: I. el-Halebi, nav. dj., str. 129.

[22] Većina pravnika je, ipak, na stanovištu da žensko lice (pa i cijeli saf žena) neće pokvariti svoj i namaz muškaraca pored (ili ispred) kojih klanjaju, jer je redoslijed safova između muškaraca i žena samo poslanički sunnet (V. Ez-Zuhajli, nav. dj., tom II, str. 241-244; A. M. Tuhmaz, nav. dj., str. 330-335).

[23] V. ez-Zuhajli, nav. dj., II, str. 245-247; I. el-Halebi, nav. dj., str. 129).

[24] Ebu Bekr ibn Mes‘ud ibn Ahmed el-Kasani, Beda’i‘u-s-sana’i’, I, str. 361.

[25] El-Džumu‘a, 9.

[26] El-Buhari, El-Džami‘u-s-sahihu-l-muhtesar, Dar Ibn Kesir, Damask, tom I, str. 242

[27] Z. el-Munziri, nav. dj., str. 135.

[28] Ako se ne bi, eventualno, ispoštovao redoslijed riječi, ezan bi bio valjan, prema hanefijskim i malikijskim pravnim teoretičarima, ali smatraju da je to pokuđeno, te da je ezan u tom slučaju poželjno ponoviti.

[29] V. ez-Zuhajli, nav. dj., I, str. 539-542.

[30] El-Kasani, nav. dj., str. 369; V. ez-Zuhajli, nav. dj., tom I, str. 545-550.

[31] El-Kasani, , nav. dj., str. 372.

[32] Muhammed ibn Isma‘il es-San‘ani, Subulu-s-selam, Džem‘ijjetu ihja’i-t-turasi-l-islamijj, Kuvajt, 2000., I, str. 201-202.

[33] El-Buhari, Sahih, Kitabu-l-ezan, Babu meta jekumu-n-nas iza re’evu-l-imam ‘inde-likameh, br. 611.

 

Tekst je objavljen u: TAKVIM Rijaseta Islamske zajednice u BiH za 2009. god, Sarajevo, 2008. god.