Hadisi o pobožnosti i moralnom ponašanju

Salavat

1. U jednom od naroda koji su bili prije vas bila trojica lju­di koji su, putujući jednom, zanoćili u jednoj pećini. Dok su spavali sa brda se otrgla stijena i zatvorila ulaz u pećinu. Razmišljajući šta da čine, odlučili su da dovom mole Allaha džellešanuhu da im oslobodi ulaz, i to pomoću dobrih djela koja su ranije učinili.

Prvi započe: »Moj Gospodaru, imao sam vrlo stare ro­ditelje, a i svoju porodicu i poslugu. lpak nikome od porodi­ce i posluge nisam davao večernji napitak mlijeka prije njih. Jednog dana se dogodilo da sam, tragajući za ispa­šom, otišao podalje od njih i nisam se uspio vratiti prije ne­go što su oni zaspali.

Ja sam pripremio njihov večernji napitak i mada su oni spavali, ja nisam nikome od porodice i posluge htio dati da pije prije njih. Tako sam, držeći maštrafu u ruci, dočekao zoru. Kada su se probudili dao sam im njihov napitak.

Moj Gospodaru, ako sam sve ovo učinio radi Tvoga zadovoljstva, izbavi nas iz ovoga u čemu smo i otkloni ovu stijenu.«

Tada se stijena malo pomjerila u stranu, ali ne toliko da bi mogli izaći iz špilje.

– Tada je, kaže Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sel­leme, drugi od njih rekao:

»Moj Gospodaru, imao sam bližu rođaku koju sam strastveno volio. Htio sam je imati, ali se ona odlučno uste­zala. Međutim, kada je usljed velike suše bila nastupila glad, došla mi je i ja sam joj dao stotinu i dvadeset dinara (zlatnika) pod uvjetom da mi se prepusti. Pristala je na to, i kada sam je gotovo imao, ona mi reče:

– Ne dozvoljavam ti da bespravno otpečatiš pečat djevičanstva moga!

Kada sam čuo njezine riječi, odustao sam od namjere i ostavio sam je, iako mi je i tada bila najdraže biće. Ost­avio sam joj i zlatnike koje sam joj ranije dao.

Moj Gospodaru, ako sam ovo učinio za Tvoje zado­voljstvo, izbavi nas iz ovoga u čemu smo.«

I tada se stijena još malo pomjerila, ali opet nedovolj­no da bi mogli napustiti špilju.

– Tada je, priča dalje Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, treći od njih rekao:

– Moj Gospodaru, jednom sam unajmio radnike da mi rade i kada su završili posao, svima sam isplatio zarađenu nadnicu, samo je jedan od njih otišao ne uzevši svoga dije­la. Ja sam iznos koji mu je pripadao investirao tako da se višestruko povećao. Nakon izvjesnog vremena došao mi je taj čovjek i rekao:

– Allahov robe, isplati mi onaj moj iznos!

– Sva ova krupna i sitna stoka (deve, krave, ovce) kao i pastiri, sve je tvoje – odgovorio sam mu.

– Ne izigravaj se sa mnom, Allahov robe, – reče on.

– Ne, ja se zaista ne šalim – odgovorih ja.

I tada on uze sve to blago i otjera, ne ostavivši ništa.

Moj Gospodaru, ako sam učinio ovo za Tvoje zado­voljstvo, izbavi nas iz ovoga u čemu smo.

Tada se stijena potpuno pomjerila sa ulaza, i oni su izašli i nastavili svoje putovanje. (Buharija)

 

2. Omer ibn el-Hattab, radijallahu anhu kaže: »Čuo sam Alla­hova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, kad kaže:

– Djela se vrednuju samo prema namjerama i svakom čovjeku pripada ono što je naumio. Pa ko preseli iz jednog mjesta u drugo radi kakvog ovozemaljskog ća­ra ili radi žene s kojom se naumio oženiti, njegova se­oba je radi onog zbog čega se preselio. (Buharija, Muslim i dr.)

A u dodatnoj predaji se kaže: Pa ko u ime Allaha i Nje­gova Poslanika preseli iz jednog u drugo mjesto, nje­govo je preseljenje radi Allaha i Njegova Poslanika.« (Na ovo se potom nadodaje posljednja rečenica gornjeg hadisa.)

 

3. Abdullah ibn Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Alla­hov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao:

– Islam se temelji na pet principa: očitovanju da postoji samo jedan Bog – Allah (džellešanuhu) i da je Muhammed Allahov Poslanik, redovnom obavljanju namaza, davanju zekata, izvršenju hadža i postu mje­seca ramazana. (Buharija i Muslim)

 

4. Abdullah ibn Amr, prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alej­hi ve selleme, slijedeće:

– Musliman je onaj od čijeg su jezika i ruku mirni drugi muslimani, a muhadžir (iseljenik) je onaj koji je napu­stio ono što je Allah zabranio. (Buharija, Ebu Davud i Nesaija)

 

5. Enes, radijallahu anhu, prenosi od Vjerovjesnika, sallalla hu alejhi ve selleme:

– Nijedan od nas neće biti vjernik sve dok ne bude že­lio svome bratu ono što sam sebi želi. (Buharija, Muslim, Ahmed i Neseija)

 

6. Ebu Musa el-Eš’ari, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerov­jesnik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao:

– Uputa i znanje sa kojima me je Allah poslao je poput obilne kiše koja natapa zemlju; tlo koje je čisto upija kišnicu pa iz njega raste svakojako mnogo bilje i svježa trava. Čvrsto tlo, a u drugoj predaji: tlo koje ne probija voda, zadržava kišnicu koju Allah džellešanuhu dariva na korištenje ljudima, da je piju, njome stoku napajaju i usjeve natapaju, a u drugoj predaji: i stado napasaju.

Ima tla koje je ravno i glatko i koje niti zadržava kišnicu koja na njega pada niti, pomoću nje, iz njega biljke ra­stu.

Prva dva primjera se odnose na onoga koji pravilno ra­zumijeva Allahovu vjeru i koristi se onim sa čime me je Allah poslao: on je (Uputu) upoznaje i drugoga poučava. Treći primjer se odnosi na onoga kome to ništa ne znači, koji neće da prihvati Allahovu uputu koju sam kao poslanik donio. (Buharija, Muslim i Neseija)

 

7. Ebu Musa el-Eš’ari, radijallahu anhu, takoder prenosti od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme:

– Svaki je musliman dužan davati sadaku, a u jednoj nešto široj predaji stoji: svakog dana.

– A ako neko nije u mogućnosti? – upitaše (prisutni) Allahova Poslanika.

– Radiće pa će tako koristiti sebi i moći će podijeliti sadaku.

– Ako ni to ne mogne? – ponovo će oni.

– Pomagaće potrebnima pomoći i nemoćnim.

– Ako ni to ne bude mogao?

– Onda neka čini ono što je dobro, a u drugoj predaji: neka naređuje da se čini ono što je dobro i što šeriat smatra dobrim, a od zla neka se susteže! U jednoj dru­goj predaji stoji: a šta ako ni to ne mogne?

– Neka,izbjegava ono što je zlo, pa će mu se to raču­nati kao sadaka – reče Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme. (Buharija, Muslim i Nesaija)

 

8. Nu’man ibn Bešir, radijallahu anhu, je rekao da je Vjerov­jesnik, sallallahu alejhi ve selleme, izjavio:

– Halal (ono što je dozvoljeno) je jasno objašnjen i ha­ram (ono što je zabranjeno) je jasno objašnjen. lzmeđu halala i harama ima sumnjivih poslova, pa ko ostavi ono što mu je sumnjivo kao grijeh, on će, dakako, ost­aviti ono što je očit grijeh, a ko se usudi da uradi ono što mu je kao grijeh sumnjivo, postoji bojazan da učini i ono što je jasno kao grijeh. Grijesi su Allahov zabra­njeni teren; ko napasa svoje stado okolo zabranjenog (pašnjaka), postoji vjerojatnoća da se ode u nj.

U drugoj predaji koju prenosi, također, Nu’man stoji:

– Halal je jasno objašnjen i haram je jasno objašnjen. lzmeđu njih ima sumnjivih stvari koje mnogi ne pozna­ju. Stoga, ko se čuva sumnjivih poslova, sačuvao je svoju vjeru i svoju čast, a ko čini sumnjive stvari, sli­čan je pastiru koji napasa stado okolo onoga što je za­branjeno, u koje mu stado može vrlo lahko upasti. Znajte! Svaki vladar ima svoja zabranjena područja, a Allahova zabranjena područja na Njegovoj zemlji su Njegove zabrane.

Znajte! U čovječijem tijelu ima jedan organ koji, kada je zdrav, zdravo je i čitavo tijelo, a kada on oboli, bo­lesno je i čitavo tijelo! Taj organ je srce. (Buharija, Muslim i dr.)

 

9. Džabir ibn Abdullah, radijallahu anhuma, prenosi riječi Alla­hova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: – Allah se smilovao čovjeku koji je velikodušan i kada prodaje i kada kupuje i kada dug vraća i kada ga potra­žuje. (Buharija, Tirmizija i Ibn Madže)

 

10. Enes ibn Malik, radijallahu anhu, prenosi od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: – Svaki musliman će imati sadaku ako zasadi voćku ili posije usjev, pa od toga se budu hranile ptice ili čovjek ili životinje. (Buharija, Muslim i Termizija)

 

11. Ebu Hurejreh, radijallahu anhu, kaže da je Allahov Posla­nik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao:

– Tri su vrste ljudi koje Allah neće ni pogledati na Sudnjem danu niti će ih očistiti od grijeha. Njima će pripasti bolna kazna:

– onaj koji pored puta ima vodu, pa je zabranjuje put­niku – namjerniku,

– onaj koji se zakune vladaru na vjernost samo radi ovosvjetske dobiti, pa ako mu to vladar podari, zado­voljan je, a ako mu, pak, uskrati, ljut je na njega, i – onaj koji se, prodajući svoju robu iza ikindije-nama­za, zaklinje: Tako mi Jedinoga Boga, meni su drugi vi­še davali, pa mu mušterija povjeruje, a u drugoj predaji stoji: pa mu povjeruje i kupi je od njega, a njemu za nju – ne bude toliko davano. Zatim je (Allahov Poslanik, sal­lallahu alejhi ve selleme) proučio Allahove riječi (iz po­glavlja Ali Imran«): »Oni koji obavezu svoju prema Al­lahu i zakletve svoje zamjenjuju nečim što malo vrijedi – na onom svijetu nikakva dobra neće imati, Allah ih neće ni osloviti, niti će ih očistiti – njih bolna patnja če­ka. (Buharija, Muslim, Ebu Davud, Tirmizija i Neseija)

 

12. Čovjeku koji putujući jako ožedni pa, došavši do bunara, spusti se i napije vode i potom izađe i gle pas dahćući i isplažena jezika grize zemlju od silne žedi, pa čovjek pomisli u sebi: snašlo ga je zaista isto što je i mene bi­lo, pa napuni svoju papuču vodom i držeći je ustima izađe iz bunara i napoji psa, tom čovjeku Allah zahvali i oprosti.

– Zar ćemo i u pogledu životinja imati nagradu? – upi­taše prisutni.

– Za sve što ima dušu bićete nagrađeni – odgovori Poslanik. (Buharija i Muslim)

 

13. Abdullah ibn Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Alla­hov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao:

– Žena koja zatvori mačku pa ugine od gladi, biće kažnjena Džehenemom. A u drugoj predaji stoji: »Žena će biti bačena u Džehe­nem ako sveže mačku a ne bude je hranila niti pustila da se hrani zemaljskim gmizavcima.« (Buharija i Muslim)

 

14. Ebu Hurejreh, radijallahu anhu, prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme:

– Ko uzme tuđu imovinu s namjerom da (dug) vrati, Allah će mu pomoći da to učini, a ko je uzme s namje­rom da je upropasti (ne vrati), Allah će njega propast učiniti. (Buharija, Ibn Madže i dr.)

 

15. Ebu Hurejreh, radijallahu anhu, prenosi, također da je Alla­hov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, izjavio:

– Ako imućni odugovlači sa davanjem onoga što je dužan dati, to je nasilje. Kada neko od vas bude upu­ćen na imućnog neka to prihvati. (Buharija, Muslim, Neseija i Ibn Madže)

 

16. Abdullah ibn Omer, radijallahu anhuma, kaže: Čuo sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve seleme, kako je re­kao:

– Svi ste vi pastiri i svi ćete biti pitani za svoje stado: vladar je pastir i biće pitan za svoje stado; žena je pa­stirica u kući svoga muža i biće pitana za svoje stado; sluga je pastir u imovini svoga gospodara i biće pitan za svoje stado. (Mislim da je još rekao): Čovjek je pastir u imovini svoga oca i biće pitan za svoje stado. Svi ste vi pastiri i svi ste odgovorni za svoje stado. (Buharija, Muslim i Tirmizija)

 

17. Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu, kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao:

– Musliman je muslimanu brat: ne smije mu nasilje učiniti, niti ga na cjedilu ostaviti. Allah će pomoći ono­me ko bude bio u pomoći svome bratu. Onome ko bu­de olakšao muslimanu kakvu tegobu, Allah će olakšati tegobu na Sudnjem danu. (Buharija, Muslim, Ebu Davud, Neseija i Tirmizija)

 

18. Enes ibn Malik, radijallahu anhu, kaže da je Allahov Posla­nik, sallallahu alejhi ve selleme, izjavio:

– Pomozi svome bratu, bio on silnik ili trpio nasilje!

– Kako da pomognemo silniku?! – začuđeno će pri­sutni.

– Sprečavaj ga i odbijaj da ne čini nasilje – reče Posla­nik. (Buharija, Muslim i Tirmizija)

 

19. Ebu Musa el-Eš’ari, radijallahu anhu, prenosi od Vjerovjes­nika, sallallahu alejhi ve selleme:

– Mu’min (vjernik) je povezan s mu’minom poput gra­đevine čiji su elementi jedan s drugim čvrsto spojeni. (Buharija, Muslim i Tirmizija)

 

20. Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhuma, pripovijeda da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, šaljući Muaza (ibn Džebela) u Jemen, rekao mu:

– Čuvaj se kletve onoga koji trpi nasilje, jer između nje i Allaha nema nikakve prepreke! (Buharija i Muslim)

 

21. Aiša, radijellahu anha, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao:

– Ko nepravedno prisvoji koliko jedan pedalj zemlje, biće mu stavljena omča oko vrata od sedam Zemalja (na Sudnjem danu). (Buharija i Muslim)

 

22. Ummu Selema, supruga Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, pripovijeda: »Jednom je (Vjerovjesnik) čuo prepirku na vratima svoje odaje, pa je izašao i rekao: – Ja sam čovjek i meni dolaze ljudi da im presudim u njihovim sporovima. Vi ste neki rječitiji od drugih, pa ja pomislim da istinu govorite i tako presudim u vašu korist. Ako ja presudim u nečiju korist na štetu drugog muslimana, to će mu biti glavnja džehennemske vatre, pa neka je ako želi uzme ili ostavi.« (Buharija, Muslim i Ebu Davud)

 

23. Ebu Seid el Hudri, radijallahu anhu, prenosi od Vjerovjes­nika, sallallahu alejhi ve selleme, slijedeće:

– Čuvajte se sjedenja po putevima! (u drugoj predaji sto­ji) pokraj puteva.

– Mi to moramo, jer se tu sastajemo i. razgovaramo – rekoše prisutni.

– Ako već hoćete da se tamo sastajete, onda se odužite prema putevima, tj. podajte im ono što im pripada! – dodade Poslanik.

– A kakva su to prava puta? – priupitaše oni.

– Oboriti poglede, nikoga ne uznemiravat, odvratiti na pozdrav – selam i tražiti da se čini dobro a izbjegava zlo – reče Poslanik. (Buharija, Muslim i Ebu Davud)

 

24. Ma‘ rur ibn Suvjed kaže: »Vidio sam Ebu Zerra el-Gifarija, radijallahu anhu, na kome je bila ista odjeća kao na njego­vom momku. Kada sam ga zato upitao, odgovorio mi je: -Ja sam se jednom posvađao s jednom čovjekom koji se potužio Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve selleme, na me­ne, pa mi je (Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme) re­kao:

– Zar si mu prigovorio zbog njegove majke. Ti si zai­sta čovjek koji u sebi ima nešto iz džahillijeta (predis­lamskog perioda)… Uistinu su vaše sluge vaša braća koju vam je Allah dao u vlasništvo. Pa ko bude imao u svojoj vlasti slugu, neka ga hrani čime se i on hrani i oblači u ono što i on oblači. I nemojte ih opterećivati onim što će ih savladati. A ako to ipak učinite, onda im pomozite u tome. (Buharija i Muslim)

 

25. Ebu Bekr, radijallahu anhu, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao:

– Hoćete li da vam kažem šta spada u najveće grijehe? – ovo pitanje ponovio je tri puta.

– Hoćemo, Allahov Poslaniče, rekoše prisutni.

– Allahu pripisivati druga, biti neposlušan roditeljima, i – pa je Allahov Poslanik sjeo, nakon što je bio naslo­njen i rekao – lažno govoriti i svjedočiti.

(Ebu Bekr kaže da je Poslanik ponavljeo ovo toliko dugo da smo pomislili: da hoće prestati!) (Buharija, Muslim, Tirmizija i Nesaija)

 

26. Abdullah ibn Mes’ud, radijallahu anhu, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, izjavio:

– Ko pribjegne krivokletstvu (u drugoj predaji: ko se lažno zakune) da bi time prisvojio od imovine drugog muslimana, susrešće Allaha koji će biti ljut na njega. (A u drugoj predaji: Neka sebi pripremi mjesto u Dže­henemu!). Kao potvrda tome su Allahove riječi (iz po­glavlja Ali Imran«): »Oni koji obavezu svoju prema All­ahu i zakletve svoje zamjenjuju nečim što malo vrije­di… (do kraja 77. ajeta spomenutog poglavlja). Tada je ušao El-Eš’as ibn Kajs i rekao: »O čemu vam je to go­vorio Ebu Abdirrahman?«

– O tome i tome – odgovorili su prisutni.

– U povodu mene je objavljeno gornje aje. Ja sam imao bunar na zemljištu svoga amidžića. Kada mi je to osporio, otišao sam s njim Allahovom Poslaniku, sal­lallahu alejhi ve selleme, koji je rekao:

– Daj jasan dokaz ili neka se on zakune! (U drugoj pre­daji: Rekao mi je (Poslanik): »Daj svjedoke!« »Nemam svjedoka« – rekoh ja. »Onda njegova zakletva« – reče Poslanik. »Dakle, on će se zakleti i otići će moja imovi­na« – dodadoh ja. Tada Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, reče:

– Ko se krivo zakune za nešto svjesno lažući… (gornji hadis). (Buharija, Muslim, Ebu Davud, Tirmizija, Neseija i drugi u sličnim verzijama)

 

27. Sa’d ibn Vekkas, radijallahu anhu, pripovijeda: «Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je došao da me obiđe u Meki, a Sa’d preziraše da ga smrt zateče u mje­stu iz koga je morao seobu učiniti. Tom prilikom mi je re­kao:

– Neka se Allah smiluje Ibn Afrau!

– Allahov Poslaniče, – rekao sam tada – ja želim opo­ruku učiniti svu svoju imovinu. – Ne! – reče Allahov Poslanik. – Onda polovicu! – rekoh ja.

– Ne! – ponovo će on.

– Onda trećinu – učinih ja.

– Trećina može, iako je i trećina mnogo. Jer da ostaviš iza sebe imućne potomke, bolje je nego da ih ostaviš na teret drugima i da pružajući ruke traže od svijeta. Koliko god ti podijelio, to je sadaka, pa čak i zalogaj koji pružiš svojoj supruzi. I neka ti Allah da pa da oz­draviš i budeš od koristi ljudima a od štete neprijatelji­ma!

Sa’d je u vrijeme spomenute bolesti imao samo jednu kćerku. (Buharija, Muslim, Ebu Davud, Tirmizija, Neseija i dr.)

 

28. Ebu Hurejreh, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao:

– Čuvajte se sedam stvari koje upropašćavaju onoga ko ih čini: širka (pripisivanje Allahu druga), sihra, ubi­janja na pravdi Boga, kamate, imetka jetima (siročeta), bježanja sa bojnog polja i potvore za blud pobožne i čestite vjernice. (Buharija, Muslim, Ebu Davud i Neseija)

 

29. Amir ibn Ebi Musa prenosi od svoga oca slijedeće: »Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, poslao njega i Muaza ibn Džebela u Jemen, rekao im je: – Olakšavajte, a ne otežavajte! Obradujte a ne rastje­rujte! Budite poslušni jedan drugom i nemojte se međusobno razilaziti! (Buharija)

 

30. Ebu Mussa el-Eš’ari, radijallahu anhu, prenosi da je Alla­hov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao:

– Gladnog nahranite, bolesnog obiđite i zarobljenog oslobodite! (Buharija)

 

31. Aiša, radijallahu anha, pripovijeda: »Čula sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, gdje kaže:

– Duše su poput skupine: one koje se međusobno upoznaju, zbliže se, a one koje se ne poznaju, među­sobno se raziđu.« (Buharija i Muslim)

 

32. Ebu Hurejreh, radijallahu anhu, prenosi da je čuo Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, kada je rekao:

– Ko želi da mu se poveća nafaka (opskrba) i produži život (ili sačuva uspomenu na sebe), neka održava rodbinske veze. (Buharija i Muslim)

Tirmizija ovaj hadis prenosi u slijedećoj verziji:

– Uistinu obilaženje rodbine (održavanje rodbinskih veza) rađa ljubav u porodici, povećava imetak i produ­žava život.

 

33. Ebu Šurejh kaže da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sel­leme, rekao:

– Tako mi Allaha, nije vjernik, tako mi Allaha, nije vjer­nik, tako mi Allaha, nije vjernik!

– Ko to, Allahov Poslaniče? – upitaše prisutni.

– Onaj od čijeg zla nije siguran njegov susjed – reče Poslanik. (Buharija, Muslim, Ahmed i dr.)

 

34. Ebu Hurejreh, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Pos­lanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao:

– Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka počasti svoga gosta.

– Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka čini dobro susjedu.

– Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori ono što je dobro, ili neka šuti. (Buharija, Muslim i Ibn Madže)

 

35. Ebu Hurejreh, radijallahu anhu, prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme, slijedeće:

– Ko nema samilosti neće se ni prema njemu milostiv biti! (Buharija)

(Ovaj hadis prenose još Muslim, Ebu Davud i Tirmizija u sličnim verzijama)

 

36. Adijj ibn Hatim pripovijeda: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, spomenuo je Džehennem, zatražio utoči­šte od njega u Allaha i svoje lice okrenuo (u stranu). Potom je ponovo spomenuo Džehennem, zatražio utočište od njega u Allaha i svoje lice okrenuo (u stranu). – Šu’be kaže da je to zasigurno dva puta učinio – a potom rekao: – Čuvajte se od Džehennema, pa makar podijelili po­lovicu hurme! A ako ni to ne budete mogli, onda tako što ćete reći lijepu riječ! (Buharija i Muslim)

 

37. Abdullah ibn Amr kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao:

– Najbolji među vama su oni koji su najljepšeg mora­la! – u drugoj predaji:

– Među najbolje spadaju oni koji su najljepšeg mora­Ia. (Buharija)

 

38. Aiša, radijallahu anha, kaže da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao:

– Najgori ljudi kod Allaha na Sudnjem danu biće oni koje je svijet napuštao i izbjegavao bojeći se njihovog zla. (Buharija, Muslim, Ebu Davud i Tirmizija)

 

39. Huzejfeh kaže: »Čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme, gdje kaže:

– U Džennet neće ući prenosilac tuđih riječi (u cilju si­janja smutnje). (Buharija, Muslim, Ebu Davud, Tirmizija i Neseija)

 

40. Ebu Hurejreh, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao:

– Kod Allaha na Sudnjem danu će biti najgori čovjek licemjer, koji je jednima govorio jedno a drugima dru­go. (Buharija, Muslim i Ebu Davud)

 

41. Ebu Hurejreh, radijallahu anhu, kaže da je Allahov Posla­nik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao:

– Čuvajte se sumnjičenja, jer je sumnjičenje najveća laž. Nemojte jedan drugog uhoditi, niti prisluškivati. Nemojte jedan drugom zavidjeti niti se međusobno mrziti, niti jedan drugom leđa okretati. Budite Allahovi robovi – braća, kao što vam je Allah naredio. Musliman je brat muslimanu: ne smije mu nasilje učiniti, poniziti ga i omalovažiti. Dosta je čovjeku zla da svoga brata muslimana zamrzi. Sve što pripada jednom muslima­nu sveto je (zabranjeno je) drugom muslimanu: njego­va imovina, život i čast. Allah uistinu ne gleda u vaša tjelesa i likove, nego gleda u vaša srca i djela vaša. Ovdje je takvaluk (potpuna predanost Allahu) – ove ri­ječi je ponovio tri puta i pokazao na svoja prsa. (Buharija i Muslim)

 

42. Ebu Hurejreh, radijallahu anhu, kaže da je čuo Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, kada je rekao:

– Svima mojim sljedbenicima biće oprošteno osim onima koji javno griješe. Zaista je jedna vrsta lakoum­nosti da čovjek griješi noću (kada ga drugi ne vide), pa kada osvane otkriva ono što mu je Allah pokrio, i govori: »Noćas sam uradio to i to.« Zanoćio je i njegov Gospodar ga je sakrio, a kada je osvanuo, otkrio je ono što mu je Allah bio pokrio. (Buharija i Muslim)

 

43. Abdullah ibn Mes’ud prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme, slijedeće riječi:

Budite iskreni, jer iskrenost vodi dobru, a dobro ui­stinu vodi u Džennet. Sve dok je čovjek iskren i teži is­krenosti, biće upisan kod Allaha kao iskren. Čuvajte se laži, jer laž vodi u griješenje, a grijeh uistinu odvodi u Džehennem. Sve dok čovjek laže i teži laži, bi­će upisan kod Allaha kao lažov. (Buharija, Muslim, Ebud Davud i Tirmizija)

 

44. Ebu Hurejreh, radijallahu anhu, kaže da je Allahov Posla­nik, sallallahu alejhi ve selleme, izjavio: – Nije junak onaj koji je nepobjediv u hrvanju, nego je junak onaj ko sebe savlada u srdžbi. (Buharija, Muslim i Ebu Davud)

 

45. Imran ibn Husajn kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao:

– Stid samo dobro donosi. (Buharija, Muslim i Ahmed)

 

46. Ebu Mes’ud prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alej­hi ve selleme, kazao:

– Od učenja ranijih (prvih) vjerovjesnika svijet još pamti izreku: «Ako se ne stidiš, radi šta hoćeš!» (Buharija, Ebu Davud i Ibn Madže)

 

47. Ebu Hurejreh, radijallahu anhu, prenosi Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve selleme, riječi:

– Nije bogatstvo u velikom imetku, nego je bogatstvo ako je duša bogata. (Buharija, Muslim i dr.)

 

48. Aiša, radijallahu anha, je govorila da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao:

– Neka vaši poslovi budu ispravni i umjereni, jer niko­ga neće njegovo djelo uvesti u Džennet. – Je li ni tebe, Allahov Poslaniče? – upitaše prisutni. Ni mene – odgovori Poslanik – osim ako mi se Allah ne smiluje. Znajte da je Allahu najdraže ono djelo u kojem čovjek ustraje, makar ono i neznatno bilo. (Buharija, Muslim i Neseija)

 

49. Muaz ibn Džebel, radijallahu anhu, pripovijeda: »Dok sam jedanput jahao iza Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selle­me, a dijelio nas je samo naslonjač na sedlu, on me zov­nuo:

– O Muazu!

– Odazivam ti se, Allahov Poslaniče i pokoravam – re­koh ja. On mi više ništa ne reče i mi putovasmo jedan čas. Onda me ponovo zovnu: – O Muazu!

– Odazivam ti se, Allahov Poslaniče, i pokoravam – odgovorih mu ja. On opet ništa ne reče, nego putovas­mo još jedan čas. Tada me on zovnu po treći put: – O Muazu, sine Džebelov! – Odazivam ti se, Allahov Poslaniče, i pokoravam – re­koh ja.

– Znaš li ti šta su Allahovi robovi dužni prema Allahu? – upita on.

– To najbolje zna Allah i Njegov Poslanik – odgovorih ja.

– Allahovi robovi su dužni prema Allahu: da Mu istins­ki robuju i ni u čemu mu širk ne čine! – reče on. Zatim smo putovali još jedan čas, pa on viknu:

– O Muazu, sine Džebelov!

– Odazivam ti se, Allahov Poslaniče, i pokoravam – re­koh ja ponovo.

– A znaš li ti koje je njihovo pravo kod Allaha ako Mu budu istinski robovali?

– To najbolje zna Allah i Njegov Poslanik – odgovorih mu ja.

– Njihovo pravo kod Allaha jest da ih ne kazni – reče Poslanik. (Buharija, Muslim, Ahmed i dr.)

Aiša, radijallahu anha, prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme:

– Ko se zavjetuje da će biti poslušari I pokoran Allahu, neka to izvrši! Ko se, pak, zavjetuje das će Mu griješiti, neka prekrši to obećanje, tj. neka ne griješi! (Buharija, Ebu Davud, Tirmizija, Neseija i Ibn Madže)

 

50. Aiša, radijallahu anha, kaže: »Kad god je Allahov Posla­nik, sallallahu alejhi ve selleme, bio u mogućnosti da bira između dvoga, izabrao bi ono što je lakše, samo ako to nije bio grijeh, jer kad god se radilo o grijehu, on je bio daleko od njega. I Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, nikada se nije svetio, nije kažnjavao ako se radilo o njemu osobno. Kažnjavao je samo on­da kada bi se prekršila neka Allahova odredba.« (Buharija i Muslim)

 

51. Aiša, radijallahu anha, kaže da je Allahov Poslanik, sallall­ahu alejhi ve selleme, rekao:

– Allahu je najmrži onaj čovjek koji, svadajući se, pre­lazi svaku granicu. (Buharija i Muslim)

 

52. Ebu Musa el-Eš´ari prenosi od Allahova Poslanika, sallalla­hu alejhi ve selleme:

– Mumin (vjernik) koji uči Kur’an sličan je limunu koji je lijepog mirisa i okusa.

Mumin koji ne uči Kur’an je poput hurme koja nema mirisa ali joj je okus sladak. Griješnik (a u drugoj predaji: licemjer) koji uči Kur’an je sličan bosiljku koji ima lijep miris, a okus mu je go­rak.

Griješnik, odnosno licemjer koji ne uči Kur’an sličan je gorkoj tikvici čiji je okus gorak a nema ni mirisa.

U jednoj drugoj predaji stoji ovako: Vjernik koji uči Kur’an i radi po Kur’anu… i vjernik koji ne uči… (Buharija, Muslim, Ebu Davud, Tirmizija i Neseija)

 

53. Ebu Hurejreh, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Pos­lanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao:

– Dvije izreke su lahke na jeziku, teške na mizan-tere­ziji (na Sudnjem danu), i drage Milostivom (Allahu): »Subhanellahi ve bi hamdihi, subhanellahil-azim«, (Vetičam te, Bože, zahvaljujući Ti, veličam te, Bože ve­liki). (Buharija, Muslim, Tirmizija, Neseija i lbn Madže)

 

54. Ukbeh ibn Amir, radijallahu anhu, kaže da je Allahov Pos­lanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao:

– Ko vidi neku sramotu pa je sakrije, kao da je spasio živo zakopano žensko dijete. (Neki predislamski Arapi su zakopavati živu žensku djecu kada se rode). (Ebu Davud i Neseija)

 

55. Ebu Hurejreh, radijallahu anhu, kaže da je Allahov Posla­nik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao:

– Ko poziva na pravi put imaće nagradu koliko i svi oni koji su ga slijedili a da im se pritom neće umanjiti nijedan dio njihove nagrade. A ko poziva na stranputi­cu, imaće grijeha koliko i svi oni koji su ga slijedili a da Im se neće ništa umanjiti od njihovih grijeha. (Muslim, Malik, Ebu Davud i Tirmizija)

 

56. Abdullah ibn Mes’ud, radijallahu anhu, kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, kazao:

– Nije vjernik onaj koji drugoga napada i vrijeđa, pro­klinje, nepristojno se izražava i koji je bestidan. (Tirmizija, Hakim)

 

57. Šeddad ibn Evs, radijallahu anhu, kaže da je Allahov Pos­lanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao:

– Pametan je onaj koji sam sa sobom sviđa račun (kroti svoju strast) i radi za život poslije smrti, a slabić je onaj koji se preda strastima nadajući se da će mu Allah želje ispuniti. (Tirmizija, Ahmed, Hakim i Ibn Madže)

 

58. Ebu Hurejreh, radijallahu anhu, prenosi od Allahova Posla­nika, sallallahu alejhi ve selleme, da je rekao: – Savjetnik mora biti povjerljiva osoba. (Tirmizija, Ebu Davud)

 

59. Ebu Hurejreh, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Pos­lanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao:

– Jak i čvrat murnin (vjernik) je draži Atlahu od sla­bašnog mumina, iako su obojica u osnovi dobri. Teži za onim što će ti koristiti i od Allaha traži pomoć, a nemoj se pokazivati slabićem. Ako te zadesi kakva nesreća ne reci: Da sam uradio ovako, bilo bi tako i ta­ko, nego reci: Tako je Allah odredio. Jer ono što Allah hoće, to i čini. Riječi: »da sam« otvaraju posao šejta­nu. (Muslim)

 

60. Ebu Hurejreh, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Pos­lanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao:

– Gledajte onoga koji je siromašniji od vas, a ne ono­ga koji je od vas imućniji. To će vam biti bolje kako ne biste omalovažavali Allahove blagodati koje vam je podario. (Muslim)

U predaji koju bilježi Buharija se kaže:

– Kada neko od vas gleda na onoga koji je iznad njega po imetku i izgledu, neka pogleda i onoga koji je iza njega u spomenutim blagodatima.

 

61. Enes ibn Malik, radijallahu anhu, pripovijeda: »Došla troji­ca (ashaba) jednoj od supruga Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, raspitujući se o njegovom ibadetu. Pošto su o tome bili obaviješteni, učinilo im se da je to malo ibadeta, pa su to popratili riječima: A gdje smo mi u odnosu na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme, a njemu je Allah oprostio sve grijehe. Tada jedan od njih reče: – Ja stalno noću klanjam!

Drugi reče: – Ja stalno postim i nikada ne mrsim.

Treći dodade: – Ja izbjegavam žene i neću se nikada oženiti.

Sve je to saznao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sel­leme, i zahvalivši Allahu, nastavio:

– Šta misle ljudi koji kažu to i to. Jer ja, Allaha mi, naj­više se od svih vas bojim Allaha i najpredaniji sam Mu, ali ja i postim i mrsim (jedem), i klanjam i spavam i že­nim se. Ovo je moj sunnet, a ko izbjegava moj sunnet, nije moj. (Buharija i dr.)

 

62. Ebu Musa el-Eš’ari, radijallahu anhu, kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao:

– Čuvajte Kur’an stalno ga učeći jer u protivnom, tako mi Allaha, on brže iščezava nego deva koju je potreb­no stalno držati ukoljančenu iz straha da se ne izgubi. (Buharija i Muslim)

 

63. Ebu Bekreh, radijallahu anhu, kaže da je čuo Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, kada je rekao: – Neka nipošto sudija ne izriče presudu – a u drugoj verziji: Neka niko ne presuđuje između dvojice – kada je ljut (u srdžbi) (Grupa muhadisa – džema-a)

 

64. Ebu Hurejreh, radijallahu anhu, kaže da je Vjerovjesnik, ­sallallahu alejhi ve selleme, rekao: – Ostavite me na miru kada ja vas ne diram. Znajte, da su narodi prije vas propadali zbog mnogih zapitkiva­nja i neposlušnosti prema svojim vjerovjesnicima. Sto­ga, kada vam nešto zabranim, klonite se toga, a kada vam, opet, nešto naredim, radite to u granicama svojih mogućnosti. (Buharija i Muslim)

 

65. Ebu Hurejreh, radijallahu anhu, kaže da je Allahov Posla­nik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao:

– Ko bude imao pri sebi neku nepravdu koju je učinio svome bratu, neka se s njim izmiri (i halala zatraži) pri­je nego li dođe na Sudnji dan kada neće biti ni dinara niti dirhema, nego će se dugovanja podmirivati dobrim djelima. A ko ne bude imao dobrih djela, njemu će se natovariti grijesi onoga kome je učinio nepravdu. (Buharija)

 

66. Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi od Vjerovjes­nika, sallallahu alejhi ve selleme, slijedeće:

– Svaki poslanik koga je Allah poslao ili namjesnik ko­ga je namjesnikom učinio, imao je svoje dvije skupine: jedna mu je pomagala u traženju da se čine dobra i podsticala ga na to, a druga mu je tražila zlo i podstica­la ga na to. Sačuvan od grijeha je samo onaj bio koga je Allah sačuvao. (Buharija)

 

67. Ebu Hurejreh, radijallahu anhu, prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme:

– Sedam vrsta ljudi će Allah staviti pod Svoj hlad ono­ga Dana kada drugoga hlada osim Allahova neće biti:

– pravedna vladara,

– mladića koji je odrastao u ibadetu i pokornosti Alla­hu,

– čovjeka koji, spominje Allaha u samoći pa zaplače,

– čovjeka čije je srce vezano za džamiju,

– dvojicu prijatelja koji su se u ime Allaha zavoljeli i ostali takvi sve do smrti, .

– čovjeka koga pokuša zavesti ugledna i lijepa žena pa joj on odgovori: Ja se Allaha bojim, i – čovjeka koji dijeli sadaku tajno, tako da mu ne zna ljevica šta čini desnica. (Buharija i Muslim)