Mapa puta islamskog odgoja djece

muslimanka na sportuUvod

 

U ovom kratkom poglavlju pokušat ćemo predstaviti mapu puta koja će pojasniti činioce koje trebate uzeti u obzir u procesu terbije1 kako biste, uz Allahovu pomoć, osigurali dobre rezultate. Postoji šest osnovnih činioca:

  •  – rani početak;
  •  – prisno prijateljstvo sa svojim djetetom;
  •  – čista i jasna vizija terbije među roditeljima;
  •  – aktivno učešće oba roditelja u procesu terbije;
  •  – jaka i sigurna ličnost za vašeg tinejdžera, zašto i kako do nje doći;
  •  – podizanje vašeg tinejdžera s nivoa poznavanja islama na nivo islamskog uvjerenja.

 

Rani početak

 

Ovo je veoma važan element u procesu terbije, jer prirodno je da dijete na početku svog života želi biti prihvaćeno od oba roditelja. Postoje dvije osnovne faze kroz koje djeca prolaze kad je riječ o traženju roditeljske dozvole. U prvoj fazi, koja obuhvata period od rođenja do desete godine, roditeljska je dozvola najvažnija stvar u njegovom životu. Što je dijete mlađe, to je dozvola bitnija. Ova činjenica objašnjava zašto su djeca u ovom periodu čvrsto vezana za roditelje. Ona vole biti u društvu svojih roditelja, vole kad ih roditelji primjećuju, i prihvataju roditeljske upute bez velikog protivljenja.

Kako dijete raste, važnost roditeljske dozvole postaje slabija, ali jača važnost odobravanja od vršnjaka. U desetoj godini počinje faza u kojoj su odobravanja od vršnjaka na maksimumu, dok se roditeljsko odobravanje drastično smanjuje. Dijete se želi oblačiti i izgledati poput svojih vršnjaka jer na taj način želi biti prihvaćeno od određene grupe. Pa ako roditelji zanemare ranu fazu života svoje djece i ako je ne iskoriste na najbolji način, da u svoju djecu usade dobre stvari, i ako dijete ne poduče da radi korisne stvari, dijete će preći u drugu fazu bez jake vjere i dobrog moralnog uvjerenja. Ako se roditelji uistinu potrude u prvoj fazi, onda će djeca u drugoj fazi biti zaštićena od pritiska vršnjaka da prihvate pogrešne ideje i neće slijediti masu. Dijete će se moći oduprijeti većini izazova jer će imati formiranu i jaku ličnost opremljenu dobrim sistemom vrijednosti. Dijete će moći odgonetnuti što je dobro, a što nije, pa će tako donijeti pravilne odluke kada se nađe u određenim situacijama.

Investicija koju roditelji učine u ranoj životnoj dobi njihovog djeteta djelovat će kao jak imunološki sistem koji će zaštititi od jakih napada velikog broja društvenih bakterija i mikroba. Ove klice i mikrobi u potpunosti okružuju tvoje dijete.To su bolesti tinejdžerske kulture u sjevernoameričkom društvu, o čemu smo već ranije govorili.

Doista je žalosno da veliki broj roditelja ne provodi dovoljno vremena sa svojom djecom u prvoj fazi njihovog života, kada bi trebali jačati njihovu ličnost i s njima imati dobru komunikaciju. Možda je razlog taj što ti roditelji nisu shvatili važnost investiranja vremena i energije u ranu fazu dječijeg života.Također ne shvataju grozote i potencijalno devastirajuće posljedice svog nemara u ovoj fazi. I zbog toga su djeca izložena velikom pritisku u drugoj fazi, a imunološki sistem im je veoma slab i otvoren je za sve udare sjevernoameričkih društvenih bolesti. Neki roditelji mogu provesti sve svoje vrijeme s djecom podučavajući ih i pomažući im da napamet nauče kur’anske sure, a tom prilikom im ne pojašnjavaju šta to oni uče i kako ih to veže s Allahovom ljubavi i ljubavi Njegovog Poslanika. Samo učenje nije dovoljno da bi dijete bilo odano islamu i da bi izgradilo jaku ličnost koja se može oduprijeti svim izazovima zapadnog društva.

Ahmed Ševki, najpoznatiji egipatski pjesnik u dvadesetom stoljeću, u svojim je pjesmama posebno naglasio ovaj koncept.

Ovo je skromni pokušaj prijevoda na bosanski jezik:

Dok sam s ocem šetao u parku,
sunce se smijalo, sjajno kao munja u zraku.
Stabla su bila preljjepa, ptice su pjevale,
sjene su bile lijepe, a ne kao one u mraku.

Bilo je prelijepih stabala, malih i i velikih
prelijepih stabala, niskih i visokih.
Šarena, divna Allahova stvorenja tamo bijahu,
subhanallah, u dušu me dirnuše.

Među stablima vidjeh jedno koje je bilo krivo.
Stani, babo, rekoh i potrčah prema njemu.
Jakim užetom sam ga svezao,
i da ga ispravim, jako povukao, to je ono što sam htio.

Babo me je začuđeno pogledao na trenutak,
a onda me potapšao, a na licu mu vidjeh smiješak, pa reče:
Ovo stablo je ostarjelo,
i ne možega ispraviti neko kao ti nejak.

Stare stvari mijenjaju se teško,
navika je otvrdla, fitilj ne može dokučiti daleko,
moraš početi rano da ga ispravljaš, bilo što što
kasni uvijek je propast, to nije nepoznato.

Isto je s djecom, moraš početi rano.
Ona cijene ono što uče, cijene stvari razdragano.
Ono što nauče mladi pratit će ih posvuda,
ako ih zanemarimo na trenutak,
njihova budućnost će da krivuda.

Dragi roditelji, molimo vas da počnete rano. Dijete od samog njegovog rođenja povezujte s Allahom i u njega usadite pravilne islamske vrijednosti i koncepte kako biste ga zaštitili od bolesti zapadnjačke tinejdžerske kulture i kako biste bili sigurni da se, zbog straha da neće biti prihvaćeno, može oduprijeti slijeđenju većine.

 

Budi mu bliski prijatelj

 

Pozabavimo se na trenutak situacijom u kojoj se nalazi vaš tinejdžer. U prvom poglavlju naučili smo kako tinejdžer pati dok prolazi kroz razne faze i dok doživljava nova iskustva u svim životnim sferama (fizičkim, emocionalnim i društvenim). Vidjeli smo da je potpuno okupirano potragom za svojim identitetom, i da to utječe na sve što osjeća ili radi.

U toku ove borbe bombarduju ga negativne društvene poruke. Ono što je još gore jeste da se te poruke smatraju sasvim prirodnim i bitnim djelom života svakog „normalnog tinejdžera“. U školi će slušati o filmovima koji su se tek počeli prikazivati ili o subotnjim zabavama na kojima su bili svi. Slušat će priče o Polu i njegovoj novoj djevojci, a ona će slušati priče o Melisi i o njenom novom momku.

Čak i djeca iz konzervativnih familija, koja nisu bila na „divljim zabavama“, mogu ostati vani do kasno u noć. Čak i djeca koja ne piju mogu ponekad popiti neko pivo. Prava je rijetkost naći dijete koje se dobro slaže sa svojim roditeljima. A ako i pronađemo takve, onda ćemo ostati šokirani kada saznamo da zajedno gledaju erotske filmove ili odvratne TV­-emisije.

Posteri koji najavljuju dolazeći ples u školskoj dvorani su svuda po hodnicima. Na odmoru se samo priča o tome šta će ko obući na zabavu, a njega će više puta pitati zašto neće doći.

Poslije plesa pričat će se o tome ko je s kim plesao i o div­noj haljini koju je neko nosio. Svi će se smijati kada se sjete Sona i njegovog društva koji su na ples došli potpuno pijani i koje je zamjenik direktora izbacio. Onda će čuti svoje prijate­lje kako govore: „Zašto nisam ja imao hrabrosti da to uradim, ali mislim da bi me roditelji ubili.“

Prošetaj bilo kojim školskim dvorištem i čut ćeš kako svi psuju, a niko se na to i ne obazire. Ne moraju biti ljuti i frustrirani jer je to dio njihovog vokabulara. Neke grupe koriste psovke kao nadimke. Učitelji se više i ne trude ukoriti učenike zbog ovakvog ponašanja. Neki čak dozvoljavaju da se to radi i u učionici, ali pod isprikom određenog projekta ili prezentacije.

Uđi u bilo koji razred pa ćeš vidjeti zelene kose i obrve s pirsingom. Vidjet ćeš dječake duge kose i djevojke obrijanih glava. Oni su „alternativna kultura“. Ako djevojke ne nose široke pantalone i poderane majice, onda nose uske bluze i kratke suknje. Nova moda uvijek promovira novo otkrivanje. Svi nose marke kao što su: Nike, Guess ili Levis. Svi idu u Old Navy ili u La Chateu i tamo kupuju stvari. Niko ne nosi istu majicu dvaput sedmično. Ako svakih nekoliko mjeseci ne kupiš novu odjeću, onda nemaš stila.

Ovo su stvari kojima je tvoj tinejdžer izložen svaki dan, u neislamskoj školi, na ulici, u tržnom centru itd… Čak je i u kući preko televizije, radija i interneta izložen mnogim stvarima.

Kada se Hasan vrati iz škole, već je preokupiran kontradiktornostima s kojim se suočava. Jedan dio njega osjeća se odvratno i krivi se zbog stvari koje vidi i čuje u školi, dok drugi dio želi uraditi iste te stvari. Mrzi biti dijete koje se svojim stilom razlikuje od druge djece. Kako bi volio da se može osjećati kao i svako drugo dijete. U kuću ulazi pun ovakvih osjećaja. Šta će se poslije dogoditi u mnogome ovisi o prijemu na koji će naići kod svoje familije.

Recimo da Hasan ulazi u kuću u kojoj ga dočekuje mali brat i majka koja je zauzeta telefonskim razgovorom. Na ulazu skida cipele i baca torbu. Onda se „zavaljuje“ na kauč i pali televiziju. Mlađi brat ostavlja igračke i dolazi da vidi što je na televiziji i pomjera Hasana kako bi mogao sjesti. Hasan mu pokazuje na slobodnu stolicu. Mlađi brat je uporan jer smatra da mu je stolica neudobna. Uporan je i gura Hasanovu nogu kako bi mogao sjesti. Hasan ga tjera riječima: „Gubi se.“ Majka prekida razgovor i nalazi ih kako se guraju. Onda grdi Hasana riječima: „Ostavi brata na miru.“ Hasan je gleda, ali se ne pomjera. „Pomjeri se“, ponavlja majka i nastavlja: „Nisi li čuo što sam ti rekla? Prestani se ponašati kao beba. Imaš petnaest godina, a ponekad se pitam da li još uvijek imaš devet. Ustani, ugasi televiziju i pospremi ovaj nered. A još nisi ni klanjao? Upravo sam pospremila kuću, a čim si ti stigao, izgleda kao zološki vrt.“

Hasan zuri u majku, nesiguran odakle dolazi ovolika srdžba. Onda je pita: „Šta sam sada uradio?“

Majka mu odgovara: „Kako to sa mnom razgovaraš? Misliš li da možeš sa mnom tako razgovarati? Mora da si poludio.“

Hasan ustaje i ljutito gleda u majku. Odlazi u svoju sobu jako zalupivši vrata. Baca se ne krevet i pita se zašto mu se ovo dešava. Prošle sedmice zamolio je roditelje da ide na školsko kampovanje, ali mu nisu dozvolili. Danas je čuo kako prijatelji pričaju o tome kako su uživali veslajući kanu i paleći logorsku vatru. Prije dva dana nisu mu dopustili da posjeti svog prijatelja Marka, pa čak ni da ode s njim do tržnog centra. Kada je zamolio oca da mu kupi Adidasovu majicu, on mu je rekao: „Muslimani to ne nose. Imaš i previše druge odjeće.“

Čini mu se da mu otac samo govori: „Popravi taj kačket. Pokušavaš li izgledati glupo?“ Kada je kući donio đačku knjižicu, otac mu nije čestitao na dobroj ocjeni iz engleskog jezika, već ga je izgrdio zbog slabe ocjene iz matematike.

Hasan ne može shvatiti zašto mu ništa nije dopušteno i žali što nema drugačiju familiju.

Hasan je u ovom slučaju vrlo ranjiv. Osjeća se odbačeno i misli da za njega u školi i u kući nema mjesta. Volio bi da roditelji mogu razumjeti kroz šta on prolazi, ali ne zna kako ih natjerati da ga saslušaju. Zna da s njima ne može razgovarati o stvarima koje se dešavaju u školi jer su uvijek ljuti na njega.

Želi da ga roditelji prihvate, ali ne zna kako to postići. Zna da će to u školi postići tako što će se ponašati kao i drugi. Kako počinje imitirati svoje školske kolege, tako se jaz između njega i roditelja produbljuje, sve do momenta kada skoro prestaje svaka komunikacija.

Vrlo je vjerovatno da će djeca kao Hasan završiti u pogrešnom društvu jer im je potrebno da se osjećaju prihvaćenim i da negdje pripadaju. Počet će pušiti, bježati iz škole i, vjerovatno, eksperimentirati s drogama. Tužno je to što se roditelji brinu, ali nisu se pravilno ponašali prema svome sinu.

Recimo da Hasan uđe u kuću, skine cipele i ostavi torbu. Onda pali televiziju i počinje se svađati s bratom, ali roditelji ovaj put drugačije postupaju.

Kada majka završi telefonski razgovor, umjesto da se koncentrira ne negativne aspekte, upitat će ga kako je proveo dan. Hasan će vidjeti da se majka zanima u kakvom je on stanju.

Pa čak iako je Hasan previše zatvoren glede svojih emocija, majka će i dalje održavati konverzaciju govoreći mu kako je ona provela svoj dan. Onda će ga upitati da li je spreman za namaz i da li bi predvodio zajednički namaz. Može mu reći da uživa kada je on imam, jer je čini sretnom činjenica da njen sin raste i razvija se na pravi način.

Veoma je važno obratiti pažnju na način na koji Hasanova majka od njega traži da uradi određene stvari. Hasan prolazi kroz fazu u kojoj želi neovisnost i želi se osjećati kao odrastao čovjek. Zbog toga će ga majčine riječi ohrabriti i ispuniti samopouzdanjem. Ali, ako ga majka odmah počne grditi zato što nije obavio namaz i ako mu drsko naredi da ide klanjati, Hasan de pomisliti da ga tretiraju kao dijete i počet će se opirati.

Hasanova majka osjetit će da je pod pritiskom i da je zbunjen zbog nekih stvari koje se dešavaju u školi. Zbog toga de kontrolirati svoju nervozu koju je izazvao Hasan bacanjem torbe i cipela u hodniku, pa će se skoncentrirati da sazna šta se dešavalo u školi. Čak i ako Hasan danas nema problema, osjetit će da se majka želi upoznati s njegovim svakodnevnim problemima, pa će s njom razgovarati i o stvarima koje ga muče od ranije. Ovo će se, umjesto izolacije, pretvoriti u naviku redovne i otvorene komunikacije s roditeljima.

Hasanov otac također igra veoma važnu ulogu u njegovom životu. On prvo mora učiniti da Hasan osjeti da je dio njihovog života. To se može uraditi zajedničkom večerom i aktivnim razgovorom. Roditelji će se potruditi da budu dobri slušatelji i neće ga prekidati kad govori, niti će iznositi sud o nečemu prije nego šta Hasan završi s svojim izlaganjem. Hasanov otac može poslije posla otići u Hasanovu sobu i porazgovarati sa njim desetak minuta i pitati ga kako je proveo dan, ili, jednostavno, s njim porazgovarati.

Također ga može pozvati da zajedno odu u džamiju ili u neku.kupovinu. Tokom vožnje će se još više zbližiti s Hasanom. Mogu zajedno otići na vožnju biciklima ili na rekreativnu sportsku utakmicu. Hasan će se nakon ovoga osjećati bliskim svome ocu jer de vidjeti da je on dobra osoba s kojom može popričati, ali se i našaliti.

Emocionalno je stanje u tinejdžerskim godinama vrlo nestabilno, napeto i preaktivno. Ponekad se ovo stanje manifestira kroz emocionalni naboj koji je usmjeren prema suprotom spolu. Pa ako Hasan osjeća da se zaljubio u Lizu, djevojku iz razreda, on će biti preokupiran svojim emocijama. Vi kao roditelji želite se pravilno pozabaviti njegovim osjećanjima.

Roditelji koji shvataju da je ovo prirodna pojava i da se dešava svim tinejdžerima neće biti šokirani kada to primijete i znat će se postaviti prema svom tinejdžeru na način koji će mu pomoći.

Hasanovi će roditelji početi pričati o ovoj temi na način koji će Hasana uvjeriti da oni razumiju da su njegova osjećanja prirodna i očekivana, pa iako su u tom trenutku jaka, ipak su kratkotrajna. Sve dok Hasan ne počne o svojim osjećajima upoznavati svoje prijatelje ili samu Lizu, on se nema zbog čega osjećati krivim.

Roditelji Hasanu trebaju pojasniti da će ti osjaćaji brzo nestati, i da će se u budućnosti, vjerovatno, više puta zaljubiti, te zbog toga mora biti spreman kako na ove izazove odgovoriti na islamski način. Bliskost roditelja sa svojom djecom omogućava im da saznaju više o stvarima kojima je njihovo dijete izloženo, kao i o njegovim osjećanjima. Saznat će koje su njegove slabosti i pomoći će mu da prevlada. Kada Hasan osjeti nezadovoljstvo što nije išao na kampovanje sa svojim drugovima, oni će mu mirno pojasniti da je dužan voditi računa o vremenu koje mu je Allah, dž.š., podario.

Kada Hasan izrazi nezadovoljstvo zbog toga što nije išao gledati neki film, roditelji će ga ljubazno podsjetiti da je odgovoran za korištenje svojih čula: što gleda, što sluša itd…

Ali kada mu zabrane da se bavi određenim stvarima za koje smatraju da su neprikladne, onda mu moraju ponuditi alternativu koja će ga zadovoljiti i pomoću koje će se socijalizirati. To mogu biti porodične aktivnosti ili aktivnosti muslimanske mladeži ili sve društvene aktivnosti koje se odvijaju u zdravom okruženju.

Roditelji moraju biti bliski svojoj djeci, trebaju im uvijek biti dostupni kako bi mogli čuti njihove potrebe. Ako dijete osjeti da ima podršku roditelja, onda će pomoć tražiti od njih, a ne od drugih koji mu, možda, neće ponuditi pravi savjet i podršku. To ne znači da roditelji trebaju brinuti o djeci samo kada djeca imaju probleme. Međusobna komunikacija uvijek je potrebna.

 

Čista i jasna vizija islamskog odgoja (terbije) među roditeljima

 

Ovo je još jedan važan činilac. Roditelji moraju imati jasnu viziju onoga što žele od svoje djece.Ta se vizija na odnosi samo na karijeru, već je to vizija koja se tiče morala i vrijednosti za koje žele da ih njihovo dijete posjeduje. Današnja su djeca budući ljudi, a poznavanje vizije budućnosti pomaže roditeljima da je napornim radom realiziraju. Roditelji se trebaju upitati kakvo će njihovo dijete biti kada odraste?

Odgovor na ovo pitanje pomoći će ti, kao roditelju, da preduzmeš mjere koje su neophodne za ostvarivanje ovog cilja. Ako bismo mi odgovarali na ovo pitanje, evo što bismo rekli:

„Želimo da naše dijete bude dobar musliman, dobra osoba koja voli Allaha i prihvata Njegovu uputu kao svoj način života. Želimo da voli Poslanika, a.s., i da mu on bude uzor. Želimo da shvati da je prava sreća u životu unutar granica koje je islam propisao. Želimo da bude ponosno što je musliman i da ima jasan životni cilj. Želimo da se pravilno odnosi prema životnim pitanjima, da se bori i da bude aktivan član društvene zajednice.“

Ovo je kratka lista za koju mislimo da je svaki roditelj treba imati na umu kao viziju za svoje dijete. Prepišite ovu viziju velikim slovima i stavite je na mjesto na kojem ćete je viđati svaki dan. Okačite je na zid ispred radnog stola ili na vrata od friždera. Kad god je vidite, razmislite na koji ćete je način ostvariti.

Potrebno je naglasiti da roditelji ne smiju ovu viziju zadržati za sebe,već o njoj trebaju razgovarati sa svojom djecom. Dijete treba biti dio procesa i treba znati šta se od njega očekuje. Što je dijete starije, to je potreba za objašnjavanjem i približavanjem ove vizije veća. Roditeljima će biti mnogo jednostavnije raditi s dijetetom koje prihvati ovakvu viziju kao svoj cilj. Dijete će surađivati i bit će spremno uraditi i više kako bi ostvarilo svoj životni cilj za koji se sigurno vrijedi boriti.

 

Aktivno učešće oba roditelja u procesu islamskog odgoja (terbije)

 

Terbija je, prema Kur’anu i porukama našeg Poslanika, a.s., zajednička odgovornost oba roditelja. U hadisu se kaže:

„Svi ste pastiri i svi ste odgovorni za svoje stado. Vladar je odgovoran za svoje podanike; čovjek je odgovoran za svoju familiju; žena je odgovorna za obitelj i potomstvo, i zbog toga ste svi pastiri i svi ste odgovorni za svoje stado.“ (Buhari)

„O vi koji vjerujete, sebe i obitelji svoje čuvajte od Vatre, čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovijedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti.“ (Kur’an, 66,6)

Danas je česta pojava da jedan roditelj ne učestvuje u odgojnom procesu. Na jednoj strani imamo oca koji svojoj ženi govori da su djeca njena odgovornost i da on s tim nema ništa. Na drugoj strani imamo majke koje odbijaju uputiti svoju djecu ako su tog dana nešto zgriješila. One im govore da sačekuju oca koji će se za njih pobrinuti. Oba su ova pristupa pogrešna.

Terbija je zajednička odgovornost oba roditelja, i oni zajedno moraju učestvovati u ovom procesu. To ne znači da provedu isti broj sati sa svojom djecom, već da imaju zajedničku viziju i tehnike koje će koristiti u radu s djecom. To, također, znači da su oboje svjesni okruženja i utjecaja koje oni imaju na njihovu djecu. Trebaju se složiti o svojim ulogama u odgojnom procesu i nikada pred djecom ne smiju potcijeniti autoritet jedno drugog.

Želimo naglasiti jednu veoma važnu činjenicu, a to je važnost aktivnog učešća očeva u životnim pitanjima njihove djece, pogotovo kada je riječ o dječacima, jer utjecaj majke na mušku djecu s vremenom slabi. I tada je uloga oca veoma bitna, jer dječaci žele imati uzor koji će oponašati, a samo otac može biti taj uzor. Očevi trebaju igrati važnu ulogu u životima njihovih sinova. Trebaju ih saslušati, prisustovati njihovim sportskim i školskim takmičenjima, otići s njima na izlet i na ostala rekreativna putovanja.

Problem koji smo najčešće primjećivali tokom naših radionica jeste nedostatak očevog prisustva u životima dječaka. Ovaj nedostatak je vrlo ozbiljan, i većina problema s kojim se suočavaju američke familije odnosi se na nedostatak očevog prisustva u odgojnom procesu. I zbog toga očevima preporučujemo da se aktivno uključe u živote svoje djece i da svoju ulogu ne ograniče na izdržavanje familije. Njihova je uloga da svojoj djeci osiguraju ljubav i pravilne savjete i upute.

Ako je otac odsutan iz dječakovog života, onda će dječak oponašati nekog sportaša ili glumca. Kada to otac primijeti, onda svoje dijete počinje grditi zbog određenog izgleda ili ponašanja, a često to radi na ponižavajući način. Tu počinju problemi. Dijete je konačno našlo način da ga otac primijeti, jer mu ta pažnja nedostaje. Dijete će se nastaviti ponašati na isti način jer će ga otac samo tada primjećivati. Ako otac i dalje nastavi s ruženjem, onda pokreće pokvaren točak, a odnos između njega i sina ubrzano se pogoršava.

Dragi roditelji, vidite kako je ozbiljan ovaj problem. Na­damo se da će svaki otac shvatiti negativne efekte koje po društvo može imati njegovo odsustvo iz odgojnog procesa. Nadamo se da će ih ova spoznaja motivirati da preduzmu ne­ophodne korake kako bi ispravili ovu pogrešku. Naravno da za to treba vremena. Naravno da su potrebni dodatni napori da dijete odvezemo do škole ili do sportske dvorane i da ga podržimo u njegovim aktivnostima kako bi osjetilo da vrijedi onoliko koliko i ostala djeca. Najvažnije je da dijete osjeti da roditelji cijene njegove životne aktivnosti i da ga vole. Sve ovo zahtijeva dodatne napore, ali vrijedi, ako ništa onda zbog oz­biljnih posljedica koje ovakav nerad može proizvesti.

 

Jaka i sigurna ličnost za vašeg tinejdžera, zašto i kako do nje doći?

 

Ovo je također veoma bitna komponenta mape puta. Možda je i najvažnija. I zbog toga će cijelo sljedeće poglavlje biti posvećeno ovoj temi, i u njemu ćemo prodiskutovati o razlozima zbog kojih želimo da naša djeca budu sigurna i jaka. Također ćemo predstaviti načine koji će nam pomoći da ispunimo ovaj cilj. Sada želimo da pogledate ovu sliku i da odlučite koja od njih predstavlja vaše dijete. Kažu da slika govori više od hiljadu riječi.

U prvom slučaju imamo dijete čiji su roditelji uložili dosta truda u ranu fazu njegovog života kako bi u njega usadili islamske vrijednosti, i kako bi ono shvatilo određene islamske koncepte i izgradilo islamske navike. Ono je uvjereno da je islam sveobuhvatan način života. Njegovi roditelji osigurali su da ono živi islamskim životom. Ovakvo dijete bit će teško skrenuti s Pravog puta. Ono će se oduprijeti većini vanjskih izazova, za razliku od djeteta u koje nisu ugrađene islamske vrijednosti i koje je podložno vanjskim utjecajima.

 

Podizanje vašeg tinejdžera s nivoa poznavanja islama na nivo islamskog uvjerenja

 

Ovo je šesti dio naše mape puta, i njemu ćemo posvetiti posebno poglavlje. Pokušat ćemo opisati prektične upute koje će roditeljima pomoći da dijete podignu s jednog na drugi nivo. To znači da će vaše dijete biti potpuno uvjereno da je islam kompletan i sveobuhvatan način života i put ka stjecanju sreće na ovom i na budućem svijetu.Također ćemo prodiskutirati o uvjetima koji se trebaju ispuniti, prilikama koje treba uzeti u obzir kao i o metodama koje će roditelji korisiti kako bi ova „operacija“ bila uspješna.

 

Poglavlje iz knjige: MUSLIMANSKI TINEJDŽERI, današnja briga, sutrašnja nada; Izdavač: Libris, Sarajevo, 2007. god.

____________________________________

  1. Autori pojam terbija u knjizi Suočavanje s izazovima odgoja na Zapadu – islamska perspektiva definiraju kao važan koncept koji predstavlja mnogo više od formalnog obrazovanja. To je umjetnost ophođenja s ljudskom prirodom na različitim nivoima i u različitim situacijama, a cilj je osigurati balansiran odgoj koji će osobi omogučiti da ispuni svoju zadaću na ovom svijetu. []