Kamata, davanje u zajam i dug

kamataU naslovu su navedene tri različite teme, a koje se na određeni način nadove­zuju jedna na drugu. Upravo su ovim redo­slijedom i navedene u Kur’anu u zadnjem dijelu sure El-Bekare od 275. do 283. aje­ta. Prije citiranja i komentara tih ajeta na­veo bih ajet, koji je među ajetima o kamati, a koji ističe nagradu i spas na oba svijeta čestitim vjernicima koji rade dobro i ču­vaju se od zabrana. Allah. dž.š.. je rekao:

„Oni koji vjeruju i čine dobra djela i na­maz obavljaju i zekat daju čeka nagrada kod Gospodara njihova; i ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati.” (EI-Bekare, 277.)

Tu se spominje zekat – materijalna obaveza imućnih muslimana, koji uveliko rješava jaz između bogatih i siromašnih i eliminira bezdušni kamatni si­stem koji hara u današnjem ekonomskom poslovanju u većini zemalja.

 

Zabrana kamate u islamu

 

Kao i druge, i ova zabrana se odnosila i na ranije narode, što znači da je lihvarstvo, zelenaštvo i kamata bilo prisutno i kod ra­nijih naroda. Zbog tih i drugih grijeha na­goviještena im je bolna kazna:

„I zato što su kamatu uzimali, a bilo im je zabra­njeno, i zato što su tuđe imetke na nedo­zvoljen način jeli. A za nevjernike među njima Mi smo kaznu bolnu pripremili.” (En-Nisa‘, 161.)

Nažalost, muslimani su i danas uveliko uvučeni u zavjere drugih, i ekonomski i politički. Neće ih se riješiti sve dok se istinski ne vrate Kur’anu i životu u islamu.

Zanimljivo je i to da prije ajeta koji po­jašnjavaju šta je kamata i kakve su poslje­dice njenog uzimanja su ajeti koji govore o dijeljenju i dobročinstvu i mnogostru­kim nagradama za one koji su darežljivi, kao i u posljedicama škrtosti i davanjima koja nisu u ime Allaha, dž.š. Nakon njih slijede ajeti o zabrani kamate:

„Oni koji se kamatom hrane neće se dići osim kao oni koje je šejtan dodirom izbezumio. To je zato što su govorili: Trgovina je doi­sta isto što i kamata! A Allah je dozvolio trgovinu a zabranio kamatu. Onome do koga dopre pouka Gospodara njegova ­pa se okani, njegovo je ono što je prije stekao, njegov slučaj će Allah rješavati; a oni koji opet to učine – biće stanovnici Džehennema, u njemu će vječno ostati. Allah uništava kamatu a umnožava dije­ljenja. Allah ne voli nijednog nevjernika, grješnika.” (EI-Bekare, 275.-276.)

Poslje­dice uzimanja kamate su teške i bolne i na dunjaluku, a posebno na Sudnjem danu, kada će se lihvari dizati iz kabura izbezu­mljeni kao epileptičari. lbnu Abbas kaže: „Onaj ko jede kamatu na Sudnjem danu će biti oživijen kao luđak koji se guši.”

Kamata je mračno i opako djelo koje stoji nasuprot davanjima, dijeljenjima i pomaganjima. Sadaka je darežljivost, či­šćenje, pomaganje, a kamata je škrtost, prljavština, egoizam, pohlepa i sebičnost. Nijedna prijetnja i naredba o zabrani nije tako strogo i direktno izrečena kao što je zabrana kamate. Današnje društvo, čija ekonomija se bazira na kamati, dovodi do razarajuće i uništavajuće nesreće koja nagriza moral, vjeru, zdravlje i vrijednosti čovjeka. Kamatni sistem ugrožava čo­vječanstvo etički, psihički i fizički, izaziva nered u poslovanju i privrednom razvoju. Preko tog sistema na položaje dolaze naj­opasnije grupe ljudi, koji kao najveći lihvari enormno zadužuju svoje vlade i svoj na­rod, pojedinačno i kolektivno. Oni ubiru plod truda i mukotrpnog rada pojedinaca, njihovog znoja i muke, putem kamatne stope, a da nisu ništa uložili i nimalo se trudili i radili. Narod upropaštavaju, moral­no srozavaju i bacaju u kaljuže trenutnih uživanja, strasti i poroka. Na kraju, većina sredstava i dobara ide u ruke male skupine bogatih, za koje rade mase radnika i podu­zetnika. Kamatom se trenutno i formalno dolazi do razvoja proizvodnje i obilnih pri­hoda, ali nema ugodnog i sigurnog života. To bogatstvo istovremeno donosi i nemir i strah. Ljudi liježu i osviću u strahu. Taj strah opterećuje dušu i nerve ljudi. Nema prave sreće, života, zdravlja i mira. S druge strane, narod koji živi u okrilju vjere, koji daje zekat, dijeli i pomaže drugima, njih i njihove imetke Allah je blagoslovio, dao im snagu, zdravlje, smirenost srcima i mirnu savjest u glavama.

Islam u potpunosti zabranjuje svaki vid kamate i organizira društveni i ekonomski sistem koji nema potrebe ni za kakvim ka­matnim transakcijama koje remete stvarni razvoj privrede i koje izrabljuju običnog čo­vjeka. Zbog mnoštva ovog velikog grijeha, svijet je izložen prijetnji rata, uništenju, teroru, nemirima i neizvjesnosti. To „materi­jalno blagostanje“ s jedne strane ne koristi kada nema istinske sreće, zadovoljstva, stabilnosti i mira.

Niko nije profitirao s kamatom jer Allah, dž.š., uništava na kraju kamatu. Po­slanik, s.a.v.s., je govorio:

“Doista kamata ako se i umnoži njen konačni bilans ide na niže.” (Ahmed)

„Ko god je pokušao da kamatom uveća svoju imovinu, ona mu je na kraju bila manja.“ (lbnu Madždže-hasen)

Koliko je bilo onih koji su držali sredstva na banci, a i sada tako rade, oročavali ih radi kamate, i na kraju ostali i bez kamata i bez glavnice. Ostali su bez zdravlja, imetka i sredstava za život.

U narednim ajetima o kamati, Uzvišeni Allah je rekao:

„O vjernici; bojte se Allaha i ostavite što je preostalo od kamate, ako ste vjernici! Ako to ne učinite, navješću­je vam se rat od Allaha i Poslanika Nje­gova! A ako se pokajete, pripadaju vam glavnice imetaka vaših; nećete neprav­du učiniti; niti će vama nepravda biti učinjena.” (EI-Bekare, 278.-279.)

Znači, ako se ne napusti kamata, eto rata od Alla­ha i Njegova poslanika. A to je strašan rat čija se sudbina nazire i čije su posljedice definirane. To je totalni rušilački i iznena­đujući rat. U početku se javlja netrpeljivost i svađa među akterima, potom obma­njivanje, nemir i strah i na kraju otvoreni rat oružjem između naroda i zemalja. Rat koji ruši, drobi i uništava a koji je nastao iz omraženog kamatnog sistema. Lihvari, elita bogatih i vlasnici svjetskog kapitala su ti koji potpiruju te ratove, i danas i ranije, direktno ili indirektno. Nastaje utrka ko će prije doći do žrtve, a one su mase radnika. Povećavaju se porezi, krediti i zaduženja da bi se još neko vrijeme opstalo. Istovre­meno dolazi do duhovnog pada, razaranja morala, odavanja porocima i rušenja ljud­skog dostojanstva.

Svima koji se pokaju i napuste kama­tu i poslovanje sa njom, Allah, dž.š., je omogućio da im ostane imovina koju su stekli. Dakle, nema konsifikacije imovine. To je sve u skladu sa realnošću ljudskog života, ovakav kakav je. Sve je u cilju da se prati, pročišćava i omogući razvoj i napre­dak. lnače bi došlo do velikog privrednog i društvenog stresa. Naša vjera ima izlaz iz ovog beznađa a to je pokajanje i napušta­nje kamatnog sistema i sticanje dobara na dozvoljen – halal način.

I naredni ajeti ističu zabranu kamate:

“O vjernici; bezdušni zelenaši ne budite i Allaha se bojte, jer ćete tako posti­ći što želite. I čuvajte se Vatre koja je za nevjernike pripremljena.” (Ali Imran, 130.-131.)

Zelenaši su pojedinci koji bez­dušno uzimaju kamatu, a sada je to čitav kamatni sistem koji isto radi. Posljedice su iste; upropaštavanje duhovnog, moralnog i materijalnog života čovjeka. Sačuvati se od kamate, znači spasiti se. Upasti u nju znači dovesti u pitanje i svoju vjeru. Ko čvrsto vjeruje i kazne se plaši, on se od kama­te maksimalno čuva.

“O vjernici, jedni od drugih na nedozvoljen način imanja ne prisvajajte, osim trgovinom, uz obo­strani pristanak, i sami sebe ne ubijajte!” (En-Nisa‘, 29.)

Nedozvoljeni načini su: ka­mata, kocka, igre na sreću, mito, korupci­ja, špekuliranjem da roba poskupi itd. Svi ovi načini uzrokuju prisvajanje i rušenje imovine drugog, a to na kraju vodi ubistvu drugog ili samoubistvu, čega smo često svjedoci.

Na kamatu, kao veliko zlo među lju­dima, u svojim hadisima upozoravao je Poslanik, s.a.v.s.:

“Prokleo je Allah ono­ga ko uzima kamatu i onoga ko je daje, i svjedoke kamatnog ugovora, i zapisniča­ra tog ugovora.” (Buhari, Muslim, Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi-sahih)

“Doći će vrijeme kada niko od ljudi neće odbijati da uzima kamatu, a ako je ne bude uzimao, njena će ga prašina doticati (tj. biće svjedok, žirant i sl).” (Ebu-Davud, lbnu Madždže, Hakim­ – sahih)

Zar danas nije tako, kada većina pu­tem kredita i na druge načine uzima ili daje kamatu, potpisuje kao svjedok ili žirant, jednostavno rečeno vrijeme globalnog kamatnog sistema.

“Narod, koji posluje s kamatom, nastradaće od gladi; a narod u kojem se ukorijenilo podmićivanje, biće obuzet strahom.”(Ahmed-hasen)

“Najgo­ra zarada je pomoću kamata…“ (Bejheki, lbnu Asakir, lbnu Ebi-Šejbe – hasen)

 

Davanje u zajam

 

Ljudi su u svakodnevnom životu upu­ćeni jedni na druge. Vjera traži međusobno pomaganje, saradnju i lijepo ophođenje, a zabranjuje svađu, razlaz i nanošenje štete na bilo koji način. Jedna od osnovnih duž­nosti muslimana prema muslimanu je da mu pomogne kada mu se obrati za pomoć. Kada neko gradi kuću, kupuje nekretnine ili vozila za prijevoz i rad, malo ko ima tolika gotovinska sredstva za tolike investicije. Da se ne bi ulazilo u kredite sa visokim kamatama, koje su vjernicima, kako je već istaknuto, zabranjene, pravi je način da se pomogne uzimanjem ili davanjem u zajam. Tu nema interesa, nema kamate, već se čini veliko dobročinstvo kada se davanjem u zajam pomogne član familije, rođak, ko­mšija ili prijatelj. U današnjim uvjetima dati nekom svom novac u zajam na duži rok je kao da si mu ga poklonio.

Tako i dođe, jer u našim uvjetima ovdje u Bosni ako ikom daš u zajam teško da će ti vratiti… Možda bi se moglo i to spome­nuti da danas nema, ne samo onih koji će dati u zajam bez kamate, nego, nažalost, nema ili je teško naići na onog ko će ti dug vratiti!

Takvi imaju dobro djelo i nagradu kod Allaha, dž.š., i On će mu to mnogostruko vratiti. Zajmoprimalac se sačuvao uzi­manja kredita i nije opterećen kamatom i kratkim rokom vraćanja, pa se osjeća kao i da nije dužan. To je pravi – islamski na­čin međusobnog porodičnog i rodbinskog potpomaganja. Ovako postupaju pojedine čestite familije koje vode računa o ha­ramu. Oni koji su situirani, koji su riješili stambeno pitanje i ostale životne potrebe u mogućnosti su da davanjem u zajam po­mognu one koji su tek počeli rješavati ta krupna životna pitanja. Međutim, i ovdje se pojavio problem emaneta – međusobnog povjerenja i poštenja, pa se dođe u situa­ciju da se nema od koga tražiti, niti kome dati nešto u zajam, strahujući hoće li to biti vraćeno kako je dogovoreno. Kod iskrenih vjernika tu ne bi smjelo biti problema.

A sada, nakon ajeta o zabrani kamate, slijede ajeti o poštenom zajmu, zajmu bez kamate i profita, o trgovačkom beskamat­nom poslovanju. Prvi ajet govori o lijepom odnosu prema onom kome se daje zajam, a to je da mu se olakša, po potrebi odgo­di rok vraćanja duga, pa čak i da mu se pokloni – halali dug, što je vrhunac veliko­dušnosti vjernika prema vjerniku:

“A ako je dužnik u nevolji, onda pričekajte da mu bude lakše; a da to date kao milostinju bolje vam je, ako znate!” (EI-Bekare, 280.)

Danas, kada svi, kako neko rede, samo žure i grabe, ova solidarnost ne dopire do mnogih koji su ogrezli u škrtosti, egoizmu i gomilanju imetka. U islamu je dužnik zašti­ćen i ne može biti progonjen od bilo koga, nego se čeka da dođe u povoljniju situa­ciju. Zajmodavcu se nudi plemeniti čin da odgodi pa čak i da halali dug. I još nešto propisuje naša vjera. Prezaduženom se može dati i zekat da mu se olakša situacija kod vraćanja duga. Ovo i ovako nešto ima samo u islamu. Dok drugi ubiru kamatu od dužnika i dovode ga u očaj i beznađe, islam širokogrudo olakšava i pomaže duž­nika.

I Muhammed, s.a.v.s., je u hadisima istakao vrijednost davanja u zajam:

“Svaka se pozajmica ubraja u sadaku. Ali pozaj­mica iz koje se izvlači materijalna korist ubraja se u kamatu.” (Taberani, Ebu Nuajm – daif)

“Ušao sam u Džennet i vidio da je sadaka nagrađena sa deset, a davanje u zajam sa osamnaest nagrada, pa rekoh: O Džibrilu, kako je to sadaka nagrađena sa deset a davanje u zajam sa osamnaest nagrada – sevapa? On reče: Zato što sa­daka ponekad padne u ruku bogatog (ne uvijek siromašnom), a davanje u zajam stigne samo onom ko je potreban.” (Tabe­rani-sahih)

Hoće se reći da dotični nije bio potreban i u nevolji, ne bi ni tražio zajam.

“Bolje neku stvar dati u zajam, nego sadaku na nju davati.” (Bejheki – daif)

Posebno se vrednuje odgađanje roka isplate duga, ili još bolje opraštanje duga:

“Onaj ko svom dužniku odloži plaćanje duga, ili mu ga oprosti, biće na Sudnjem danu u hladu Allahovog Arša.” (Muslim, Ahmed-sahih)

“Ko čeka dužnika ili siroma­ha imaće za svaki dan čekanja vrijednost toga duga upisanog u sadaku i to prije nego što dospije vrijeme za isplatu duga. A kada dospije ugovoreni rok isplate; pa ga i preko roka čeka i odgađa mu dug, imaće za svaki dan čekanja dvostruku vri­jednost duga upisanu njemu kao sadaka.” (lbnu Madždže, Hakim – sahih)

“Na Sudnjem danu de se obračunavati sa jednim čo­vjeku od pnjašnjih naroda, koji nije imao dobrih djela osim da je, pošto je bio bo­gat čovjek, davao ljudima novac u zajam i govorio svojim slugama: Oprostite dug siromahu, velikom dužniku. Pa će Allah dž.š. reći svojim melekima: Mi smo preči da tako postupamo, oprostite mu grijehe.” (Muslim, Tirmizi, Hakim, Bejheki, Buharija u EI-Edebul-mufredu – sahih)

Malobrojni su oni koji nisu tražili u zajam stvari ili novac. Zato, kada se neko od porodice ili prijatelja obrati u nevolji, a u mogućnosti je da mu se izađe ususret, nipošto ga ne smijemo odbiti. Dva su velika razloga za to: pomogli smo svoga brata i tako učinili dobro djelo, i istovremeno ga spasili od harama da ne ulazi u kredite i kamate.

Osoba koja preuzima stvar ili novac u zajam čini zajmodavaocu dovu: Barekella­hu leke fi ehlike ve malike – Allah blago­slovio tebe, tvoju porodicu i tvoju imovinu.

“Nagrada za davanje zajma je zahvalnost (zajmodavaocu) i vraćanje duga na vrijeme.” (Nesai, lbnu Madždže – sahih)

Ako je pozaj­mljen novac u određenoj valuti obaveza je vraćanje u istoj toj valuti. Ako je pozajmljena stvar oštećena ili zagubljena dužnost je ku­piti drugu ili nadoknaditi štetu.

 

Obaveze kod duga

 

Dug je preuzeti emanet koji je obaveza vratiti i koji ne prestaje ni smrću dužnika, jer su to dužni izmiriti njegovi nasljednici. Najduži kur’anski ajet, 282. ajet sure El­-Bekare govori o ispravnom postupku kod davanja u zajam i o dugu. Oduševljava uspostavljena preciznost kod davanja i primanja duga: prisustvo obje strane i ko daje i ko prima, zapisivanje duga, prisu­stvo svjedoka i utvrđivanje roka vraćanja duga. Sve je to Allah, dž.š., mudro uredio i naredio prije svega zbog zaborava i nemarnosti ljudi i garancija za uredno vra­ćanje duga. Zbog dužine ajeta navodim parcijalno osnovne stavke vezane za dug: “O vjernici, zapišite kada jedan od dru­gog pozajmljujete do određenog roka… l navedite dva svjedoka, dva muškarca vaša, ako nema dvojice muškaraca, onda jednog muškarca i dvije žene koje prihvatite kao svjedoke; … l neka vam ne bude mrsko da ga utanačite pisme­no, bio mali ili veliki sa naznakom roka vraćanja. To vam je kod Allaha isprav­nije i prilikom svjedočenja jače, i da ne sumnjate – bolje.” (EI-Bekare, 282.)

Koliko je bilo kajanja i štetnih posljedica kada se nije ovako postupilo, kada dug nije bio za­pisan, nije bio određen rok vraćanja i kada nije bilo svjedoka. l kada se dug vraća opet se to čini u pismenoj formi u prisustvu svjedoka. I onda nema zaborava i nema mjesta sumnji. Obaveza je da svaki vjernik ima spisak dugovanja i potraživanja, kako bi olakšao i sebi i svojim nasljednicima, kada je u pitanju dug.

 

Ostale situacije vezane za dug

 

a) Dug prema Allahu je najpreči

Dug, odnosno dužnosti prema Alla­hu, dž.š., su za svakog vjernika na prvom mjestu, počev od vjerovanja i pokornosti svome Stvoritelju i uredno izvršavanje iba­deta – farzova vjere. Ako se šta od obreda izostavi ili propusti, taj dug ostaje dok se ne ispuni, makar i naknadno poslije smrti dužnika. Recimo u pogledu namaza Posla­nik, s.a.v.s., je rekao: „Ko zaboravi namaz neka ga klanja kada se sjeti. Nema druge otkupnine za njega osim toga.“ (Buhari)

Ko umre, a na njemu je ostala obaveza zekata, dužnost je nasljednika da je izvrši, na osno­vu ajeta: „… pošto se izvrši oporuka koja je ostavljena i podmiri dug.“ (En-Nisa‘, 12.), a zekat je dug prema Allahu koji se ne prekida. Tako je i kod posta i hadždža. Muhammed, s.a.v.s., je rekao: „Ko umre a na njemu je ostao dug posta, napostiće za njega njegov najbliži.“ (Buhari, Muslim, Ahmed) Jedna žena iz plemena Džuhejne je došla Poslaniku, s.a.v.s., i rekla: „Moja majka se zavjetovala da će obaviti hadž i umrla je pnje nego ga je obavila. Hoću li ga ja obaviti za nju?“ „Da je tvoja majka ostala nekome nešto dužna da li bi vratila njen dug? Tako i dugovanja prema Allahu ispunite. Allah ima veće pravo na izmirenje duga.“ (Buhari)

b) Allah, dž.š., će pomoći dužnika

Poslanik, s.a.v.s., je govorio: „Zaista je Allah, dž.š,. sa dužnikom koji nije isplatio svoj dug sve dotle dok njegov dug ne bude upotrijebljen u ono što Allah, dž.š., mrzi.“ (Hakim, lbnu Madždže i Buharija u EI-Ede­bul-mufredu – sahih)

„Koji god čovjek imad­ne lijepu namjeru u pogledu ispunjenja i vraćanja duga, Allah će ga u tome pomo­ći.“ (Ahmed, Hakim – sahih)

„Ko uzme imetak ljudi namjeravajući njegovo oduživanje i ispunjenje, Allah će to za njega odužiti (ako on ne mogne), a ko uzme imetak dru­gih želeći njegovo upropaštavanje, upro­pastit će ga Allah.“ (Buhari, lbnu Madždže, Ahmed – sahih)

„Postoje dvije vrste duga: ko umre (kao dužnik) a imao je namjeru da dug vrati, ja sam njegov zaštitnik i jamac; ko umre pod dugom a nije imao namjeru da dug vrati dug će se namiriti njegovim dobrim djelima na Dan kada neće biti ni zlata ni srebra.“(Taberani – hasen)

c) Dug je zao drug

Nije lahko i nimalo ugodno biti du­žan, bilo pojedincu ili zajednici. Zato naš narod govori: Ne budi dužan nikom, bježi od duga, dug je loš drug itd. Porez državi (a tu su i svi računi za vodu, struju, telefon), vazifu za hodžaluk i mlinsku refenu, uvijek na vrijeme daj, savjetovali su stariji mlađe.

Poslanik, s.a.v.s., je govorio: „Dug je mahana vjere.“ (Ebu Nuajm, El-Kudai­sahih)

„Dug je Allahov bajrak na zemlji, pa kada hoće da ponizi svoga roba stavi mu ga za njegov vrat.“ (Hakim-sahih)

„Čuvajte se duga, jer je to briga noću, a poniženje danju.“ (Bejheki – daif)

„Dug ide na uštrb vje­re, ljudskog dostojanstva i časti.“ (Dejlemi – ­daif)

d) Poslanikove, s.a.v.s., dove za saču­vanost od duga

„Moj Allahu, ja Ti se zaista utječem od brige i žalosti, nemoći i lijenosti, škrtosti, straha i težine duga i da me ne nadvladaju i ne nadjačaju ljudi.“ (Muttefekun alejhi)

„Moj Allahu, utječem Ti se od prezadu­ženosti, nadvladavanja neprijatelja i nepri­jateljske zluradosti.“ (Nesai, Hakim-hasen)

„Utječem se Allahu (da me sačuva) od ne­vjerovanja i duga.“ (Buhari) 

e) Uredno i na vrijeme vraćanje duga

Pedantne i uredne osobe ne vole biti dužne ni jedan dan. Čim dobiju neki ra­čun isti dan ga i uplaćuju. Kada angažuju radnike odmah ih i isplate, prije nego im se znoj osuši, kako se i u hadisu navodi. Bezrazložno oklijevanje i odugovlačenje sa isplatom duga ne priliči dobrom vjerniku. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Najbolji od vas je onaj koji je najljepši u isplaćivanju duga.“ (Tirmizi, Nesai-hasen)

„(Bezrazložno) od­gađanje ili zadržavanje isplate duga je jedna vrsta nasilja.“ (Taberani, Ebu Nuajm, Dija‘-sahih) 

f) Obaveza duga ne prestaje

Ako neko prije smrti ne stigne vratiti dug, ta obaveza prelazi na njegove nasljed­ nike koji su to prvo dužni izmiriti iz njegove imovine. Nema podjele imovine između nasljednika dok se ne izvrši oporuka i podmiri dug umrlog. Poslanik, s.a.v.s., je govorio:„Duša vjernikova visi o njegovom dugu, sve dok nasljednici ne podmire dug.“ (Ahmed, Tirmizi, lbnu Madždže, Hakim­ – sahih)

„Jedan od najvećih grijeha s kojim će čovjek pred Allaha izaći poslije velikih grijeha koje je Allah zabranio jest kad čo­vjek umre pod dugom, ne ostavivši ništa čime de se njegov dug podmiriti.“ (Ebu Da­vud-hasen)

„Poginuti na Allahovom putu u borbi pokriva svaki grijeh osim duga.“ (Mu­slim, Tirmizi-sahih) 

g) Pravo zajmodavca kod dužnika

U slučaju oklijevanja ili prekoračenja roka dužnika da vrati dug, zajmodavac ima pravo da koristi sva dopuštena sredstva, pa čak i tužbom sudu da traži svoje pravo. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Zaista vlasniku duga ili svoga prava (dopušteno je da tra­žeći svoje pravo) izrekne i oštriji govor ili riječ.“ (Ahmed, Ebu Nuajm-sahih) 

h) Pomoći nekom da se riješi duga

Prezadužen čovjek je doista u velikoj brizi i nevolji. Pomoći mu u tom halu ubra­ja se u najbolja i Allahu najdraža djela. Bio sam svjedok slučaja jednog džematlije koji je bio žirant poznaniku, koji ga je iznevje­rio i ostavio mu veliki kredit da ga on kao jamac otplaćuje. Dotični se našao u veo­ma teškoj situaciji, jer su kamate rasle, a on nije mogao otplaćivati ni glavnicu. Od brige i sekiracije obolio je i on i njegova supruga. Jedan drugi brat musliman pro­matrajući dotičnog u džamiji brižna i tuž­na, raspitao se za njegov slučaj i nevolju. Velikodušno mu je uplatio kredit, kako bi se zaustavio rast duga zbog kamata. Re­kao je nevoljniku da mu vraća kad može i koliko može i naravno bez kamate. Divno je slušati da ima ovako plemenitih pojedi­naca. Poslanik, s.a.v.s., je govorio: „Allahu su najdraža djela: nahraniti gladna siroma­ha, odužiti mu dugove i riješiti ga briga i tegoba.“ (Taberani)

„Među najvrednija djela se ubrajaju: obradovati svoga brata (vjer­nika), pomoći mu da vrati dug i nahraniti ga.“ (Bejheki-daif)

Blago se svakom koji nije polagao­ – deponovao ili oročavao sredstva u cilju dobijanja kamate, niti uzimao kredit, niti bio kome jamac, pa se tako sačuvao ve­likog harama kamate.

Blago se svima koji su bez oklijevanja pomogli svome bratu dajući mu novac ili stvar u zajam, pa tako učinili veliko dobro­činstvo. Još više su učinili kad su pomogli da se neko riješi duga.

I blago se svima koji se brzo rješavaju duga i na vrijeme uplaćuju račune i svoje obaveze.

Da nas Allah sačuva briga, nevolja, teškoća duga i zabranjenih poslova.