U naslovu su navedene tri različite teme, a koje se na određeni način nadovezuju jedna na drugu. Upravo su ovim redoslijedom i navedene u Kur’anu u zadnjem dijelu sure El-Bekare od 275. do 283. ajeta. Prije citiranja i komentara tih ajeta naveo bih ajet, koji je među ajetima o kamati, a koji ističe nagradu i spas na oba svijeta čestitim vjernicima koji rade dobro i čuvaju se od zabrana. Allah. dž.š.. je rekao:
„Oni koji vjeruju i čine dobra djela i namaz obavljaju i zekat daju čeka nagrada kod Gospodara njihova; i ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati.” (EI-Bekare, 277.)
Tu se spominje zekat – materijalna obaveza imućnih muslimana, koji uveliko rješava jaz između bogatih i siromašnih i eliminira bezdušni kamatni sistem koji hara u današnjem ekonomskom poslovanju u većini zemalja.
Zabrana kamate u islamu
Kao i druge, i ova zabrana se odnosila i na ranije narode, što znači da je lihvarstvo, zelenaštvo i kamata bilo prisutno i kod ranijih naroda. Zbog tih i drugih grijeha nagoviještena im je bolna kazna:
„I zato što su kamatu uzimali, a bilo im je zabranjeno, i zato što su tuđe imetke na nedozvoljen način jeli. A za nevjernike među njima Mi smo kaznu bolnu pripremili.” (En-Nisa‘, 161.)
Nažalost, muslimani su i danas uveliko uvučeni u zavjere drugih, i ekonomski i politički. Neće ih se riješiti sve dok se istinski ne vrate Kur’anu i životu u islamu.
Zanimljivo je i to da prije ajeta koji pojašnjavaju šta je kamata i kakve su posljedice njenog uzimanja su ajeti koji govore o dijeljenju i dobročinstvu i mnogostrukim nagradama za one koji su darežljivi, kao i u posljedicama škrtosti i davanjima koja nisu u ime Allaha, dž.š. Nakon njih slijede ajeti o zabrani kamate:
„Oni koji se kamatom hrane neće se dići osim kao oni koje je šejtan dodirom izbezumio. To je zato što su govorili: Trgovina je doista isto što i kamata! A Allah je dozvolio trgovinu a zabranio kamatu. Onome do koga dopre pouka Gospodara njegova pa se okani, njegovo je ono što je prije stekao, njegov slučaj će Allah rješavati; a oni koji opet to učine – biće stanovnici Džehennema, u njemu će vječno ostati. Allah uništava kamatu a umnožava dijeljenja. Allah ne voli nijednog nevjernika, grješnika.” (EI-Bekare, 275.-276.)
Posljedice uzimanja kamate su teške i bolne i na dunjaluku, a posebno na Sudnjem danu, kada će se lihvari dizati iz kabura izbezumljeni kao epileptičari. lbnu Abbas kaže: „Onaj ko jede kamatu na Sudnjem danu će biti oživijen kao luđak koji se guši.”
Kamata je mračno i opako djelo koje stoji nasuprot davanjima, dijeljenjima i pomaganjima. Sadaka je darežljivost, čišćenje, pomaganje, a kamata je škrtost, prljavština, egoizam, pohlepa i sebičnost. Nijedna prijetnja i naredba o zabrani nije tako strogo i direktno izrečena kao što je zabrana kamate. Današnje društvo, čija ekonomija se bazira na kamati, dovodi do razarajuće i uništavajuće nesreće koja nagriza moral, vjeru, zdravlje i vrijednosti čovjeka. Kamatni sistem ugrožava čovječanstvo etički, psihički i fizički, izaziva nered u poslovanju i privrednom razvoju. Preko tog sistema na položaje dolaze najopasnije grupe ljudi, koji kao najveći lihvari enormno zadužuju svoje vlade i svoj narod, pojedinačno i kolektivno. Oni ubiru plod truda i mukotrpnog rada pojedinaca, njihovog znoja i muke, putem kamatne stope, a da nisu ništa uložili i nimalo se trudili i radili. Narod upropaštavaju, moralno srozavaju i bacaju u kaljuže trenutnih uživanja, strasti i poroka. Na kraju, većina sredstava i dobara ide u ruke male skupine bogatih, za koje rade mase radnika i poduzetnika. Kamatom se trenutno i formalno dolazi do razvoja proizvodnje i obilnih prihoda, ali nema ugodnog i sigurnog života. To bogatstvo istovremeno donosi i nemir i strah. Ljudi liježu i osviću u strahu. Taj strah opterećuje dušu i nerve ljudi. Nema prave sreće, života, zdravlja i mira. S druge strane, narod koji živi u okrilju vjere, koji daje zekat, dijeli i pomaže drugima, njih i njihove imetke Allah je blagoslovio, dao im snagu, zdravlje, smirenost srcima i mirnu savjest u glavama.
Islam u potpunosti zabranjuje svaki vid kamate i organizira društveni i ekonomski sistem koji nema potrebe ni za kakvim kamatnim transakcijama koje remete stvarni razvoj privrede i koje izrabljuju običnog čovjeka. Zbog mnoštva ovog velikog grijeha, svijet je izložen prijetnji rata, uništenju, teroru, nemirima i neizvjesnosti. To „materijalno blagostanje“ s jedne strane ne koristi kada nema istinske sreće, zadovoljstva, stabilnosti i mira.
Niko nije profitirao s kamatom jer Allah, dž.š., uništava na kraju kamatu. Poslanik, s.a.v.s., je govorio:
“Doista kamata ako se i umnoži njen konačni bilans ide na niže.” (Ahmed)
„Ko god je pokušao da kamatom uveća svoju imovinu, ona mu je na kraju bila manja.“ (lbnu Madždže-hasen)
Koliko je bilo onih koji su držali sredstva na banci, a i sada tako rade, oročavali ih radi kamate, i na kraju ostali i bez kamata i bez glavnice. Ostali su bez zdravlja, imetka i sredstava za život.
U narednim ajetima o kamati, Uzvišeni Allah je rekao:
„O vjernici; bojte se Allaha i ostavite što je preostalo od kamate, ako ste vjernici! Ako to ne učinite, navješćuje vam se rat od Allaha i Poslanika Njegova! A ako se pokajete, pripadaju vam glavnice imetaka vaših; nećete nepravdu učiniti; niti će vama nepravda biti učinjena.” (EI-Bekare, 278.-279.)
Znači, ako se ne napusti kamata, eto rata od Allaha i Njegova poslanika. A to je strašan rat čija se sudbina nazire i čije su posljedice definirane. To je totalni rušilački i iznenađujući rat. U početku se javlja netrpeljivost i svađa među akterima, potom obmanjivanje, nemir i strah i na kraju otvoreni rat oružjem između naroda i zemalja. Rat koji ruši, drobi i uništava a koji je nastao iz omraženog kamatnog sistema. Lihvari, elita bogatih i vlasnici svjetskog kapitala su ti koji potpiruju te ratove, i danas i ranije, direktno ili indirektno. Nastaje utrka ko će prije doći do žrtve, a one su mase radnika. Povećavaju se porezi, krediti i zaduženja da bi se još neko vrijeme opstalo. Istovremeno dolazi do duhovnog pada, razaranja morala, odavanja porocima i rušenja ljudskog dostojanstva.
Svima koji se pokaju i napuste kamatu i poslovanje sa njom, Allah, dž.š., je omogućio da im ostane imovina koju su stekli. Dakle, nema konsifikacije imovine. To je sve u skladu sa realnošću ljudskog života, ovakav kakav je. Sve je u cilju da se prati, pročišćava i omogući razvoj i napredak. lnače bi došlo do velikog privrednog i društvenog stresa. Naša vjera ima izlaz iz ovog beznađa a to je pokajanje i napuštanje kamatnog sistema i sticanje dobara na dozvoljen – halal način.
I naredni ajeti ističu zabranu kamate:
“O vjernici; bezdušni zelenaši ne budite i Allaha se bojte, jer ćete tako postići što želite. I čuvajte se Vatre koja je za nevjernike pripremljena.” (Ali Imran, 130.-131.)
Zelenaši su pojedinci koji bezdušno uzimaju kamatu, a sada je to čitav kamatni sistem koji isto radi. Posljedice su iste; upropaštavanje duhovnog, moralnog i materijalnog života čovjeka. Sačuvati se od kamate, znači spasiti se. Upasti u nju znači dovesti u pitanje i svoju vjeru. Ko čvrsto vjeruje i kazne se plaši, on se od kamate maksimalno čuva.
“O vjernici, jedni od drugih na nedozvoljen način imanja ne prisvajajte, osim trgovinom, uz obostrani pristanak, i sami sebe ne ubijajte!” (En-Nisa‘, 29.)
Nedozvoljeni načini su: kamata, kocka, igre na sreću, mito, korupcija, špekuliranjem da roba poskupi itd. Svi ovi načini uzrokuju prisvajanje i rušenje imovine drugog, a to na kraju vodi ubistvu drugog ili samoubistvu, čega smo često svjedoci.
Na kamatu, kao veliko zlo među ljudima, u svojim hadisima upozoravao je Poslanik, s.a.v.s.:
“Prokleo je Allah onoga ko uzima kamatu i onoga ko je daje, i svjedoke kamatnog ugovora, i zapisničara tog ugovora.” (Buhari, Muslim, Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi-sahih)
“Doći će vrijeme kada niko od ljudi neće odbijati da uzima kamatu, a ako je ne bude uzimao, njena će ga prašina doticati (tj. biće svjedok, žirant i sl).” (Ebu-Davud, lbnu Madždže, Hakim – sahih)
Zar danas nije tako, kada većina putem kredita i na druge načine uzima ili daje kamatu, potpisuje kao svjedok ili žirant, jednostavno rečeno vrijeme globalnog kamatnog sistema.
“Narod, koji posluje s kamatom, nastradaće od gladi; a narod u kojem se ukorijenilo podmićivanje, biće obuzet strahom.”(Ahmed-hasen)
“Najgora zarada je pomoću kamata…“ (Bejheki, lbnu Asakir, lbnu Ebi-Šejbe – hasen)
Davanje u zajam
Ljudi su u svakodnevnom životu upućeni jedni na druge. Vjera traži međusobno pomaganje, saradnju i lijepo ophođenje, a zabranjuje svađu, razlaz i nanošenje štete na bilo koji način. Jedna od osnovnih dužnosti muslimana prema muslimanu je da mu pomogne kada mu se obrati za pomoć. Kada neko gradi kuću, kupuje nekretnine ili vozila za prijevoz i rad, malo ko ima tolika gotovinska sredstva za tolike investicije. Da se ne bi ulazilo u kredite sa visokim kamatama, koje su vjernicima, kako je već istaknuto, zabranjene, pravi je način da se pomogne uzimanjem ili davanjem u zajam. Tu nema interesa, nema kamate, već se čini veliko dobročinstvo kada se davanjem u zajam pomogne član familije, rođak, komšija ili prijatelj. U današnjim uvjetima dati nekom svom novac u zajam na duži rok je kao da si mu ga poklonio.
Tako i dođe, jer u našim uvjetima ovdje u Bosni ako ikom daš u zajam teško da će ti vratiti… Možda bi se moglo i to spomenuti da danas nema, ne samo onih koji će dati u zajam bez kamate, nego, nažalost, nema ili je teško naići na onog ko će ti dug vratiti!
Takvi imaju dobro djelo i nagradu kod Allaha, dž.š., i On će mu to mnogostruko vratiti. Zajmoprimalac se sačuvao uzimanja kredita i nije opterećen kamatom i kratkim rokom vraćanja, pa se osjeća kao i da nije dužan. To je pravi – islamski način međusobnog porodičnog i rodbinskog potpomaganja. Ovako postupaju pojedine čestite familije koje vode računa o haramu. Oni koji su situirani, koji su riješili stambeno pitanje i ostale životne potrebe u mogućnosti su da davanjem u zajam pomognu one koji su tek počeli rješavati ta krupna životna pitanja. Međutim, i ovdje se pojavio problem emaneta – međusobnog povjerenja i poštenja, pa se dođe u situaciju da se nema od koga tražiti, niti kome dati nešto u zajam, strahujući hoće li to biti vraćeno kako je dogovoreno. Kod iskrenih vjernika tu ne bi smjelo biti problema.
A sada, nakon ajeta o zabrani kamate, slijede ajeti o poštenom zajmu, zajmu bez kamate i profita, o trgovačkom beskamatnom poslovanju. Prvi ajet govori o lijepom odnosu prema onom kome se daje zajam, a to je da mu se olakša, po potrebi odgodi rok vraćanja duga, pa čak i da mu se pokloni – halali dug, što je vrhunac velikodušnosti vjernika prema vjerniku:
“A ako je dužnik u nevolji, onda pričekajte da mu bude lakše; a da to date kao milostinju bolje vam je, ako znate!” (EI-Bekare, 280.)
Danas, kada svi, kako neko rede, samo žure i grabe, ova solidarnost ne dopire do mnogih koji su ogrezli u škrtosti, egoizmu i gomilanju imetka. U islamu je dužnik zaštićen i ne može biti progonjen od bilo koga, nego se čeka da dođe u povoljniju situaciju. Zajmodavcu se nudi plemeniti čin da odgodi pa čak i da halali dug. I još nešto propisuje naša vjera. Prezaduženom se može dati i zekat da mu se olakša situacija kod vraćanja duga. Ovo i ovako nešto ima samo u islamu. Dok drugi ubiru kamatu od dužnika i dovode ga u očaj i beznađe, islam širokogrudo olakšava i pomaže dužnika.
I Muhammed, s.a.v.s., je u hadisima istakao vrijednost davanja u zajam:
“Svaka se pozajmica ubraja u sadaku. Ali pozajmica iz koje se izvlači materijalna korist ubraja se u kamatu.” (Taberani, Ebu Nuajm – daif)
“Ušao sam u Džennet i vidio da je sadaka nagrađena sa deset, a davanje u zajam sa osamnaest nagrada, pa rekoh: O Džibrilu, kako je to sadaka nagrađena sa deset a davanje u zajam sa osamnaest nagrada – sevapa? On reče: Zato što sadaka ponekad padne u ruku bogatog (ne uvijek siromašnom), a davanje u zajam stigne samo onom ko je potreban.” (Taberani-sahih)
Hoće se reći da dotični nije bio potreban i u nevolji, ne bi ni tražio zajam.
“Bolje neku stvar dati u zajam, nego sadaku na nju davati.” (Bejheki – daif)
Posebno se vrednuje odgađanje roka isplate duga, ili još bolje opraštanje duga:
“Onaj ko svom dužniku odloži plaćanje duga, ili mu ga oprosti, biće na Sudnjem danu u hladu Allahovog Arša.” (Muslim, Ahmed-sahih)
“Ko čeka dužnika ili siromaha imaće za svaki dan čekanja vrijednost toga duga upisanog u sadaku i to prije nego što dospije vrijeme za isplatu duga. A kada dospije ugovoreni rok isplate; pa ga i preko roka čeka i odgađa mu dug, imaće za svaki dan čekanja dvostruku vrijednost duga upisanu njemu kao sadaka.” (lbnu Madždže, Hakim – sahih)
“Na Sudnjem danu de se obračunavati sa jednim čovjeku od pnjašnjih naroda, koji nije imao dobrih djela osim da je, pošto je bio bogat čovjek, davao ljudima novac u zajam i govorio svojim slugama: Oprostite dug siromahu, velikom dužniku. Pa će Allah dž.š. reći svojim melekima: Mi smo preči da tako postupamo, oprostite mu grijehe.” (Muslim, Tirmizi, Hakim, Bejheki, Buharija u EI-Edebul-mufredu – sahih)
Malobrojni su oni koji nisu tražili u zajam stvari ili novac. Zato, kada se neko od porodice ili prijatelja obrati u nevolji, a u mogućnosti je da mu se izađe ususret, nipošto ga ne smijemo odbiti. Dva su velika razloga za to: pomogli smo svoga brata i tako učinili dobro djelo, i istovremeno ga spasili od harama da ne ulazi u kredite i kamate.
Osoba koja preuzima stvar ili novac u zajam čini zajmodavaocu dovu: Barekellahu leke fi ehlike ve malike – Allah blagoslovio tebe, tvoju porodicu i tvoju imovinu.
“Nagrada za davanje zajma je zahvalnost (zajmodavaocu) i vraćanje duga na vrijeme.” (Nesai, lbnu Madždže – sahih)
Ako je pozajmljen novac u određenoj valuti obaveza je vraćanje u istoj toj valuti. Ako je pozajmljena stvar oštećena ili zagubljena dužnost je kupiti drugu ili nadoknaditi štetu.
Obaveze kod duga
Dug je preuzeti emanet koji je obaveza vratiti i koji ne prestaje ni smrću dužnika, jer su to dužni izmiriti njegovi nasljednici. Najduži kur’anski ajet, 282. ajet sure El-Bekare govori o ispravnom postupku kod davanja u zajam i o dugu. Oduševljava uspostavljena preciznost kod davanja i primanja duga: prisustvo obje strane i ko daje i ko prima, zapisivanje duga, prisustvo svjedoka i utvrđivanje roka vraćanja duga. Sve je to Allah, dž.š., mudro uredio i naredio prije svega zbog zaborava i nemarnosti ljudi i garancija za uredno vraćanje duga. Zbog dužine ajeta navodim parcijalno osnovne stavke vezane za dug: “O vjernici, zapišite kada jedan od drugog pozajmljujete do određenog roka… l navedite dva svjedoka, dva muškarca vaša, ako nema dvojice muškaraca, onda jednog muškarca i dvije žene koje prihvatite kao svjedoke; … l neka vam ne bude mrsko da ga utanačite pismeno, bio mali ili veliki sa naznakom roka vraćanja. To vam je kod Allaha ispravnije i prilikom svjedočenja jače, i da ne sumnjate – bolje.” (EI-Bekare, 282.)
Koliko je bilo kajanja i štetnih posljedica kada se nije ovako postupilo, kada dug nije bio zapisan, nije bio određen rok vraćanja i kada nije bilo svjedoka. l kada se dug vraća opet se to čini u pismenoj formi u prisustvu svjedoka. I onda nema zaborava i nema mjesta sumnji. Obaveza je da svaki vjernik ima spisak dugovanja i potraživanja, kako bi olakšao i sebi i svojim nasljednicima, kada je u pitanju dug.
Ostale situacije vezane za dug
a) Dug prema Allahu je najpreči
Dug, odnosno dužnosti prema Allahu, dž.š., su za svakog vjernika na prvom mjestu, počev od vjerovanja i pokornosti svome Stvoritelju i uredno izvršavanje ibadeta – farzova vjere. Ako se šta od obreda izostavi ili propusti, taj dug ostaje dok se ne ispuni, makar i naknadno poslije smrti dužnika. Recimo u pogledu namaza Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Ko zaboravi namaz neka ga klanja kada se sjeti. Nema druge otkupnine za njega osim toga.“ (Buhari)
Ko umre, a na njemu je ostala obaveza zekata, dužnost je nasljednika da je izvrši, na osnovu ajeta: „… pošto se izvrši oporuka koja je ostavljena i podmiri dug.“ (En-Nisa‘, 12.), a zekat je dug prema Allahu koji se ne prekida. Tako je i kod posta i hadždža. Muhammed, s.a.v.s., je rekao: „Ko umre a na njemu je ostao dug posta, napostiće za njega njegov najbliži.“ (Buhari, Muslim, Ahmed) Jedna žena iz plemena Džuhejne je došla Poslaniku, s.a.v.s., i rekla: „Moja majka se zavjetovala da će obaviti hadž i umrla je pnje nego ga je obavila. Hoću li ga ja obaviti za nju?“ „Da je tvoja majka ostala nekome nešto dužna da li bi vratila njen dug? Tako i dugovanja prema Allahu ispunite. Allah ima veće pravo na izmirenje duga.“ (Buhari)
b) Allah, dž.š., će pomoći dužnika
Poslanik, s.a.v.s., je govorio: „Zaista je Allah, dž.š,. sa dužnikom koji nije isplatio svoj dug sve dotle dok njegov dug ne bude upotrijebljen u ono što Allah, dž.š., mrzi.“ (Hakim, lbnu Madždže i Buharija u EI-Edebul-mufredu – sahih)
„Koji god čovjek imadne lijepu namjeru u pogledu ispunjenja i vraćanja duga, Allah će ga u tome pomoći.“ (Ahmed, Hakim – sahih)
„Ko uzme imetak ljudi namjeravajući njegovo oduživanje i ispunjenje, Allah će to za njega odužiti (ako on ne mogne), a ko uzme imetak drugih želeći njegovo upropaštavanje, upropastit će ga Allah.“ (Buhari, lbnu Madždže, Ahmed – sahih)
„Postoje dvije vrste duga: ko umre (kao dužnik) a imao je namjeru da dug vrati, ja sam njegov zaštitnik i jamac; ko umre pod dugom a nije imao namjeru da dug vrati dug će se namiriti njegovim dobrim djelima na Dan kada neće biti ni zlata ni srebra.“(Taberani – hasen)
c) Dug je zao drug
Nije lahko i nimalo ugodno biti dužan, bilo pojedincu ili zajednici. Zato naš narod govori: Ne budi dužan nikom, bježi od duga, dug je loš drug itd. Porez državi (a tu su i svi računi za vodu, struju, telefon), vazifu za hodžaluk i mlinsku refenu, uvijek na vrijeme daj, savjetovali su stariji mlađe.
Poslanik, s.a.v.s., je govorio: „Dug je mahana vjere.“ (Ebu Nuajm, El-Kudaisahih)
„Dug je Allahov bajrak na zemlji, pa kada hoće da ponizi svoga roba stavi mu ga za njegov vrat.“ (Hakim-sahih)
„Čuvajte se duga, jer je to briga noću, a poniženje danju.“ (Bejheki – daif)
„Dug ide na uštrb vjere, ljudskog dostojanstva i časti.“ (Dejlemi – daif)
d) Poslanikove, s.a.v.s., dove za sačuvanost od duga
„Moj Allahu, ja Ti se zaista utječem od brige i žalosti, nemoći i lijenosti, škrtosti, straha i težine duga i da me ne nadvladaju i ne nadjačaju ljudi.“ (Muttefekun alejhi)
„Moj Allahu, utječem Ti se od prezaduženosti, nadvladavanja neprijatelja i neprijateljske zluradosti.“ (Nesai, Hakim-hasen)
„Utječem se Allahu (da me sačuva) od nevjerovanja i duga.“ (Buhari)
e) Uredno i na vrijeme vraćanje duga
Pedantne i uredne osobe ne vole biti dužne ni jedan dan. Čim dobiju neki račun isti dan ga i uplaćuju. Kada angažuju radnike odmah ih i isplate, prije nego im se znoj osuši, kako se i u hadisu navodi. Bezrazložno oklijevanje i odugovlačenje sa isplatom duga ne priliči dobrom vjerniku. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Najbolji od vas je onaj koji je najljepši u isplaćivanju duga.“ (Tirmizi, Nesai-hasen)
„(Bezrazložno) odgađanje ili zadržavanje isplate duga je jedna vrsta nasilja.“ (Taberani, Ebu Nuajm, Dija‘-sahih)
f) Obaveza duga ne prestaje
Ako neko prije smrti ne stigne vratiti dug, ta obaveza prelazi na njegove nasljed nike koji su to prvo dužni izmiriti iz njegove imovine. Nema podjele imovine između nasljednika dok se ne izvrši oporuka i podmiri dug umrlog. Poslanik, s.a.v.s., je govorio:„Duša vjernikova visi o njegovom dugu, sve dok nasljednici ne podmire dug.“ (Ahmed, Tirmizi, lbnu Madždže, Hakim – sahih)
„Jedan od najvećih grijeha s kojim će čovjek pred Allaha izaći poslije velikih grijeha koje je Allah zabranio jest kad čovjek umre pod dugom, ne ostavivši ništa čime de se njegov dug podmiriti.“ (Ebu Davud-hasen)
„Poginuti na Allahovom putu u borbi pokriva svaki grijeh osim duga.“ (Muslim, Tirmizi-sahih)
g) Pravo zajmodavca kod dužnika
U slučaju oklijevanja ili prekoračenja roka dužnika da vrati dug, zajmodavac ima pravo da koristi sva dopuštena sredstva, pa čak i tužbom sudu da traži svoje pravo. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Zaista vlasniku duga ili svoga prava (dopušteno je da tražeći svoje pravo) izrekne i oštriji govor ili riječ.“ (Ahmed, Ebu Nuajm-sahih)
h) Pomoći nekom da se riješi duga
Prezadužen čovjek je doista u velikoj brizi i nevolji. Pomoći mu u tom halu ubraja se u najbolja i Allahu najdraža djela. Bio sam svjedok slučaja jednog džematlije koji je bio žirant poznaniku, koji ga je iznevjerio i ostavio mu veliki kredit da ga on kao jamac otplaćuje. Dotični se našao u veoma teškoj situaciji, jer su kamate rasle, a on nije mogao otplaćivati ni glavnicu. Od brige i sekiracije obolio je i on i njegova supruga. Jedan drugi brat musliman promatrajući dotičnog u džamiji brižna i tužna, raspitao se za njegov slučaj i nevolju. Velikodušno mu je uplatio kredit, kako bi se zaustavio rast duga zbog kamata. Rekao je nevoljniku da mu vraća kad može i koliko može i naravno bez kamate. Divno je slušati da ima ovako plemenitih pojedinaca. Poslanik, s.a.v.s., je govorio: „Allahu su najdraža djela: nahraniti gladna siromaha, odužiti mu dugove i riješiti ga briga i tegoba.“ (Taberani)
„Među najvrednija djela se ubrajaju: obradovati svoga brata (vjernika), pomoći mu da vrati dug i nahraniti ga.“ (Bejheki-daif)
Blago se svakom koji nije polagao – deponovao ili oročavao sredstva u cilju dobijanja kamate, niti uzimao kredit, niti bio kome jamac, pa se tako sačuvao velikog harama kamate.
Blago se svima koji su bez oklijevanja pomogli svome bratu dajući mu novac ili stvar u zajam, pa tako učinili veliko dobročinstvo. Još više su učinili kad su pomogli da se neko riješi duga.
I blago se svima koji se brzo rješavaju duga i na vrijeme uplaćuju račune i svoje obaveze.
Da nas Allah sačuva briga, nevolja, teškoća duga i zabranjenih poslova.
