Odazivam ti se, Bože, odazivam…

hajj

Džemat dobiva svoju najpotpuniju afirmaciju kroz obred hadža koji u isto vrijeme i na istom mjestu objedini i po nekoliko miliona muslimana iz svih krajeva svijeta Ako bismo tražili riječ kojom bismo na jednostavan način opisali suštinu islama, sigurno je da bi u najužem izboru bili termini lahkoća, jednostavnost, sklad ili ljepota. Ipak, posebno mjesto zauzeo bi izraz „džemat“. Pretpostavljam da cijenjeni čitaoci razumiju njegovo značenje koje, u najkraćem, aludira na kolektivnu svijest vjernika, neutralisanje vlastitog ega i preferiranje zajedničkog nad individualnim interesom. Ni u jednoj drugoj religiji, svjetonazoru, zajednici, pokretu ili bilo kojem drugom vidu okupljanja nije stavljen takav akcenat na zajedništvo (džemat) kao što je to slučaj u islamu. Otuda Muhammed, a.s. upozorava da šejtan jede ovcu koja se odvoji od stada te da je Allahova ruka uz džematsko djelovanje (jedullahi me’al džema’ah). Džemat je i kur’anski imperativ izrečen na više mjesta poput onog u kome stoji: „Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte.“ (Alu-Imran, 103).

Bacimo li kratak pogled na temeljne postulate islamskog obredoslovlja, lahko ćemo primijetiti neizbježan prizvuk džemata. Namaz je stroga obaveza svakog pojedinca koja, ukoliko bude obavljena zajednički, ima znatno veću vrijednost. U tom smislu su izdvojeni i posebni namazi čije obavljanje je ispravno jedino kroz formu džemata kao što su džuma i bajrami. Čak se i ispraćaj umrlih sa ovog svijeta u islamu poprati zajedničkim namazom. Nadalje, koliko god se činio individualnim ibadetom, ramazanski post je daleko više od toga. Zapravo, prije bi se moglo kazati da je savladavanje samog sebe i svojih prohtjeva te razvijanje suosjećanja sa onima koji su lišeni hrane, pića i drugih ovosvjetskih blagodati jedan od najboljih načina razvijanja kolektivnog duha i socijalizacije vjernika. Slični efekti očekuju se i kroz obavezu zekata kroz koju imućniji muslimani izdvajaju dio svog imetka u korist siromašnih i tako daju svoj doprinos jačanju cjelokupne zajednice.

Ipak, riječ džemat dobiva svoju najpotpuniju afirmaciju kroz obred hadža koji u isto vrijeme i na istom mjestu objedini i po nekoliko miliona muslimana iz svih krajeva svijeta. Hadž se često puta opisuje i kao sveopći kongres muslimana. Dakako, hadž u cjelini, kao i njegovi pojedinačni dijelovi puni su simbolike te zavrijeđuju da im se posveti nekoliko redaka.

Pripreme za hadž

 

Zanimljivo je da islam poklanja skoro jednaku pažnju pripremama za svoje temeljne obrede kao i samim obredima. Tako obavljanju namaza prethodi čišćenje tijela, odjeće i mjesta gdje se klanja uz propisno oblačenje i vođenje računa o preciznosti namaskog vremena. Obredu posta, također, prethode određene pripreme koje su više psihičke narave. Uz to se, slično kao i kod namaza, temeljito pristupa čišćenju džamija, kuća i avlija kako bi se najdraži gost dočekao u što svečanijem ozračju. Utrošku zekata prethodi detaljno izračunavanje postotka te kvalitetna procjena o tome kome ili gdje usmjeriti predviđeni dio imetka.

Opet sam siguran da neću pogriješiti da su priprema za odlazak na hadž najupečatljivije i najpotpunije. Iako se, barem u našim okolnostima, više vezuju za običajni aspekt nego li za konkretniju šerijatsku legislativu, mora se priznati kako izazivaju divljenje. Zbog prostornog ograničenja neću govoriti detaljnije o tom pitanju. Svima nama je, manje-više poznata temeljitost s kojom se buduće hadžije pripremaju za najčasniji put. Govoreći ilustrativno, stiče se dojam kako u spremanju hadžije za hodočašće i spremanju svakog vjernika za smrt i napuštanje ovog svijeta ima značajnih sličnosti. Šta više, pripremama za hadž nerijetko se pristupa znatno ažurnije nego li bilo čemu drugom što je jedan od segmenata koji obredu hadža daje posebnu draž i ljepotu.

 

Putovanje

 

Osim što se na ovaj način odgovara jednom od kur’anskih imperativa (siru fil erdi – putujte po zemlji), putovanja na hadž ostavljaju neizbrisiv trag u srcima onih koji budu počašćeni njihovom ljepotom. Impresije koje se tom prilikom dožive, tako su snažne i duboke da su našle svoj djelimični smiraj i kroz književni izričaj u vidu putopisa sa hadža. Dovoljno je samo prisjetiti se Hasana sina Ibrahimova iz Hlivna koji, s početka 17. stoljeća detaljno opisa svoje putovanje i povratak s hadža koje je trajalo punih godinu dana. Hasan je, krenući iz Hlivna, preko Prozora, Sarajeva, Goražda… detaljno opisivao sva mjesta kroz koja je prošao i u kojima je konačio, te ljude i običaje na koje je tim prilikama nailazio. Mimo ovog hadžskog putopisa, koga spominjem iz razloga što je nastao prije otprilike četiri stoljeća, mnoštvo je drugih, sličnih uradaka, posebice u današnje vrijeme. Sve to potkrepljuje tezu da je putovanje na hadž poseban doživljaj čiji kontinuitet oslikava želju i spremnost ovdašnjih muslimana da se odazovu svome Gospodaru i izvrše obavezu hadža (kontinuitet odlazaka na hadž ogleda se i u činjenici da se i u vrijeme, neposredno poslije Drugog svjetskog rata iz Bosne i Hercegovine, iako u neznatnom broju, ipak išlo na hadž).

 

Ihrami

 

Bijela boja simbol je ljepote i čistoće. Bijela boja je ono što dominira hadžskim ambijentom, simbolišući ljude koji su došli iz najrazličitijih i najudaljenijih krajeva svijeta (min kulli fedžin ‘amik), različitih boja kože i jezika, svih društvenih slojeva. Svi oni na hadžu su jednaki; siromah i bogataš, bijelac i crnac, vladar i podanik… Ihrami, odnosno bijeli hadžski peškiri brišu svaku barijeru i eventualnu različitost i čine ih jednom zajednicom (džematom) koji je tu da posvjedoči svoju vjeru u Allaha dž.š. i predanost samo Njemu. Pred oblačenje ihrama slijedi temeljita psihofizička priprema i čišćenje. Hadžija u ihramima je potpuno nova osoba kojoj nije dozvoljeno da na bilo koji način oskrnavi simboliku bijele boje. Lišen je ružna govora, svađe, ubijanja (makar se radilo i o insektu), spolnog odnosa, brijanja bilo kojeg dijela tijela, pokrivanja glave… Kratko kazano, hadžija u ihramima je istinska slika Allahovog namjesnika na zemlji – halife, koji je vjesnik mira, ljepote, čistoće i harmonije.

 

Tavaf

 

Sama riječ tavaf označava kretanje u krug, kruženje. Krug je najsavršenije geometrijsko tijelo. Kupole naših lijepih džamija su u obliku kruga i to, naravno, nije stvar slučajnosti. Naprotiv, kao i kod tavafa, radi se o univerzalnoj Božanskoj poruci da sve u kosmosu kruži; Sunce, planete, godišnja doba, dan i noć, voda, ljudski život… Kružeći zajedno, oko Kabe, hadžije, zapravo, aktivno učestvuju u odašiljanju te božanske poruke. Oni svojim tjelesima i svojim iskrenim dovama potvrđuju da su bili spremni doći i iz najudaljenijih krajeva svijeta, obreti se u okrilju Kabe, izraziti svoju jednakost u predanosti Uzvišenom Allahu te simbolički označavaju povratak Njemu. Ako se tavaf, kao jedan od temeljnih obreda hadža, na momente učini živim i dinamičnim (donekle i grubim segmentom ove veličanstvene ceremonije), on je, ipak, daleko od toga. Uz svu vrevu i dinamiku, tavaf karakteriše izuzetna skrušenost, o čemu svjedoče i riječi Muhammeda a.s.koje bilježi Tirmizi: „Tavaf oko Kabe ima isti status kao i namaz, osim sto vi za vrijeme tavafa razgovarate, pa ko bude razgovarao neka razgovara o onom što je dobro.“

 

Sa’j

 

Brežuljci Saffa i Merva, odnosno nešto brži hod između njih u sedam etapa, također je pun simbolike. Ovaj obred budi sjećanje na Hadžeru, suprugu Ibrahimovu a.s. i majku Ismailovu te njen užurbani hod između Saffe i Merve dok je tražila selameta svome djetetu i sebi. Allahova pomoć je došla u vidu vrela Zemzem, čiju vodu hadžije piju. Obred sa’ja je još jedno podsjećanje na veliku kur’ansku maksimu po kojoj svako onaj ko se istinski Allaha boji i u Njega pouzda, treba očekivati izlaz iz tegobne situacije (men jettekillahe jedž’al lehu mahredža). Time hadžije crpe snagu za što lakše savlađivanje svih budućih tegoba i iskušenja s kojima će se kroz život suočiti. Naravno, i obred sa’ja iziskuje punu skrušenost i predanost tokom njegovog obavljanja.

 

Stajanje na Arefatu

 

„Hadž je Arefat“, kaže Muhammed, a.s., čime je želio skrenuti pažnju na važnost ovog hadžskog obreda. U stajanju na Arefatu se najočitije ogleda bjelina hadžijskih ihrama, bogatstvo različitosti hadžija te generalna veličanstvenost ovog uzvišenog skupa. Na Arefatu se zajednički klanjaju namazi, čini zikr, uči Kur’an, sluša zajednička hutba. Tu se sklapaju prijateljstva, upoznaju druge kulture, narodi i običaji. Arefat je mjesto sa koga se ka Allahu dž.š. uzdižu najiskrenije i najljepše dove, iznikle iz srca Njegovih iskrenih i predanih pokajnika. Stajanje na Arefatu na specifičan način simbolizira konačni povratak Allahu dž.š., odnosno Sudnji dan i stajanje pred finalno polaganje računa.

 

Bacanje kamenčića

 

I ovaj hadžski obred prepun je simbolike. Nakon što se hadžija, obukavši ihrame, deklarisao kao biće mira i harmonije, te se, obavljajući tavaf, sa’j i učeći dove na časnom Arefatu napojio Allahovom milošću i oprostom, on bacajući kamenčiće na džemretima (što simbolizira gađanje šejtana) jasno odlučuje obračunati se sa svim onim što je zlo, ružno i nevaljalo. Bacajući kamenčiće on se, zapravo baca na šejtana čime mu želi pokazati kako ga ne želi kao svog saveznika kroz život. Ustvari, ne želi ga ni blizu sebe jer se čovjek baca kamenom samo na onoga čija blizina mu je nepoželjna.

 

Umjesto zaključka

 

Uz sve dosad kazano, teško se oteti dojmu kako se obavezi hadža nerijetko prilazi vrlo nesavjesno i neozbiljno. Često se, od strane onih koji imaju mogućnost hodočastiti Kabu, čuju izgovori tipa „Ima vremena“, „Nisam još spreman za to“ ili „Hadž treba čuvati, a ja ne znam da li bih to baš mogao“. Naravno, nijedan od ovih izgovora ne stoji niti ima ikakva uporišta. Pravdati se time da ima vremena nije nimalo umjesno, posebno kada se zna da je smrt čovjeku bliža od žile kucavice i da ga svakog momenta može zadesiti. Ukoliko se isponi uslov kur’anskog ajeta „Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svako onaj ko je u mogućnosti“, briše „argument“ nespremnosti. „Čuvanje hadža“ je kukavički argument koji nema svog utemeljenja ni u kom smislu. Ako se pod čuvanjem hadža podrazumijeva čestit i krepostan život (a podrazumijeva), onda je to obaveza vjernika i bez hadža. S koliko pažnje je Poslanik,a.s., posmatrao obavezu hadža najbolje svjedoče njegove slijedeće riječi: “Ko bude imao opskrbu i prevozno sredstvo da može doći do Bejtullaha, a ne obavi hadž, ništa mu nije preostalo doli da umre kao židov ili kršćanin, zato što Allah u Svojoj Knjizi kaže: „Hodočastiti hram dužan je, Allaha radi, svako onaj ko je u mogućnosti.“ (bilježi ga Sunen). Ako nam ni ovo nije dovoljno uvjerljivo, poslušajmo slijedeći hadis koga bilježi Darekutni: „Jedan čovjek došao je Allahovom Poslaniku, a.s., upitavši ga: „Moj otac je umro, a nije obavio hadž koji je bio dužan. Hoću li ja obaviti hadž za njega?“. „Šta misliš“, upitao ga je Poslanik, a.s., „da je tvoj otac ostao nekom nešto dužan, bi li ti to morao vratiti?“ „Da“, odgovorio je. „Obavi hadž za svoga oca“, rekao mu je Poslanik.“

Kroz gornje redove pokušali smo donekle dosegnuti simboliku i upoznati se sa nekim od duhovnih dimenzija hadža. Želja nam je bila uvjeriti budućeg hadžiju u to da svaka njegova misao, riječ ili postupak, na ovom časnom putovanju imaju svoju posebnu vrijednost i značenje. Kako bismo ovaj muhabet okrunili na najljepši način, podsjetićemo naše buduće hadžije na još jedan lijepi hadis Muhammeda, a.s., moleći Uzvišenog Allaha da dane hadža provedu u njegovom ozračju: „Ko obavi hadž a da nije imao odnos sa ženom niti grijeh počinio vratiće se kući čist od grijeha kao na dan kad ga je majka rodila.“

 

Tekst je objavljen u „Preporod“, br. 21/911, 01. novembar 2009. god.