Kako se utvrđuje početak posta i mjeseca ramazana?

El hilalZašto je Allah, dž. š., propisao da se posti lunarni mjesec?

 

Više je razloga zbog kojih je propisano da se posti u toku jednog lunarnog mjeseca.

Muslimani inače koriste lunarni kalendar i u drugim prilikama kao što su: utvrđivanje vremena za davanje zekata, obavljanje hadža, trajanje poslijebračnog pričeka za ženu (iddet) i drugo.

Računanje vremena po lunarnom sistemu je prirodno jer se ravna po prirodnom znaku, a to je pojava mlađaka.

Lunarni mjesec prelazi iz jednog u drugo godišnje doba, tako jedan period bude zimi pa jedan period u proljeće, odnosno ljeto i jesen. Dakle nekada je vrijeme u toku toga mjeseca hladno, drugi puta toplo, treći puta umjereno. Dani su nekada dugi, nekada kratki, dok su nekada srednje dužine. Muslimanu se tako pruža prilika da posti kako u vrijeme kada je hladno tako i u vrijeme kada je toplo, odnosno kako za dugih tako i za kratkih dana. Sve ovo za rezultat ima ujednačenost i umjerenost s jedne i praktično navikavanje muslimana da bude pokoran Gospodaru i obavlja ibadet u svakom vremena, s druge strane.

 

Mjesec traje 29 ili 30 dana

 

Lunarni mjesec ne traje kraće od 29 niti duže od 30 dana što ima utemeljenje u tekstu hadisa a i u samoj stvarnosti. U hadisu koji je vjerodostojan se kaže da mjesec nekada traje dvadeset i devet a nekada trideset dana. Resulullah, s.a.v.s., to je jasno rekao a i posredno je ukazao na to. (Muttefekun alejh)

Bilo da mjesec traje trideset ili dvadeset i devet dana nagrada kod Uzvišenog Allaha za post, namaz i dobra djela je jednaka – to je upravo smisao hadisa koji kaže:

„Dva mjeseca neće biti okrnjena: ramazan i zul-hidždže.“ (Vidi: „El-Lu’lu’u vel-Merdžan“)

Ova dva mjeseca Resulullah je posebno spomenuo jer su vezani za dvije velike islamske dužnosti: naime, radi se o mjesecu posta i mjesecu hadža.

„Sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s. – veli Ibn Mes’ud – nismo postili dvadeset i devet dana više puta nego trideset dana.“ (Bilježe: Ebu Davud, Tirmizi i Ahmed)

 

Kako se utvrđuje početak mjeseca?

 

Budući da je Allah Uzvišeni odredio da se posti u toku ramazana – a to je lunarni mjesec – to nužno znači da se početak tog mjeseca utvrđuje pojavom mlađaka na horizontu. Mlađak je vidljivi znak po kojem se određuje početak mjeseca kako to stoji i u Kur’anu:

„Pitaju te o mlađacima. Reci: Oni su ljudima oznake o vremenu i za hadžiluk.” (El-Bekare, 189.)

Kraj mjeseca određuje se isto pojavorn mlađaka kojim počinje naredni mjesec, u ovom slučaju ševval.

Kako se utvrđuje početak mjeseca? Resulullah, s.a.v.s., propisao je da to bude jednostavan, prirodan način koji svi mogu primjenjivati i koji nije nejasan niti komplikovan jer su ljudi u to vrijeme bili mahom nepismeni, tj. nisu umjeli čitati niti računati. Taj način je viđenje mlađaka okom.

Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kazao:

„Postite kada ga ugledate (tj. mlađak) i završite sa postom kada ga ugledate, a ukoliko ga ne uspijete vidjeti računajte da ša’ban ima trideset dana.“ (Muttefekun ‚alejh, „El-Lu’lu’u vel-Merdžan“, br. 656.)

Resulullah, s.a.v.s. – kako prenosi Ibn Omer – govoreći o ramazanu rekao je:

„Ne postite dok ne vidite mlađak, i ne prestajte s postom dok ne vidite mlađak, ali ako ga (zbog oblačnosti i sl.) ne mognete vidjeti onda procijenite sami.“ (Muttefekun ‚alejh, „El-Lu’lu’u vel-Merilžan“, br. 653.)

Ovakva je odredba bila milost za vjernike jer ih Allah, dž.š., nije obavezao da moraju proračunavati. Oni to tada nisu znali ili pak nisu valjano znali raditi te bi se morali u tome povoditi za narodima koji nisu u islamu.

 

Tri načina zu utvrđivanje početka ramazana

 

Vjerodostojni hadisi kažu da se početak ramazana ustanovljuje na jedan od tri načina:

  1. viđenje mlađaka,
  2. uzimanje u obzir da ša’ban traje trideset dana,
  3. procjena da se mlađak pojavio.

Postoje među islamskim pravnicima razilaženja u vezi sa viđenjem mlađaka: da li je dovoljno da mlađak vidi jedna, dvije ili više čestitih osoba. Pravnici koji kažu da je dovoljno da mlađak vidi jedna čestita osoba oslanjaju se na hadis koji prenosi Ibn Omer:

„Jednom prilikom, dok su ljudi gledali kada će se pojaviti mlađak, ja sam rekao Vjerovjesniku, s.a.v.s., da sam ga vidio, te je on zapostio i naredio drugima da zaposte.“ (Bilježe: Ebu Davud, Darekutni i Bejheki)

Oni se također oslanjaju i na jedan hadis u kome stoji kako je neki beduin posvjedočio pred Poslanikom, s.a.v.s., da je vidio mlađak te je rekao Bilalu da pozove ljude „da ustanu i da zaposte.“ (Bilježi: Ebu Davud, Tirmizi i Nesai)

Sened ovoga hadisa je diskutabilan. Spomenuti će pravnici kazati kako je pametnije odrediti početak ramazana na osnovu svjedočenja jedne osobe jer je postiti dan ša’bana manja greška nego ne postiti dan ramazana.

S druge strane pravnici koji drže da je uvjet da mlađak vide dvije čestite osobe za argument uzimaju predaju El-Husejna bin Hurejsa u kojoj stoji:

„El-Haris bin Hatib, emir Mekke, držao nam je hutbu i kazao: ‚Resulullah, s.a.v.s., naredio nam je da se držimo mlađaka, a u slučaju da ga ne vidimo a dvojica čestitih ljudi posvjedoče da su ga vidjeli da se držimo njihovog svjedočenja.“ (Bilježi Ibni Abidin)

Hanefijski su pravnici na stanovištu kako je uvjet da mlađak mora vidjeti više osoba ukoliko je vrijeme vedro, a u slučaju da je vrijeme oblačno dopuštaju mogućnost da se uzme u obzir ako je i jedna osoba vidjela mlađak. Svakako, ako je nebo vedro, ako nema prašine, oblaka i bilo čega drugog što bi priječilo viđenje, kako bi se moglo desiti da jedna osoba vidi mlađak a drugi ga ne vide? Shodno ovome su kazali: „Obavezno je da viđenje mlađaka potvrdi veliki broj osoba koje su gledale kada će se mlađak pojaviti, jer ako bi samo jedna osoba kazala da ga je vidjela, mada su i svi ostali istovremeno osmatrali, pod pretpostavkom da nema nikakve prepreke i da svi imaju zdrav, više ili manje oštar vid onda bi očito bilo da je ta osoba u krivu.“ (Bilježi Ibni Abidin)

Spomenuti „veliki broj osoba“ ili „više osoba“ nije nikakav tačno određeni broj. To se prepušta na procjenu imamu ili kadiji. (Vidi: ”El-Ihtijar fi eš-šerh el-muhtar), 1/129)

Muslimanima je obaveza da osmatraju mlađak u sumrak dvadeset devetog dana ša’bana, jer ono bez čega se ne može izvršiti obaveza i samo je obaveza, s tim što ovu obavezu može izvršiti jedna grupa u ime svih (kifaje).

Drugi način utvrđivanja početka ramazana jeste da se pretpostavi da ša’ban traje trideset dana, ukoliko mlađak niko ne vidi ni tridesete noći ša’bana. Ovo se podrazumijeva bez obzira da li je vrijeme vedro ili oblačno.

U spomenutoj situaciji nužno je znati kada je počeo ša’ban kako bi se znalo kada nastupa trideseta noć toga mjeseca u kojoj treba očekivati pojavu mlađaka, odnosno zaključiti da je taj mjesec istekao ukoliko niko ne bi vidio mlađak.

Treba napomenuti da se ovakav način određivanja početka, odnosno kraja mjeseca koristi samo u tri slučaja: u vezi sa određivanjem početka ramazana radi otpočinjanja posta, pri određivanju početka ševvala radi prekidanja posta, i pri određivanju početka zu-l-hidždžeta radi utvrđivanja kojega dana treba boraviti na Arefatu. Zajednica niuslimana i njihovo vođstvo inače trebaju precizno utvrditi kada koji mjesec počinje jer su oni u međuovisnosti.

Treći je način pribjeći procjenjivanju u slučaju slabe vidljivosti, odnosno oblačnosti, tj. ako se pri očekivanju mlađaka nešto ispriječi (o čemu govori i hadis).

U nekim vjerodostojnim predajama mcdu kojima je i ona koju prenosi Malik od Nafi’a a on od Ibn Omera sa valjanim senedom, a koju bilježi Buharija, stoji:

„Ukoliko zbog oblačnosti ne možete vidjeti mlađak onda prosudite (fakderũ lehũ).“

Šta znači „fakderũ lehũ“?

En-Nevevi je u djelu „El-Medžmu“‘ zapisao da po mišljenju Ahmeda bin Hanbela i nekolicine drugih to znači „ograničite ga“ i prosudite da se nalazi ispod oblaka, jer glagol „kadere“ ima značenje ograničiti, kao u izrazu „Kadere alejhi rizkahũ“ – „opskrbu mu je oskudnom učinio (ograničio je)“. Po njima je, ako se mlađak zbog oblačnosti i sl. nije mogao vidjeti, obavezno započeti s postom.

Mutrif bin Abdullah, jedan od velikih tabi´ina, te Ibu-l-Abbas bin Surejdž i Ibn Kutejjibe mišljenja su da „fakderũ lehũ“ znači: „procijenite na osnovu mjesečevih položaja“.

Po Ebu Hanifi, Šafiji i većini učenjaka pod kazanim se misli: „procijenite ga na temelju proteka trideset dana“, oni potkrepljuju svoje mišljenje vjerodostojnim i eksplicitnim predajama koje kažu: „namirite trideset dana“, i „procijenite ga na temelju proteka trideset dana“. Ove eksplicitne predaje pojašnjavaju opcenito značenje predaje koja kaže „procijenite ga.“ („El-Medžmu“‘ 6/670)

Imam Ebu-l-Abbas bin Surejdž ne proturječi jednu predaju drugoj već, kako prenosi Ibnu-l-Arebi, kaže: „Predaja koja kaže ‚procijenite ga‘ namijenjena je onima kojima je Allah, dž.š., dao znanje da to urade, a ona koja kaže „namirite trideset dana“ upućena je običnom svijetu.“ Vidi: „Fethu-l-bari“ , 6/23)

Različiti iskazi u različitim situacijama inače su evidentni. Oni su ustvari temelj za mijenjanje pravnog mišljenja (fetve) shodno promjeni mjesta, vremena i situacije.

Po mišljenju En-Nevevija koje je iznio u „El-Medžmu’i“ izračunavanje pojave mlađaka na osnovu mjesečevih položaja je neprihvatljivo – to argumentira sljedećim hadisom koji bilježe i Buharija i Muslim: „Mi smo nepismen narod, ne pišemo i ne računamo…“

Neki su kazali sljedeće: „Da su ljudi obavezani na to teško bi im palo, jer proračunavati znaju samo pojedinci u velikim gradovima.“ („El-Medžmu´“ 6/270)

Hadis koji En-Nevevi navodi ne može se uzeti kao argument jer govori o stanju Ummeta kakvo je bilo u doba poslanstva. Dakako, to ne znači da je Ummet za svagda nepismen. Poslanik, a.s., nastojao je da se vjernici izbave iz nepismenosti i da se opismene. Te je aktivnosti počeo nakon pobjede na Bedru. Uostalom, ništa nije priječilo da u Ummetu bude osoba koje poznaju proračunavanje i koje su pismene. Dalje, astronomsko proračunavanje kakvim su muslimani ovladali u vrijeme procvata njihove civilizacije bilo je tako napredno da bi se u današnje vrijeme ravnajući se po njemu moglo putovati na Mjesec.

Drugi razlog koji En-Nevevi navodi jeste da proračunavanje poznaju samo pojedinci u velikim gradovima, što je bilo tačno uzme li se u obzir njegovo vrijeme. Međutim s obzirom na vrijeme u kome mi živimo to nije tačno. Astronomija se danas proučava u različitim obrazovnim ustanovama pri čemu se koriste instrumenti zadivljujuće preciznosti. Širom svijeta poznato je da mogucnost pogreške pri naučnom proračunavanju u današnje vrijeme iznosi 1:100000 u sekundi!!

Veliki i mali gradovi danas su jedno te isto, čak se i cijeli svijet danas zove globalnim selom! Vijesti za par sekundi putuju sa jednog na drugi kraj svijeta.

Šafijski učenjak Ebu-l-Abbas bin Surejdž mišljenja je da kada bi čovjek koji poznaje način proračunavanja mjesečeva položaja proračunavanjem saznao da je ramazan počeo bio dužan postiti jer je došao do dokaza da je mjesec počeo, a takvo saznanje posve liči jasnom argumentu. Ovo mišljenje prihvatio je i Ebu Tajjib smatrajući da, budući da je tim načinom kod spomenute osobe došlo do preovladavanja mišljenja, to se ima smatrati kao i da ju je obavijestio neko pouzdan između onih koji su vidjeli mlađak. Drugi će opet reći: „Takva osoba može početi postiti ali nije obavezna.“ Neki će kazati kako i onaj ko ima povjerenja u spomenutu osobu može se povesti za njom.“ („El-Medžmu´“ 6/279. i 280.)

I u naše vrijeme neki istaknuti učenjaci smatraju da pojavu mlađaka treba utvrđivati naučnim putem. Ahmed Muhammed Šakir, jedan od takvih, napisao je raspravu o temi: „0 počecima arapskih mjeseci i da li je sa stanovišta šerijatskog prava valjano utvrđivanje astronomskim proračunavajem?“ Spomenuti autor iznio je jake argumente koji bi se ukratko dali svesti na sljedeće: Oslanjanje na viđenje golim okom imalo je razlog u posvemašnjoj nepismenosti. Ali budući da se stanje promijenilo, muslimani su postali pismeni i, ne oslanjajući se na nemuslimane, kadri vršiti precizna naučna utvrđivanja položaja Mjeseca onda su postali i dužni da se na to oslanjaju umjesto viđenja golim okom. Naučni je metod precizniji, tačniji i bliži stvaranju jedinstvenog stava među muslimanima umjesto posvemašnjeg razilaženja kojega smo svjedoci svakoga ramazana koje ide do te mjere da se u nekim krajevima počinje postiti, primjerice, u četvrtak, u drugima u petak, a u nekima u subotu. Tako se, primjericc, desilo vezano za početak ramazana 1409. h.g.

Prije njega je pozivajući da se koristi naučno proračunavanje pisao Rešid Rida u časopisu „El-Menar“ u okviru tumačenja ajeta koji govore u postu.

Šejh Mustafa ez-Zerka jedan je od pravnika koji u današnje vrijeme pozivaju da se koristi ovaj metod.

Kako se da vidjeti iz izvora, razlog zbog kojega su učenjaci fikha zazirali od astronomije jeste astrologija, odnosno zvjezdoznanstvo. Astrologija tvrdi da se putem zvijezda mogu saznati neke tajne u budućnosti, što je besmislica. S tim u vezi Vjerovjesnik, s.a.v.s., kazao je: „Ko preuzme kakvo znanje iz gatanja po zvijezdama, preuzeo je ogranak sihra.“ (Bilježe: Ebu Davud, Ibn Madže i Ahmed)

„Moj je stav – kaže imam Ibn Dekik – da nije dopušteno da se vezano za post oslanja na proračunavanje na osnovu poređenja Mjeseca i Sunca kako to rade astrolozi jer se dešava da oni proračunavaju da mjesec treba početi dan ili dva prije, čime se uvodi nešto što Allah ne dopušta. Međutim u slučaju kada se proračunava na neki od načina koji dolazi u obzir te se pokaže da se mlađak pojavio ali se zbog neke prepreke kakva je oblačnost ne može vidjeti onda to povlači za sobom obaveznost jer postoji šerijatski razlog.“

Ibn Hadžer je ovo prokomentarisao na sljedeći način: „Prihvatanje (u slučaju viđenja mlađaka), počiva na iskrenosti onoga ko kaže tu vijest. Ne možemo mu potpuno vjerovati ako nije vidio, a u ovom slučaju nije vidio, tako da se ne može uzeti u obzir ono što je kazao, a Allah zna najbolje.“ („Telhisu-l-habir me’a el-medžmu“, 6/266. i 267.)

Međutim savremena astronomija služi se posmatranjem putem uređaja, odnosno preciznim matematičkim proračunavanjem. Danas je kod mnogih vjerskih učenjaka rašireno pogrešno mišljenje da je astronomsko proračunavanje isto što i proračunavanje koje vrše sastavljači takvima koji se štampaju i dijele ljudima a u kojima su upisana namaska vremena te kada počinje, odnosno završava koji lunarni mjesec. Ove takvime sastavljaju nestručne osobe oslanjajući se pri tome na kojekakve stare knjige iz kojih preuzimaju podatke i uvrštavaju ih u svoje takvime.

Poznato je da se ovakvi takvimi međusobno razlikuju tako da neki kažu da ša’ban ima 29 a drugi da ima 30 dana, odnosno ramazan ili neki drugi mjesec. Zbog toga odbacuju sve ove takvime što je, bez sumnje, ispravno. Ali, to nije naučno astronomsko proračunavanje o kojem mi govorimo.

Ono o čemu mi govorimo jeste savremena nauka o kosmosu koja počiva na posmatranju i eksperimentu i koja je ovladala takvim naučnim i praktičnim znanjima da omogućava da čovjek putuje na Mjesec i šalje svemirske letjelice do vrlo udaljenih zvijezda. Mogućnost pogreške svedena je na jedan prema sto hiljada. Na kraju, najlakšom je stvari postalo to da se sazna kada (je se pojaviti mlađak i na kojem će se položaju određene minute ili sekunde nalaziti.

Ja već godinama pozivam da se koristimo preciznim, naučnim, proračunavanjem, i to barem u cilju korigiranja grešaka ako ne pri samom osmatranju mlađaka, kako bi se umanjila golema razilaženja do kojih dolazi svake godine vezano za početak posta i datum ramazanskog bajrama, a koja među pojedinim islamskim zemljama znaju iznositi i po tri dana. Koristiti se naučnim proračunavanjem u cilju korigiranja značilo bi da se pojava mlađaka i dalje utvrduje videnjem golim okom – što je mišljenje većine fikhskih učenjaka u današnje vrijeme – ali da se nikako ne prihvati bilo čije posvjedočenje o viđenju mlađaka ukoliko naučni metod proračunavanja kaže da ne postoji mogućnost da se mladak igdje pojavio. Budući da činjenična stvarnost – koja je u ovom slučaju utvrđena decidnim proračunavanjem – poriče mogućnost viđenja to se u ovoj situaciji uopće neće ni tražiti da se osmatra pojava mlađaka niti će odgovorne institucije prihvatati svjedočenja o viđenju mlađaka.

Ovo je moje uvjerenje o kojem sam govorio u fetvama, predavanjima i razgovorima u medijima u više navrata a Allahovim htijenjem našao sam kako Tekijuddin Es-Subki (u 756.H.), jedan od velikih šafijskih učenjaka podrobno iznosi slično mišljenje. Za ovoga učenjaka inače se kaže da je dostigao stupanj idžtihada.

Es-Subki u svojim fetvama kaže da ukoliko proračunavanje poriče mogućnost videnja okom onda je kadija dužan odbiti svako posvjedočenje jer: „Proračunavanje je decidan dokaz dok su svjedočenje i vijest dokazi koji sa sobom nose određenu sumnju i kao takvi se ne mogu suprotstaviti decidnom dokazu a kamoli da mu se da prednost.“ On, isto, navodi da je kadija taj koji treba preispitati svjedočenje o bilo kojem pitanju da se radi te ukoliko vidi da ga zdrav um i očigled opovrgavaju on ga bez ikakva obzira treba odbaciti. „Uvjet za svjedočenje – obrazlaže Es-Subki – jeste da predmet svjedočenja bude osjetilno, razumski i šerijatski moguć, odnosno prihvatljiv; što znači da kada proračunavanje kao nepobitan dokaz kaže da je nemoguće da se mlađak pojavio onda se vijest o pojavi mlađaka ne može šerijatski prihvatiti jer ne postojiono o čemu se svjedoči a Šerijat ne propisuje nemoguće. Što se tiče svjedočenja koje iznose osobe koje osmatraju pojavu mlađaka ona sa sobom nose mogućnost obmane, greške ili laži.“(Vidi: „Fetava es-subki”, 1/219. i 220.)

 

Kako postupiti ukoliko se sa zakašnjenjem sazna da je ramazan počeo?

 

Ukoliko se u toku dana sazna da je ramazan počeo onda će osoba koja je dužna postiti ispostiti ostatak dana. Dakle budući da jedan dio dana nije ispostila zbog opravdane isprike, dužna je ispostiti i onoliko koliko u ovom slučaju može, jer Uzvišeni Allah kaže:

„…zato se Allaha bojte koliko god možete…“ (Et-Tegabun, 16.)

Da li je obavezno napostiti ovaj dan?

Većina učenjaka je mišljenja da jeste. Postoji i mišljenje da nije; a njega se drži i Ibn Tejmijje uzimajući u obzir kao da je spomenuta osoba tek po zalasku Sunca saznala da je ramazan počeo. (El-Mubde´,3/12)

Ibn Hazm se povodi za sljedećim slučajem koji je zabilježio Muslim u svome Sahihu. Naime, Er-Rubejji‘ bint Mu´avviz bin Afra‘ ispričala je da je Resulallah, s.a.v.s., u jutro devetog muharrema (ašura‘) u ensarijska sela oko Medine poslao poruku:

„Onaj ko je počeo postiti neka do kraja isposti, a onaj ko nije počeo postiti neka isposti ostatak dana.“

„U to vrijeme – veli Ibn Hazm – bilo je obavezno postiti dan ašura (9. dan muharrema). Ovaj je propis imao snagu obaveze, a obavijest o ovoj dužnosti je bila namijenjena onima koji to nisu znali (bilo da su zaboravili, bili neupućeni ili spavali). Slučaj ovih osoba treba promatrati onako kako je postupio Resulullah, s.a.v.s., tj. oni će toga dana naknadno zanijetiti kada saznaju da su dužni postiti. Alejhisselam ove osobe naziva postačima a njihovo djelo postom. Allah Uzvišeni upućuje na Pravi put.“ („El-Muhalla”, 2/461-463.)

 

Činjenice oko kojih se treba složiti

 

Vezano za ovu temu treba utvrditi tri činjenice oko kojih ne bi trebalo biti razilaženja:

– Prvo: „U vezi sa ovim pitanjem, dakle, utvrđivanjem početka mjeseca – postoji širina i prilagodljivost s obzirom na Tekst i propise Šerijata a razilaženje među učenjacima u ovakvim pitanjima jeste milost za Ummet. Tako oni koji kažu da se početak mjeseca utvrđuje svjedočenjem jedne, odnosno dvije čestite osobe ili uvjetuju da to bude više osoba nisu daleko od mišljenja koje su zastupali neki značajni islamski pravnici. I oni koji zagovaraju proračunavanje naći će u prethodnim generacijama, još od vremena tabi´ina, onih koji zastupaju isto. I onaj ko uzima u obzir različite pristupe kao i onaj koji to ne čini imaju svoje argumente i gledište.

Sve u svemu nedopušteno je prigovarati nekome ko se drži jednog od ovih načina, makar ih ti sam smatrao pogrešnim, jer je pravilo: „Nema prigovaranja u pitanjima koja su predmet idžtihada.“

– Drugo: Greška se u ovakvim prilikama oprašta, makar onaj koji svjedoči pogriješi i kaže da je vidio mlađak ramazana ili ševvala te se kao rezultat toga desi da ljudi poste dan ša´bana, odnosno mrse dan ramazana. Allah je Taj Koji je kadar oprostiti takvu grešku; On je podučio da mu se upućuje sljedeća dova: „…Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo…” (El-Bekare, 286.)

Čak ako bi se pogrilešilo i u pogledu mjeseca zul-hidždžeta pa se boravilo na Arefatu osmog ili desetog dana, hadž bi bio valjan – mišljenje je Ibn Tejmijje.

– Treće: Nastojanje da se među muslimanima postigne jedinstvo u pogledu početka i završetka posta kao i u pogledu drugih propisa stalna je zadaća. U tome ne treba nikada posustati. Ono što treba odmah i bez pretjeranog polemiziranja potcrtati jeste da bismo, budući da nismo postigli apsolutno jedinstvo u svim krajevima gdje muslimani žive, onda, u najmanju ruku, trebali nastojati da ostvarimo djelimićno jedinstvo, tj. jedinstvo među muslimanima jednog područja.

Nedopustivo je da se stanovnici jedne države ili jednog grada dijele, te jedni poste držeći da još traje ramazan a drugi ne jer smatraju da je nastupio ša’ban. Takva je situacija neprihvatljiva.

Postoji opća saglasnost da odluka vladara ili nadležne osobe uklanja razilaženje tamo gdje ono postoji.

Ako u nekoj islamskoj zemlji vjerska vlast koja je odgovorna za utvrđivanje pojave mlađaka (vrhovni sud, komisija za fetve, tijelo koje upravlja vjerskim pitanjima i dr.) izda proglas da post počinje ili završava, onda su muslimani te zemlje dužni da se toga pridržavaju jer se radi o pokoravanju u činjenju dobra, makar se to kosilo sa datumom koji je utvrđen u nekoj drugoj zemlji. Odluka vlasti o ovome slučaju na tragu je mišljenja koje kaže: „Svaka zemlja ima vlastito viđenje mlađaka.“

Resulullah je – a to je pouzdano – kazao: „Post počinje onda kada vi počnete postiti a prestaje kada vi prestanete postiti.“ (Bilježi Tirmizi, hasen garib)

U jednoj drugoj predaji stoji: „Post prestaje onda kada vi prestanete postiti, žrtve se prinose onda kada vi to činite.“ (Bilježi Ebu Davud) Ebu Davud prenosi ovaj hadis u poglavlju pod naslovom „Kada dođe do greške u viđenju mlađaka.“

„Ovaj hadis znači da se dešava da ljudi pogriješe kada je u pitanju idžtihad. Ukoliko bi ljudi nastojali da vide mlađak i ugledaju ga tek nakon tridesetog dana te ne prestanu sa postom do tada a onda se ispostavi da je mjesec trajao dvadeset i devet dana, onda je to koliko su postili i kada su prestali već prošlost i nije nikakva greška i odgovornost. Isti je slučaj ukoliko bi se pogriješilo u vrijeme hadža vezano za određivanje dana Arefata. Nema obaveze da se ponovo odlazi na Arefat a i prineseni kurbani su valjani. Ovo je olakšica i samilost Allaha Uzvišenog prema svojim robovima“ – kazao je El-Hattabi.

 

(Poglavlje iz knjige: PROPISI O POSTU, Autor: dr. Jusuf El-Kardavi, Izdavač: Medžlis IZ-e Tuzla, 2001. god.)