Divan ilahija i kasida, izbor

Ela bi zikrillahiPOGLEDAJ NAS, JA RABBI

 

Pogledaj nas, ja Rabbi, odani smo mi Tebi,
Tvojoj l’jepoj Riječi; mi smo njeni bulbuli!

Allahumme, Rabbi, illellah! Allahumme, Hak si, illellah!
Tvoje lice – baki, illellah, a sve drugo -fani, illellah, a sve drugo -fani, illellah!

Naš je turban zeleni, a ogrtač maveni
i bensillah crveni, bojen na Qaf planini!

Tur-i Sina kad čuje ezelske ilahije,
semmu čini, robuje, ne zna Musa šta mu je!

Hej, Grnčaru, stavider ruku na vrh pećnice!
„Sva ti gori, Halise, a plamen ne vidi se!“

 

KUD GOD DA SE OKRENEM…

Pred Njezino preseljenje

 

Kud god da se okrenem, Tvoj me znak opomene:
valja, bogme, broditi, gole ruke sklopiti, iz praha se roditi…

Vela havle, šta mi je? Ništa nije k’o prije:
gorkne voda, tamni dan, pod nebesim‘ ja sam sam! Gdje li je moj drugi stan?

Svugdje jedan glas čujem, k’o da kiša dobuje,
i on mene svjetuje da su pošle jengije, da poredim avlije…

Vela havle, šta mi je? K’o tunja kad sazrije;
samo što ne opane sa čardaka, sa grane, u vrtove prostrane…

 

U DERGJAHU MOG SRCA

 

U dergjahu mog srca, u dergjahu mog srca
jedna r’ječ-imam kuca: La ilahe illellah!

Što je više govorim, što je više govorim,
za njom više ožednim, la ilahe illellah!

Vali mora zelenog, vali mora zelenog
kriju školjku srca mog, la ilahe illellah!

Nikom ne dam horove, nikom ne dam horove
štono prave grozdove, la ilahe illellah!

Niko vidjeti neće, niko vidjeti neće
sedef kako se meće, la ilahe illellah!

Niko saznao nije, niko saznao nije
grubi oklop šta krije, la ilahe illellah!

Junus-Džemal govori, ašik-Džemal govori
dok u njemu krvca vri, la ilahe illellah!

Jedan Allah -jedan je, jedan Allah – jedan je,
nejma veće istine, la ilahe illellah! 

 

BEJTULLAHOV CRN OGRTAČ

Sa Junusom Emreom

 

Bejtullahov crn ogrtač čežnju u mom srcu stvara!
Ya, Resulallah, ti zatraži Ummet aškom da izgara!

Od konaka do konaka – sve hadžija do hadžije.
Ya, Resulallah, ti zatraži da se Ummet aškom grije!

Hej, ašici, srca bolna Miljeniku što hrlite!
Ya, Resulallah, ti zatraži: srce Kjabom ispunite!

 

KRAJ KJABE SAM JA STAJAO

 

Kraj Kabe sam ja stajao, hej, aman, aman, ja stajao,
crne grijehe sapirao, hej, aman, aman, sapirao!
Svom se Rabbu odzivao:
Lebbejkellahumme, lebbejk, lebejkellahu!
Lebbejkellahumme, lebbejk, lebbejkellah!

U tavafu hodao sam, kano zvijezda drhtao sam,
k‘ o Ibrahim vikao sam: Lebbejkellahumme, lebbejk, …

Pokraj vrela Zemzemova šljegla jata labudova!
Žamor želja i glasova: Lebbejkellahumme, lebbejk,…

Iz srdašca ašikane, te rijeke neprestane,
teče islam na sve strane: Lebbejkellahumme, lebbejk, …

 

ALLAH, ALLAH, NOĆ PROLAZI

 

Allah, Allah, noć prolazi, a san oku ne dolazi.
Nigdje glasa žive duše, niti s grana da zapuše…

Dlanom o dlan – već rastanak, na dunjaluk pao sanak!
U prozoru zvjezda dvori, dunjalučko ruho gori!

Srce, broši i đerdani nisu za te salivani!
Niz tvoj krš se staze steru utabane u čemeru!

Kofu žuči, srce, nosiš, za Ahiret stvoreno si;
kad potone mjesec mladi, izlit ću je na serdžadi.

 

DOSTA MI JE ALLAH MOJ

Sa ašik-Junusom

 

Kad u jami osvanu i tamnice dopanu,
Jusuf l’jepi uzdahnu: «Dosta mi je Allah moj!»

Kiridžije žed nose, kofu praznu donose,
nad jamu se nadnose: Dosta mi je Allah moj!»

Dok Aziz ne usnije, produ teške godine,
do teobe njezine: «Dosta mi je Allah moj!»

Eto dana radosnog i mog babe kaharnog,
i devleta rahatnog: Dosta mi je Allah moj!»

Svaka noćca dan rodi, Allah muku providi;
svemu kraj se nahodi: Dosta mi je Allah moj!»

Hasta traži dermana, asker svoga sultana,
ašik dragog insana: «Dosta mi je Allah moj!»

 

GDJE SU MEKKA I MEDINA

 

Od Bedranskog, sinko, polja, od pustinje pjeskovite
pa do Bosne šumovite, preko brda, sinjih mora,
neko je krv svoju lio da bi ti musliman bio!

Zovnuh Rabbu’l-‚alemina: Gdje su Mekka i Medina?!
K’o da Arš mi dževab prosu: Daleko su, daleko su!

Dragi naš Resulullahu, dragi Hamza, dragi Ali,
Bošnjaci vam selam šalju: Ovaj život su prodali!
Što očima gleda svojim tog se Ummet vaš ne boji!

Drage naše devletlije, vid’te u kom‘ smo azabu:
mnogi evlad nejma babu, poklaše nas haramije!
U mukama nejač stenje, sela su nam pod busenjem!

Gdje su Mekka i Medina, gdje su borci ensarije?
U Bosni se krv sad lije za spas našeg časnog dina!
Ovdje tekbir se prolama! Bosna – to je Bedr islama!

 

DOĐI, NAJDRAŽI

Našem dragom poslaniku Muhammedu, sallallahu ‚alejhi we sellem

 

Dođi, Najdraži, siđi sa Brda svjetlosti!
Čudan, usamljen mi nismo znali zašto si?

Siđi, Najdraži, snaga je s tobom velika!
Mi smo korito, a Ti si bujna rijeka!

Dođi, dođi i rjeku poljem navrati!
Dođi, dođi, potoci njoj će trčati!

Dolje, Najdraži, tmina je pala pregusta!
Ovdje – laž je, iskrivila im je usta!

Ti nam kazuješ: Ja sam sa vama podjednak!
Ali, Najdraži, dragulj je kamen i prvak.
Kad stigneš gore gdje čuješ «škripu od pera»,
kada, Najdraži, ugledaš Lotos Munteha,
siđi, siđi, vrati se, budi sve uz nas,
jera, bez tebe, mi ćemo lutat‘, tražit‘ spas!
Siđi, siđi… Siđi, siđi…

 

ŠEHIDI

 

Šehidi, hej, miljenici, gdje ste vi?
Kraj česme, hej, stoji peškir vezeni!
I bardak, hej, od kojeg smo stvoreni!
Šehidi, hej, miljenici, gdje ste vi?

Šehidi, hej, evlijade, gdje ste vi?

U prahu, hej, trag tabana bosenih!
Ko klanja, hej, na sofama zelenim?
Šehidi, hej, evlijade, gdje ste vi?

Šehidi, hej, mirišljivi, gdje ste vi?

Kraj sela, hej, dvorci vaši po Bosni:
u bašči, hej, pokošeni cvjetovi!
Šehidi, hej, mirišljivi, gdje ste vi?

Šehidi, hej, ptice bjele, gdje ste vi?

Ko laste, hej, selice ste veseli!
Skup zvjezda, hej, u tespihu treptavih!
Šehidi, hej, ptice bjele, gdje ste vi?

 

EJ, AŠICI

 

Ej, ašici, hod’te amo, da čujemo, pogledamo
kakvo nam je naše stanje, kud idemo, grdne rane !

Dunjaluk će brzo proći, valja vječnoj kući doći…
Sutra sunce će izaći, naske ovdje neće naći…

Valja saprat‘ gr’jeha dosta i dočekat smrtnog gosta!
A tvoj Ummet je žalostan; šta ja činim, gdje sam, ko sam?

Ehl-i iman ima l‘ koga osim Boga jedinoga
da ga štiti nedužnoga od fursata dušmanskoga?

Gdje je vjere naše uže pa da nam se srca združe,
pa da jednom odahnemo, rahat živ’mo i mrijemo?

 

UZMI ABDEST, KLANJAJ NAMAZ

 

Dragi brate, što tuguješ, La ilahe illellah,
Srce svoje bolom truješ, La ilahe illellah,

Šejtan te je saletio, La ilahe illellah,
Pa si nadu izgubio, La ilahe illellah,

Bož’ji rahmet – koliki je, La ilahe illellah,
Veći nego ovaj svijet, La ilahe illellah,

Uzmi abdest, klanjaj namaz, La ilahe illellah,
Pridruži se sufijama, La ilahe illellah,

Zbac‘ sa sebe otu moru, La ilahe illellah,
I predaj se razgovoru, La ilahe illellah,

Sa Allahom, zikrullahom, La ilahe illellah,
Na divanu razdraganu, La ilahe illellah,

Da ti srce se izl’ječi, La ilahe illellah,
Onom Svojom derman riječi, La ilahe illellah,

Doć‘ će vakat umirati, La ilahe illellah,
Pa Dvojici dževap dati, La ilahe illellah,

Đe je otac, đe je mati, La ilahe illellah,
Kad te počnu pretresati, La ilahe illellah,

Junus-Džemal govori ti, La ilahe illellah,
Din-imanom se okiti, La ilahe illellah,

Pa će ishod sretan biti, La ilahe illellah,
Moj akrane plemeniti, La ilahe illellah.

 

OD MAŠRIKA DO MAGRIBA

 

Od mašrika do magriba, svuda gdje se ezan čuje,
ubijaju jata Tvoja, Tvoje ševe i slavuje!

Naše selo umuklo je, pa nebesa tužna stoje…
Al‘ što više krvarimo, sve više Te mi volimo,

sve glasnije mi kličemo i u zori osvićemo!
Ovog časa, dok ti spavaš, kolju grlo jedne ptice!

Ubijaju – ni zbog čega! – nježnu braću i sestrice!
Ovog časa; dok ti spavaš, na odžaku gnijezda pale!

Noćas mrznu – ni zbog čega! – mrtve oči ptič’je male…
Ovog časa, dok ti spavaš, novo jato na put kreće;
grlimo se i gledamo: koga sutra biti neće?!

 

BAJRAM DOĐE…

 

Bajram dode, mirišu avlije, behar pada s mlade šeftelije…
Ptica, insan, svako se raduje, a ja nejmam s kim da bajramujem.

Džennetlije putuju, svom se Dostu raduju!
U bajramskom odjelu, u džennetskom veselju!

Sa vratnica džamijskog harema džemat ide, ahmedije nejma…
Preslagana uoči Bajrama i mošusom divnim pokapana.

Koga jutros dočekat‘ veselo, uz ruku mu pritisnuti čelo?
Pusta kuća, srce se stužilo… Opustilo što se zelenilo…

 

HVALJENOJ UPUTI, VJERNI

 

Hvaljenoj Uputi, vjerni, k’o vojska ponosno stojte!
Islamsko čuvajte svjetlo, samo se Allaha bojte!

Bez slabosti, vjerolomstva, raspirujte zoru mira!
Nek‘ svjet čuje vaše glase što potaču žar svemira!

Srce nek‘ se žarom kuje, nek‘ propadnu kufra vrata!
Nek‘ istina zacaruje, nek‘ din bude nama vatan!

Ponosno mu šir’te krila, srčanost se danas budi!
Nos’te Svjetlost Blagu tamo gdje se živi u zabludi!

Ne klonite, ne tugujte, ne plaš’te se i ne strep’te,
duše mlade, kad ustrepte, u veselju obradujte!

 

Izbor ilahija i kasida iz zbirke: JA SAM TAVUS AŠIKANE – divan ilahija i kasida, Izdavač: Bosančica-print, Sarajevo, 2003. god